Mikroevolucija

Autor: Ivan Marić

Ukoliko ste propustili izvrstan feljton: Evolucionizam ili kreacionizam, ekskluzivno pisan za Dnevno.hr, odabrane dijelove sada možete ponovo pratiti, svakoga dana, od ponedjeljka do nedjelje!

Riječ „evolucija“ danas se susreće u različitim kontekstima. Tako se na primjer govori o evoluciji kemijskih elemenata, evoluciji zvijezda, evoluciji Sunčevog sustava, evoluciji bioloških vrsta. Ovdje smo pojmom „evolucionizam“ pokušali obuhvatiti jedan sveobuhvatan pogled na svijet koji na postanak svega što opažamo gleda kao posljedicu sporih procesa od jednostavnijeg prema kompleksnom. Tome smo suprotstavili „kreacionizam“, koji na postanak gleda kao na djelo inteligentnog i svemogućeg agenta, Boga, koji stvara bića u svojoj punoj supstanci, dovršena i cjelovita.

Iz te široke slike prelazimo na neka konkretna objašnjenja i primjere. Kada npr. govorimo o evoluciji u kontekstu biologije, od ključne je važnosti razlikovati mikroevoluciju od makroevolucije. Dok je mikroevolucija opažena znanstvena činjenica i samim time spada u egzaktnu znanost, makroevolucija je rekonstrukcija prošlog i neponovljivog događaja pa time spada u historiografsku znanost (vidi 3. dio). Iz tog razloga, kreacionistička znanost činjenicu mikroevolucije ne dovodi u pitanje. U ovom dijelu pokušat ćemo objasniti što pod tim pojmom mislimo.

Varijacija unutar vrste

Pod „mikroevolucija“ smatramo naprosto varijaciju unutar vrste. Genetska raznolikost koja je prisutna u nekoj populaciji vremenom će, uslijed spolnog razmnožavanja prilikom kojeg dolazi do rekombinacije gena, rezultirati velikom raznolikošću unutar iste vrste. Vidimo to i kod ljudi – od jednih roditelja, djeca mogu ispasti prilično različita, i po vanjštini i po karakteru. Ljudi se razlikuju po boji kože, boji kose i očiju, visini, snazi, crtama lica, itd. Budući da su sve te promjene unutar iste vrste, kažemo da je to posljedica mikroevolucije.

Slično je i sa psima za koje se općenito smatra da potječu od vukova. Od jednog para vukova sa bogatim genetskim materijalom, nastao je cijeli niz pasmina – od šar-planinca do pudlice. Također i sa biljkama: od jedne sorte kukuruza godinama je nastao cijeli niz sorti od kojih je svaka pogodna za neku određenu svrhu. Sve su to primjeri genetske varijacije unutar iste vrste.

Prirodna i umjetna selekcija

Jedan od mehanizama koji mikroevolucija koristi jest selekcija ili odabir. Ona može biti prirodna ili umjetna. Prirodna selekcija je mehanizam koji od jedinki koje pripadaju jednoj genetskoj populaciji bira one koji imaju najveću šansu za preživljavanje i razmnožavanje. Na primjer, ako imamo jednu genetsku populaciju antilopa koje su plijen lavovima, prirodna selekcija će djelovati tako da će od postojećih jedinki „izabirati“ samo najbrže, dok će spore postati lak plijen lavovima.




Umjetna selekcija je ono što radi svaki farmer ili npr. uzgajivač konja. Ona se sastoji u tome da se od svih jedinki izabiru samo one koje posjeduju neko željeno svojstvo. Na primjer, farmer može htjeti uzgojiti populaciju krava koje daju puno mlijeka. Sve što treba napraviti jest odvajati samo one krave koje daju nadprosječno puno mlijeka i dalje ih oplođivati s bikovima koji su potomci krava sa istim svojstvom. Nakon nekoliko generacija dobit će populaciju krava koje će davati puno više mlijeka od početne populacije. Slično je i u biljnom svijetu, ako npr. želimo uzgojiti sladak kukuruz. Od svih jedinki u populacije izdvojit ćemo samo one koje imaju nadprosječan slador i izolirati ih od ostatka populacije. S vremenom ćemo dobiti polje kukuruza nadprosječnog sladora.

Granice na varijaciju ili zakon sačuvanja informacije

Međutim, ono što možemo odmah primijetiti, jest da ovakav postupak ima svoje granice, tj. da ne može ići u nedogled. Uzgajivač konja može odabirati samo najbrže konje i tako stvoriti izoliranu populaciju brzih konja, ali postoji maksimalna brzina koju konj može postići i koju ne može nikakvih križanjima nadmašiti. Farmer može od stada svinja odabirati najveće svinje i tako dobiti populaciju velikih svinja, ali nikada neće na taj način dobiti svinju veličine slona. Varijacije unutar vrste mogu biti velikog raspona (od šar-planinca do pudlice), ali ipak postoje granice koje ne možemo prijeći.




Osim toga, varijacija i selekcija (prirodna ili umjetna) rezultira smanjenjem genetske informacije u populaciji. Sve što varijacija radi jest da osiromašuje genetski rezervoar, tako da odabire samo neke gene, dok se drugi gube. Pokažimo ovo na nekoliko primjera.

Recimo da neka populacija medvjeda posjeduje raznolikost u duljini dlake – neki medvjedi imaju dugu dlaku, neki imaju kratku. Nakon nekog vremena, klima se promijeni tako da dođe do velikog zahlađenja. Ta pojava rezultirat će time da će medvjedi koji se rode s genima za kratku dlaku izumrijeti, a preživjet će samo oni koji imaju dugu dlaku. Nakon nekog vremena ćemo od početnog genetskog rezervoara koji je imao gen za kratku dlaku i gen za dugu dlaku, imati samo gen za dugu dlaku. Došlo je do osiromašenja genetske informacije. Ako se nakon dugo vremena promijeni klima tako da postane jako topla, ta populacija medvjeda će vjerojatno izumrijeti, jer više neće imati mogućnost proizvesti kratkodlake medvjede.

Isto se događa i sa umjetnom selekcijom. Na primjer, čovjek je umjetnim odabirom uspio uzgojiti mnoge vrste pasa, uključujući i neke potpuno beskorisne kao što je npr. čivava. Čivava je naprosto rezultat velikog osiromašenja genetske informacije koja se nalazila u početnoj populaciji pasa. Iz tog razloga nikakvim križanjem ne možemo od pudla dobiti vuka, iako je pudl potekao od vuka.

Osiromašenjem genetske informacije populacija smanjuje svoju mogućnost preživljavanja i prijeti joj puno veća opasnost od izumiranja od početne populacije koja je bila genetski bogata. Populacija pasa mješanaca bez problema će preživjeti u divljini – populacija čivava teško.

Bezbrojni primjeri u kojima je došlo do toga da neki organ zakržlja, npr. slijepe ribe kojima su zakržljale oči jer su migrirale u tamne pećine, također predstavljaju primjer mikroevolucije. Tu također treba primijetiti da postoji bitna razlika između toga da od potpuno funkcionalnog oka dobijemo zakržljalo oko (smanjenje informacije), od toga da od ničega dobijemo potpuno funkcionalno oko (povećanje informacije). Ovo drugo spada u makroevoluciju, o kojoj će biti riječi u idućem nastavku.

Sviđa ti se Vjera? Pridruži nam se!

Autor:Ivan Marić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.