fbpx

Bandić i kumovi doveli Zagreb do bankrota

Autor: Tomislav Jelić

Jedan od najkriminalnijih projekata je koncesija za pročišćavanje otpadnih voda u gradu Zagrebu. Početna cijena izgradnje tog uređaja prema ugovoru iz 2000. je 180.335.696 eura, a na kraju 2011. cijena je skočila na 297.554.663 eura! Taj izuzetno štetni ugovor iscpljivat će Zagrepčane još 15 godina!

Prije nekoliko mjeseci u Zagrebu se pojavio pisani osvrt kako i na koji način je Milan Bandić doveo jedinu gradsku komunalnu tvrtku u bankrot, a time i Grad Zagreb. Taj osvrt lako je pronaći u Službenom glasniku Grada Zagreba i u bilanci Zagrebačkog holdinga.

Grad Zagreb je definitivno u bankrotu zajedno sa svojim komunalnim poduzećem Zagrebačkim holdingom. Ta vijest za mnoge nije novost, ali još nije službeno objavljena – no neće se moći dugo izbjegavati. Naravno da je najzaslužniji za ovakvo financijsko stanje Zagreba njegov dugogodišnji gradonačelnik Milan Bandić, koji je niz godina populistički i obmanjivački upravljao Gradom Zagrebom.

Korijeni propasti kreću od njegova dolaska na vlast 2000. godine kada se prema gradskom proračunu ponašao kao pijani milijarder. Sjetimo se samo bahate, kriminalne i neodgovorne kupnje zemljišta “Zagrepčanke” koje i danas vuče u ponor Grad Zagreb i Holding i niza drugih propalih projekata koji su iz godine u godinu gutali stotine i milijarde proračunskih kuna bez jasne vizije otkud će to Grad plaćati i što to Gradu donosi. Jedan od najspornijih ili najkriminalnijih projekata je koncesija za pročišćavanje otpadnih voda u gradu Zagrebu. Početna cijena izgradnje tog uređaja, prema osnovnom ugovoru iz 2000., je 180.335.696 eura, a na kraju 2011. ta cijena je skočila na nemogućih 297.554.663 eura. Taj ugovor je izuzetno štetan za Grad Zagreb i financijski će još 15 godina, do isteka koncesije, iscpljivati Zagrepčane.

Nezakonito trošenje 300 milijuna eura

Kada se Grad Zagreb 2007. godine nalazio u financijskim poteškoćama Milan Bandić je kao jedini član Skupštine tada već formiranog Zagrebačkoh holdinga odobrio da Holding na Londonskoj burzi proda 300 milijuna eura obveznica – i to za razvoj komunalne infrastrukture grada Zagreba. Obveznice su prodane uz kamatu od 5,5 posto godišnje s rokom povrata glavnice od deset godina. Holding svake godine plaća 124 milijuna kuna kamata na te obveznice, a do sada je otplatio 797 milijuna kamata. Glavnica od 2,25 milijardi kuna stiže 2017. godine. Da bi Holding 2017. mogao otplatiti glavnicu u spomenutom iznosu on bi u periodu od 2007. pa sve do 2017. svake godine morao ostvariti dobit u iznosu od 225 milijuna kuna. Stvarno stanje je da Holding svake od tih godina iskazuje enormne gubitke s tendencijom porasta iskazivanja gubitka. Dakle Milan Bandić je sve ovo vrijeme gradonačelnik Grada Zagreba i znao je ili je morao znati da ovakvim načinom vođenja Grada Zagreba i Holdinga grad gura u bankrot i on za sve ovo snosi ne samo političku nego i kaznenu odgovornost, zbog čega je zaslužio još jednu kaznenu prijavu, koju ću kao odgovorni građanin Zagreba protiv njega podnijeti ovih dana o čemu ću detaljno izvijestiti zagrebačku javnost.

Holding je sredstva od prodaje obveznica trošio nenamjenski. Od dobivenih 2,25 milijardi kuna za kupnju Gredeljeva zemljišta utrošeno je 680 milijuna kuna (plus 33 milijuna kuna poreza na promet nekretnina). Za kupnju zemljišta Zagrepčanke utrošeno je 252 milijuna kuna (plus 13 milijuna kuna poreza). Zanimljivo da je Holding kao kćer poduzeće Grada Zagreba od Grada kupovao ova zemljišta, a to je više nego jasno da je ovime spašavao Proračun Grada Zagreba, iako je time potpuno nepotrebno plaćao porez na promet nekretnina. Zatim je Holding doista potpuno nepotrebno u Vukovarskoj kupio zgradu od Erste banke za 128 milijuna kuna za svoje poslovanje, a na Zagrebačkom velesajmu zjapi prazno stotine tisuća četvornih metara u vlasništvu Holdinga. Ostatak novca je utrošen na kupnju ostalih manjih nekretnina (Mandićeva, Gračani…). Holding, dakle, imao nikakav poslovni interes za kupnju spomenutih nekretnina.

