fbpx
Luka Stanzl/PIXSELL

Vrijednosni sustav Hrvata katolika

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Svaki čovjek u životu ima svoj vrijednosni sustav po kojem nastoji živjeti. Tako s pravom možemo reći da bi i čitav naš narod mogao imati vrijednosni sustav oko kojega je jedinstven

U mom su mi razmišljanju prisutni Hrvati koji su katolici. A prema popisu stanovništva oni su velika većina u narodnom, državnom korpusu. Te vrednote su vidljive, a ponekad skrivene u srcima i savjestima pojedinaca. Ja bih sažeo u nekoliko riječi, pojmova taj vrijednosni sustav: ljubav prema zemaljskoj majci koja me je rodila, ljubav prema nebeskoj Majci, Mariji, i ljubav prema domovini. To su po meni stupovi vrijednosnog sustava: kroz kojega možemo promatrati vjernički život pojedinaca i skupina.Ljubav prema majci koja me je rodila! Svaki čovjek ima majku koja ga je rodila, učila prvim riječima i koracima. Ona nas je uz oca formirala kao osobnost, kao pojedinca u vremenu u kojem je živjela prema svojim mogućnostima. Njoj možemo zahvaliti sve to što jesmo, jer nas je u  najvažnijim trenucima odgoja i života promatrala i poučavala. Njoj zato dugujemo zahvalnost i poštovanje za njezina života, ali također i iza njezine smrti. „Dugo u bijelu zimsku noć, mati moja bijelo platno tka“ zapisao je Dragutin Tadijanović. Odlična je to osobna svjesnost pjesnika koji je uočio da se njegova mati teško muči, skraćuje noć za odmaranje da bi prehranila tkanjem svoju obitelj. Kakvi su naši dojmovi i emocije prema našim majkama koje su još živi ili su iz ovog života prešle u život na nebu? Sjećam se iz župničkog života starijeg životnog para koji je prešao osamdeset godina životne dobi, a za njih su se brinuli prvi susjedi.

Nisu imali vodovoda, pa tako ni vode u kući. Vrlo teško su se kretali, a njihove kćeri ih nisu često dolazile posjećivati. Bile su situirane, ali je u njima bilo vrlo malo ljubavi prema živim roditeljima. Svake godine sam to dvoje staraca ispovijedao za Uskrs i Božić. Nisu se žalili na siromaštvo i djecu. Žalili su se na starost i bolesti, a bili su zahvalni susjedima koji su im uvijek bili pri ruci. Uz ljubav prema roditeljima, posebno majci ide i „Bratoljublje“, ljubav prema sunarodnjacima. I to je važna stavka. Jedan frustrirani intelektualac mi je često znao reći: „Sramim se što sam Hrvat, volio bih da sam se rodio kao Nijemac.“ Bio je frustriran, jako nezadovoljan jer je dobro uočavao sve nepravde u društvu koje su ga pogađale, a znao je kako ljudi žive na zapadu. Uzeo je dvostruko državljanstvo samo zato što je bio užasno deprimiran sa domovinskom situacijom, i vrijednosnim sustavom u njoj. To po meni osobno nije bilo dobro da se doveo u takvo nezadovoljno, pesimistićno stanje. Ljubav prema Bogu i Majci Božjoj! Važno je tijekom života razvijati ljubav prema Bogu, prema Isusu Kristu, Bogočovjeku i našem Otkupitelju. On je naš „Put, Istina i Život“ u svakoj životnoj prilici. Neophodan je sakramentalni život da bismo susretali Isusa koji djeluje preko sakramenata kao „Prisutni“, živi i djelatni Bog. Blažena Djevica Marija je suotkupiteljica i zavrijeđuje dužno poštovanje i ljubav, kako pojedinačno, tako i u vjerničkim zajednicama.

