fbpx

Vjeroučitelj pozdravio razred: ‘Hare Krishna i Marija’, i nikome ništa!?

Autor: Dražen Bušić

Iz jednog dijela Lijepe Naše javio mi se kolega s pričom o vjeroučitelju laiku koji je u razred ulazio i uredno pozdravljao: 'Hare Krishna i Marija'!? Molim? Da dobro ste čuli! Izmišljeni bog Krishna i Majka Božja u istoj rečenici!

I nikome ništa, nema sankcija za mladca koji je pokušao biti duhovit ali koji je time, ne samo prešao granicu dobrog ukusa već i, počinio svetogrđe. Pisati o tome i propitkivati stanje duha naših vjerovijesnika ili ne, pitanje je sad? Nije li to ipak stvar lokalne crkvene zajednice i ordinarija koji je dotičnome dao mandat, a koji kako doznajemo u konkretnom slučaju, nije i povukao.

Nekako je lakše pisati o ovim stvarima nakon slučaja Charamsa. Da podsjetimo, radi se o svećeniku koji je uoči sinode priznao da je gay. Nije se dugo čekalo a Krzysztof Charamsa je u skladu s odredbama Zakonika kanonskog prava suspendiran što konkretno znači da ima zabranu obavljanja svećeničke dužnosti i nošenja svećeničke odore.

Crkva ovaj slučaj nije gurala pod tepih, tim više jer ga niti nije mogla sakriti, mediji su se previše angažirali oko toga. Neki će reći da je Charamsa jako naštetio Crkvi kad je s time izašao u javnost ali je zapravo veća krivica onih svećenicima koji krše crkveno pravilo o  celibatu živeći dvostrukim životom. Što s takvima ali i s laicima koji imaju mandat da drugima naviještaju Radosnu vijest ali čiji životi šalju suprotnu poruku? Neki vjeroučitelji čak ne idu redovno na nedjeljnu misu, neki su ‘tolerantni’ po pitanju istospolnih veza, kontracepcije, itd. Što s takvima?


Spomenuti svećenik, koji je čak bio suradnik Kongregacije za nauk vjere, je kažnjen ali mu se suspenzija opoziva u slučaju pokajanja i povratka učenju Crkve. To je put kojim treba ići, kako pojedinac tako i Crkva u cjelini: pokajanje i povratak Istini. Ali kako ćemo znati tko kako živi, pogotovo ako to netko vješto skriva? Kako se mogu uočiti devijacije? Sigurno je da se dosta toga može uočiti još za vrijeme formacije ali kao što znamo, đavao ne spava, na grijeh i zlo može navesti i one koji su iskrena srca krenuli u duhovni poziv ili neku laičku crkvenu službu. Zato Papa Franjo nastupa s mnogo milosrđa prema onima koji su pali. Ostavlja mogućnost povratka, promjene, metanoje koja se stvarno i događa u onima koja žele ostati uz Boga i služiti Mu.

Treba li, dakle, o svemu ovome javno govoriti, propitkivati stvari, zahtijevati od službenika da naviještaju Radosnu vijest a ne neku šuplju poruku oslabljenu osobnim grijesima, frustracijama i herezama? Treba li kad je stvar krajnje očita o svemu izvijestiti mjesnog biskupa da nešto nije u redu da stvar ne poprimi mnogo veće razmjere a time i sablazni što redovno dovodi do napuštanje Crkve stanovitog broja vjernika? Svakako, ali oprezno jer kako je rekao Isus: ‘Mjerom kojom mjerite, vama će se mjeriti’, što konkretno znači da svaki vjernik koji to čini treba i za sebe prihvatiti visoke moralne kriterije.

Jednom je sv. Petar rekao: ‘…jer je vrijeme da počne sud s kućom Božjom’ (1 Pet 4,17) što je prokomentirao time da nikome neće biti lako kad dođe pred Božje prijestolje bez obzira što se neki smatrali (dobrim) kršćanima a što zapravo nisu ako ‘… se ne pokoravaju Radosnoj vijesti’. Bogu, Njegovoj riječi i Radosnoj vijesti treba se pokoriti a to podrazumijeva:

1.Uzeti na sebe visoke moralne standarde dopuštajući plodovima Duha da se ukorijene srcu:  Plod su Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost’ (Gal 5,22).

2.Čeznuti za karakterom Isusa Krista što znači i prihvaćanje trpljenja: ‘…ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim (1 Pet 2,20-21).

3.Naviještati cjelovitu poruku spasenja koja podrazumijeva poruku križa, oproštenja grijeha, oslobođenja od prokletstva i primanje Duha Svetoga: Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu, da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov da Obećanje, Duha, primimo po vjeri (Gal 3,13-14).




Ovako gledno, to je mnogo posla za svu Božju djecu ako nam je stvarno na srcu da postanemo, ono što i trebamo biti: ‘svjetlo svijeta’. Pa krenimo na posao, više se baveći osobnim posvećenjem a manje čupanjem korova.

Autor:Dražen Bušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.