Da je tome tako svjedoči i činjenica da je novoimenovana uprava Holdinga u dogovoru s gradonačelnikom Bandićem Gradu Zagrebu ovih dana vratila spomenuta zemljišta uz nižu cijenu i bez troškova kamata koje je do sada plaćala na izdane obveznice, čime je Holding izravno oštećen. Gredelj je vraćen za 82,5 milijuna eura ili oko 620 milijuna kuna – i to na deset godina u 120 jednakih rata uz godišnju kamatu od 6,5 posto. Holding sada traži banku kojoj bi prodao taj ugovor da bi došao do novca za pokriće dospjelih obveza. Grad Zagreb bi banci sljedećih deset godina otplaćivao rate, no ni jedna banka se do sada nije javila da bi ušla u takav aranžman. Nitko se ne pita iz kojih izvora će Holding 2017. otplatiti – i kako – glavnicu u iznosu 2,25 milijardi kuna za izdane obveznice, a one tada stižu na naplatu.

Holding je u više navrata pokušao na javnom natječaju prodati barem dio zemljišta Zagrepčanke, ali uvijek neuspješno jer se Grad Zagreb nije upisao kao čisti i jedini vlasnik zemljišta, pa bi kupci nakon te spoznaje odustajali. Sada je ponovo Holding Gradu vratio to zemljište za 330 milijuna kuna, ne računajući mu kamate koje je godinama plaćao za obveznice iz kojih je Holding to zemljište od Grada kupio.




Da se nisu spomenute nekretnine nepotrebno kupovale, da se tih 1,1 milijarda kuna npr. oročila od dobivenih kamata bi se plaćale kamate Deutsche banku, a 1,1 milijardi kuna glavnice bi ostalo sačuvano za kapitalne komunalne projekte. Ovako je nepotrebna kupnja stvorila obvezu plaćanja stotina milijuna kamata i time je pojedeno pola glavnice.

Samo 1,6 posto novca od prodaje obveznica utrošeno namjenski

Od ostatka sredstava dobivenih prodajom obveznica podmirivani su stari dugovi: 420 milijuna kuna otišlo je na sanaciju dugova Vodoopskrbe i odvodnje, za dospjele obveze ZET-a za tramvaje i leasing, za plaće i dobavljače u podružnici sportski objekti. Za utrošeni spomenuti iznos Holding je Deutsche banci platio 152 milijuna kuna kamata.

Za propali Bandićev projekt stanogradnje otišlo je 330 milijuna kuna (297 Sopnica-Jelkovec i 33 Podbrežje).




Za projekte socijalne namjene otišlo je 158 milijuna kuna (vrtići, škole, socijalna skrb, hitna pomoć).

Od sredstava dobivenih prodajom obveznica u nove infrastrukturne projekte Vodoopskrbe i odvodnje uloženo je 35 milijuna kuna, što je 1,6 posto od ukupnog iznosa dobivenih prodajom obveznica i to su jedina sredstva koja su namjenski utrošena iz sume dobivene prodajom obveznica.

Kada je davne 2007. godine Bandić obrazlagao zastupnicima Gradske skupštine i zagrebačkoj javnosti zašto ide u prodaju 300 miljuna eura obveznica onda se potpuno opravdano osvrnuo na potrebu sanacije dotrajale vodoopskrbne mreže u gradu Zagrebu čiji gubici u mreži su preko 45 posto, upravo iz razloga dotrajalosti cijevi. Nitko dobronamjeran mu tada to nije mogao osporiti, jer je to bilo neophodno sanirati. No vrijeme razotkriva mnoge obmane pa je vrijeme razotkrilo i ovu Bandićevu obmanu. Iz svega ovog je vidljivo da su gubici u vodoopskrbnoj mreži ostali isti ili su sada i veći, novac je nenamjenski potrošen, kamate se plaćaju na obveznice, a nitko ne zna kako će se 2017. otplatiti glavnica od 2,25 milijardi kuna.