Ona je hvala Bogu očito jaka u našem narodu, što se vidi iz raznih hodočašća u Marijanska svetišta u domovini i u inozemstvu. Naš narod cijeni Majku Božju. Njoj se utječe, zagovara i moli. Imamo hvala Bogu u svakoj biskupiji svetište koje je glavno hodočasničko mjesto za određenu biskupiju. U ta se hodočasnička mjesta slijevaju mase njezinih štovatelja za sve Marijanske blagdane, pogotovo za Veliku Gospu. I dobro da je tako, da volimo Onu koja je rodila Isusa našeg Spasitelja i koja je Zagovornica našeg naroda. Premalo je po mom sudu razvijen osjećaj pobožnosti prema svetom Josipu koji je nebeski zaštitnik naše domovine. Tu bi trebalo više posvjestiti si da nam svima sveti Josip bude uzor obiteljskog života, pogotovo muževima, očevima koji su odgajatelji muške i ženske djece. Vrijednosni sustav Hrvata katolika valja promatrati i kroz ljubav prema Crkvi  i domovini. Domovina nam je jedna, isto kao i Crkva katolička je jedna i sveta. Domoljublje se očituje u tome kako se odnosimo prema Lijepoj Našoj. Da li na nju gledamo realno u svim pozitivnostima i negativnostima. Ili je razaramo poput „ nekih medija“ gledajući na nju i građane, vjernike samo negativno i kritizerski. Zdrava kritika je potrebna , ali mora biti konstruktivna. Kao što je Crkva istovremeno sveta i grešna, tako nam je i naša domovina sveta i grešna po njezinim vođama i pučanstvu. Nema idealnog društva i domovine. Sjećam se kako sam bio na jednoj maloj župi župnik i pozvao sam jednog patra isusovca da održi dvodnevnu duhovnu obnovu. Pošto nisam imao domaćice na nedjeljni ručak išli smo  u jednu obitelj koja je bila privržena Crkvi. Sve je teklo prema „protokolu“, ručali smo i razgovarali.


Zrela i punoljetna kćer i majka dvoje djece od tih domaćina počela je odjednom govoriti sve ružno o tadašnjem predsjedniku Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. Nizala je negativnosti koje je čula preko medija. I to sve prljavštine koje čovjek može vidjeti kod onih koji razaraju duhovno biće drage nam domovine. Pater je na moje zaprepaštenje naglo ustao, prekinuo ručak i počeo svoj govor, svoje izlaganje riječima: „Gospođo ni jedan čovjek, pa tako ni naš predsjednik nije samo loš, nego ima i pozitivnosti. Naučite se govoriti pozitivno o predsjedniku. I ne samo o njemu, nego i o drugim ljudima. Uvijek postoji lice i naličje. Eto toliko! Ne želim više slušati samo tračeve i podvale o „Njemu.“ Svi smo se zabezeknuli nastupom patra isusovca. Ali imao je pravo. Čini mi se da smo povodljivi i da iz medija izvlačimo samo baćeno blato, a ne vidimo zlato koje je također sastavni dio života svakog čovjeka i njegove duše. Narod voli primjere iz života u svemu, pa tako i u ljudima. Kada smo u napasti da govorimo loše o domovini i Crkvi onima koje je vode sjetimo se naših branitelja koji su krenuli u domovinski rat s ljubavlju prema domovini i sa krunicom oko vrata. Ne mogu zaboraviti dan kada mi je za vrijeme domovinskog rata na vrata župne kuće pozvonio mlad i vrlo stasit mladić, župljanin koji je rekao „Došao sam da me blagoslovite i dadnete mi krunicu: Želim braniti dom i domovinu!“ Blagoslovio sam ga i dao mu krunicu i to je bio naš zadnji razgovor. Nakon nekoga vremena poginuo je na sisačkom bojištu. Jesmo li brzo zaboravili veliki broj domoljuba koji su sa krunicom oko vrata ginuli ili sada boluju od ratnog sindroma, izgubili zdravlje i liječe se od teških psihičkih trauma.

Netko će reći; imaju velike mirovine. Što je važnije imati zdravlje ili nekad bezvrijedan novac? Sa crkvenog područja sjetimo se pravog domoljuba, i štovatelja Majke Božje blagopokojnog kardinala Franje Kuharića koji je rekao: „Ako netko zapali tvoju kuću, ti ne moj njegovu.“ Od političara onog ratnog doba sjetimo se pokojnog Stjepana Sulimanca, jednostavnog čovjeka iz puka, vjernika i rodoljuba kojega su u njegovom kraju zvali Štefina. Volio je Boga, B.D.Mariju, išao redovito na svetu misu i izuzetno cijenio ulogu Crkve, svećenike i njihov pastoral kroz čitavu hrvatsku povijest. Vrijeme je da se nekad osvijestimo i okrenemo novčić koji ima lice i naličje. Čini mi se da  smo kao narod prečesto povodljivi za onim što nam se prezentira kao negativno i da to glođemo kao neku kost za glodanje. A ne gledamo na naličje novčića gdje ima divnih uzora za pravi vrijednosni sustav Hrvata katolika. Možemo li što zamjeriti ili negirati da pokojni kardinal Franjo Kuharić ili pokojni Stjepan Sulimanec nisu imali dobar vrijednosti sustav za kojeg su hrabro živjeli. Oni neka nam budu uzori za ljubav prema zemaljskoj majci, prema B.D.Mariji, prema domovini i Crkvi u Hrvata. „Pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“ riječi su  našeg hrvatskog pjesnika.“Zapovjed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ Iv. 34-36.

Autor:Vlč. Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.