Poput pijanog milijardera prelijeva iz šupljeg u prazno

Da se Bandić u upravljanju Zagrebom ponašao poput pijanog milijardera i onima izvan Zagreba je dobro poznato (m2 javnoga zahoda plaćan je 11 tisuća eura, m2 kioska za potrebe ZET-a plaćan je 5 tisuća eura, dvostruko skuplje tramvajske i autobusne nadstrešnice, dvostruko skuplje stolice u Lisinskom i deseci drugih javnih radova ponekad i nekoliko puta skuplji od ostatka Hrvatske, štetne zamjene zemljišta…). To je pokrivano skupim kratkoročnim kreditima i zaduženjima. Kada je Zakon o proračunu predvidio gornju granicu dopuštenog zaduženja, upravo iz razloga da bi spriječio razne bandiće po Hrvatskoj da gradove i općine ne dovedu na rub bankrota, zagrebački Bandić se dosjetio kako će doskočiti toj zakonskoj odredbi.

On je 2006. godine 23 gradska javna poduzeća spojio u jedno i nazvao ga Zagrebački holding, te tada obećao Zagrepčanima da će do konca mandata, dakle do 2009., formiranjem Holdinga uštedjeti cijeli jedan proračun. Bila je to jedna od najvećih njegovih silnih prijevara. On je formirao Holding iz dva razloga. Prvi je da on i njegovi „kumovi” imaju jedinstvenu nabavu, a drugi je da bi se preko Holdinga mogao dodatno zadužiti i pokrpati postojeće proračunske rupe, što potvrđuju spomenute činjenice. Tako je u bankrot odveo i Grad i Holding.

Najbolji primjer zloupotrebe funkcije gradonačelnika Bandića očituje se u odnosu prema ZET-u kao jednom od najbitnijih gradskih javnih poduzeća. On je godinama mnoge populacije Zagrepčana svojom gradonačelničkom odlukom oslobađao od javnog prijevoza (isključivo iz populističkog odnosno biračkog razloga), a da iz proračuna ZET-u nije doznačavao sredstva za besplatan prijevoz putnika. Posljedica toga je da je od 2006. do danas u ZET-u kumulirano oko 1,3 milijarde kuna gubitka, jer Bandić kao gradonačelnik nije poštovao Ugovor o pružanju komunalnih usluga i o sufinanciranju prijevoza putnika u javnom prijevozu od 8. prosinca 2006. i aneksa 12. travnja 2007. godine.

Projekt izgradnje sportske dvorane Arena Zagreb je također školski primjer kako se zloupotrebljava Holding kao komunalno poduzeće Grada Zagreba. To je zajednički spomenik Ive Sanadera i Milana Bandića koji je trebao biti ogledni primjerak javnoprivatnog partnerstva, a pokazao se kao najveća javnoprivatna prijevara. U brojkama to izgleda ovako. Cijena izgradnje je 120 milijuna eura. Vlada RH i Grad Zagreb preuzimaju obvezu najma dvorane – svatko po 50 posto na rok od 28 godina. U ime Grada jamčevinu za ozbiljnost ponude platio je Holding u iznosu od 65 milijuna kuna – i to im je do 2036. zamrznuto. Davši Arenu na upravljanje Holdingu i plaćanje najma Bandić je natovario novih 67 milijuna kuna godišnjih obveza Holdingu koje ni približno dvorana Arena ne može uprihoditi i to će tako trajati sve do 1936. kada na naplatu stiže zadnja rata najma. Te dugoročne obveze Holdingu su samo za najam Arene 800 milijuna kuna.

Bandićev model stanogradnje njegov najveći “Obrovac”

U izgradnju stanova u naselju Sopnica-Jelkovec Holding se kod poslovnih banaka zadužio za 900 milijuna kuna, tomu je pridodao još 300 milijuna kuna od prodanih obveznica te je još uložio svojih vlastitih sredstava 400 milijuna kuna, što je ukupno 1,6 milijardi kuna. Bandićeva bahatost, time je htio kontrirati tzv. Čačićevim stanovima, za posljedicu ima da je danas u tom naselju 578 neprodanih stanova za koje Holding troši velika sredstva za održavanje i čuvanje tih stanova.

Stara uprava Holdinga je pokušavala da Grad preuzme te stanove i pokuša kroz povoljan najam bar dio tih uloženih sredstava povratiti, ali Bandić to nije htio te je bio u političkom ratu sa starom upravom Holdinga koju je de iure on postavio dok je bio u SDP-u.

Bandić preuzeo medijsku ofenzivu u skrivanju bankrota

Kada je dobio posljednje lokalne izbore u Zagrebu Bandić je počeo drvlje i kamenje po staroj upravi Holdinga, držeći se one “držite lopova”. Nije nam namjera ničim braniti staru upravu, ali zapisnici sjednica Skupštine i Nadzornog odbora definitivno potvrđuju tko je autor godišnjih planova poslovanja i propalih projekata. Ivo Čović, koji je bio na čelu Uprave Holdinga nije donio ni jednu poslovnu odluku koja je prouzročila bankrot Holdinga, niti je zaposlio 3000 novih ljudi, o čemu Bandić u medijima bulazni. Evo tablice broja zaposlenih u Holdingu i rashoda za potrebe zaposlenih u posljednjih sedam godina (u 000 kn):

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Zaposleni 11.656 11.901 11.880 12.041 11.950 11.779 11.620
Rashod 1.480.794 1.566.794 1.634.910 1.790.599 1.785.829 1.685.034 1.701.3

Bandić je novoj upravi (Ljubičić, Tolić, Samodol, Milas, Franić, Nodilo, Jurica) kao predsjednik Skupštine društva dao zeleno svjetlo da zaposli novih 11 pomoćnika i zaposlenika (Ante Dodig, Željko Kopčić, Dubravko Derk, Ana Stojić, Senka Knežević, Ljubinko Balenović, Tatjana Vujović…) iako su u Direkciji Holdinga ostali stari pomoćnici i voditelji projekata (Pero Kovačević, Renata Dogan, Dina Tomšić, Dolores Mijatović, Ksenija Boras, Jadranko Robić…).

Očiti primjer da Bandić ne govori loše o bivšoj Holdingovoj upravi zbog rezultata, nego zbog slijepe političke mržnje, je slučaj Mirke Jozić. Gospođa Jozić je niz godina u Holdingu vodila financije, pa i za vrijeme Čovićeva upravljanja. Za dobro vođenje financija u Holdingu Bandić ju je nagradio mjestom pročelnice Gradskog ureda za gospodarstvo. Ako je itko odgovoran za loš financijski rezultat nekog trgovačkog društva onda su to predsjednik Uprave i član zadužen za financije, pa slijedom te logike gospođa Jozić nije mogla biti imenovana pročelnicom Ureda za gospodarstvo. Nije se dotična pokazala štedljivom u Holdingu. Godišnji trošak vozila kojeg je koristila 24 sata dnevno je bio oko 60 tisuća kuna, troškovi mobitela za 2011. i 2012. su joj bili 53,5 tisuća kuna. Poznat je i njen skandal kada je Holdingu zadržala u više navrata sredstva koja je trebala uplatiti ZOV-u (koncesionaru za pročišćavanje otpadnih voda), a sve s ciljem da bi se u Holdingu isplatile plaće, ukupno je zadržala 199,4 milijuna kuna. Grad je umjesto Holdinga ZOV-u isplatio potrebni iznos, te je 118,7 milijuna kuna Holding prebio s Gradom, a ostatak od 80,7 milijuna kuna Grad ima planirano kao očekivani prihod u proračunu za ovu godinu. Nakon što je državna revizija razmotrila taj slučaj i utvrdila obvezu PDV-a u iznosu od 43 milijuna kuna Općinsko državno odvjetništvo je preuzelo taj predmet, pa je Holding sada s tog naslova Gradu dužan 111,3 milijuna kuna, jer je direktorica financijske službe u Holdingu Mirka Jozić u njemu zadržavala tuđa sredstva. Ta i takva gospođa je dobra za pročelnicu Gradskog ureda za gospodarstvo. Mislim da će i nadležno tijelo za sukob interesa morati razmatrati slučaj gospođe Jozić, jer je njen zakoniti suprug Matija Jozić suvlasnik zaštitarske tvrtke Bilić-Erić koja je angažirana na nizu objekata u vlasništvu Grada Zagreba i Holdinga.

Privatizacija Holdinga posljedica sulude zaduženosti

Kao i kod neodgovornih pojedinaca i obitelji koje ulaze u nepotrebne potrošačke kredite, tako i kod Grada Zagreba i Holdinga došao je konačni sukob s gorkom činjenicom da je u pogledu zaduženja voda došla do grla. Obmanjivač, trbuhozborac i prodavač magle, kakav Bandić inače jest, ovih dana, tjedana i mjeseci obavlja pripreme za privatizaciju Holdinga i građane uvjerava kako je to jedini izlaz za spas Grada i Holdinga, jer da netko to prvi mora napraviti u Hrvatskoj. Tako iz Holdinga izdvaja trgovačka društva koja je prije sedam godina fuzionirao, da bi ih mogao prodati te eventualno pokušati prikupiti 2,25 milijardi kuna da vrati glavnicu za prodane obveznice. Pritom veliki “socijaldemokrat Bandić” nimalo ne mari za radnike Holdinga koje je prije izbora obmanjivao da jedino ako on bude gradonačelnik ne će biti privatizacije Holdinga.

Bandić je još jednom vješto prije izbora prevario Zagrepčane nudeći im stručne zagrebačke dame na čelu s dr. Sandrom Švaljek kao sa svojom zamjenicom koja bi trebala potezima struke pokušati njegov drek pretvoriti u med, no to je neizvedivo.

Što kaže struka na Bandićeve poteze koji prethode privatizaciji Holdinga najbolje je svojim činom iskazao prof. Vlado Leko koji je samo dva mjeseca nakon što mu je Bandić povjerio mjesto predsjednika Nadzornog odbora Holdinga podnio neopozivu ostavku, a dva člana Uprave Holdinga Samodol i Milas se nisu složila s Bandićevom konceptom i na sjednici Uprave su glasovala protiv, obrazlažući to da koncept izdvajanja pa privatizacije nema nikakve valjane studije opravdanosti. Na koncu 2012. ukupna zaduženja Zagrebačkog holdinga s naslova dugoročnih i kratkoročnih kredita, finacijskog najma i obveznica iznosila su 6.525.800.000,00 kuna, a na koncu te iste godine ukupni poslovni prihod Zagrebačkog holdinga je 3.778.600.000,00 kuna. Za upućene je sve jasno. Bandić i njegovi „kumovi” koji su do ovog doveli ni u snu se iz ovog ne mogu izvući. To je kao da Sanadera iz Remetinca vratimo da Hrvatsku izvuče iz moralnog blata i gospodarske krize.

Ima, za sada, stidljivih naznaka da bi stopama predsjednika Nadzornog odbora Holdinga Vlade Leke mogla i Bandićeva zamjenica Sandra Švaljek, nakon što je uistinu spoznala stvarno financijsko stanje Grada Zagreba i Holdinga. Radi buduće časti struke, a i njenog osobnog dostojanstva bi joj to bio mudar potez.

Korumpirana Bandićeva skupštinska vijeća u svemu će ga podržati

Oni koji su očekivali da će Bandić oformiti skupštinsku većinu s vijećnicima HDZ-a, jer ga je u kampanji HDZ prešutno podržao, gadno su se prevarili. On doduše ima svoje političke i poslovne partnere u samom vrhu HDZ-a, ali je postizbornu koaliciju oformio od provjerenih kadrova koji će ga podržati i kada ga nitko drugi podržao ne bi. To je prije svega lista vijećnika HSLS-a i HSS-a koju predvode Darinko Kosor i Nenad Matić. Prvom je Bandić ustupio mjesto predsjednika Skupštine Grada Zagreba, a drugom mjesto potpredsjednika Skupštine Grada Zagreba.

Nije to plod nikakvog slučaja, nego posljedica ucjenjivosti. Potpredsjednik Gradske skupštine Nenad Matić je 11 mjeseci bio zaposlenik Bandićevog Holdinga, a da nikada ni sekunde nije došao na posao u Holding. Da cirkus bude veći njega je Bandićeva skupštinska većina izabrala za Skupštinsko povjerenstvo za izradu i praćenje programa mjera za suzbijanje korupcije u Gradu Zagrebu. Pokojni Mladen Delić bi rekao: „Ma ljudi moji je li to moguće?”. Da, moguće je zahvaljujući Mladenu Bajiću čiji DORH ima dvostruke kriterije prema hrvatskim građanima. Za isto kazneno djelo DORH zasluženo goni Radu Buljubašića za fingiranje zaposlenja u HEP-u, dok je za isto kazneno djelo Nenadu Matiću nagrada mjesto potpredsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba. Sanader svojeg Buljubašića nikada ne bi imenovao u slično povjerenstvo i po tome je korak ispred Bandića u moralnom pogledu.

Od takve skupštinske većine se ne može očekivati ništa dobro osim daljnjega potonuća.

Autor:Tomislav Jelić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.