General Ante Gotovina u zatvoru naslikao bl. Ivana Merza

Autor: Hrvoje Župarić

U trenucima boravka u zatvoru, general je dobio narudžbu postulature za kanonizaciju bl. Ivana Merza da im naslika sliku blaženika. Tu mi je prvo i privukao pažnju mimo one svakodnevne. Osim što nisam znao da taj 'superheroj' zna slikati, privukla me sama slika blaženika.

'Hvala vam na kršćanskoj ljubavi iskazanoj svih ovih godina. Tu kršćansku ljubav trebamo čuvati i dalje i iskazivati posebno prema onima koji su najslabiji i najugroženiji kako bismo vidjeli da svaki naš čovjek može živjeti sretno u ovoj državi. To je naš zajednički cilj i vjerujem da je to naše sutra. Veselite se, ugodna vam večer. Bog s vama!'

To su riječi čovjeka koji je par dana prije njih umalo bio osuđen na skoro doživotnu robiju. Da je tako i bilo, on bi znao da nevin odlazi u zatvor popraćen mišlju većine svijeta koji misli da je dobio što je i zaslužio. Bi li bilo moguće da čovjek kojemu je 'ili-ili' dugi niz godina doslovno visio nad glavom izađe iz zatvora u stanju mira i dostojanstva u kojem je bio, a da Bog nema veze s time, tj. s njime?

U trenutku kada je Ante Gotovina napuštao zatvor u Scheveningenu, dobio je tri buketa u znak dobrodošlice među slobodne (autor slučajno saznao). Par sati kasnije tog istog dana na Trgu bana Jelačića u Zagrebu rekao je pred sto tisuća ljudi: 'Rat pripada povijesti. Okrenimo se budućnosti, svi zajedno! Budućnost je pred nama!'… i pritom zahvalio svim državnim institucijama na pomoći. Odradivši taj neizbježan susret, zajedno je sa svojim sudrugom generalom Mladenom Markačem otišao na svetu misu zahvalnicu u zagrebačku katedralu. U subotu ujutro bio je na jutarnjoj misi nakon koje je nenadano na kavu pozvao novinare koji su ga čekali pred kućom. U nedjelju, dan sjećanja na pad Vukovara, s obitelji je nenajavljeno otišao na misu u Mariju Bistricu gdje je tri 'nizozemska' buketa poklonio Majci Božjoj u znak zahvalnosti, kao što je i sami odlazak u to marijansko svetište bio njegov osobni zavjet još iz zatvorskih dana.

Sljedeći dan dao je intervju za beogradske novine 'Kurir' gdje je pozvao Srbe koji su živjeli na prostorima tzv. 'Krajine' da se vrate kući jer da je ona njihov dom. Istu stvar ponovio je i u Pakoštanima rekavši riječi s početka ovoga članka '…kršćansku ljubav trebamo… iskazivati … onima koji su najslabiji i najugroženiji kako bismo vidjeli da svaki naš čovjek može živjeti sretno u ovoj državi.'

General Gotovina jedan je od sudionika novije hrvatske povijesti za kojega svi znaju. Iako je više generala bilo u Haagu, on je nekako bio medijski najzanimljiviji i to vjerojatno najviše zbog svoje mladosti i pojavnosti kao i zbog burne prošlosti. Kada je bio oslobođen, i kada je nakon sedam godina zatvora nastupio u javnosti, svi su ostali zaprepašteni lakoćom kojom je sve odradio, mekoćom govora i njegovom neposrednošću prema ljudima.

U trenucima boravka u zatvoru, general je dobio narudžbu postulature za kanonizaciju bl. Ivana Merza da im naslika sliku blaženika. Tu mi je prvo i privukao pažnju mimo one svakodnevne. Osim što nisam znao da taj 'superheroj' zna slikati, privukla me sama slika blaženika. U opisu slike što ju je dala postulatura između ostalog stoji: 'Na licu bl. Merza možemo pročitati svu patnju ratnih strahota kroz koje je prošao, surovost ljudske zloće i nepravde što je proživio – sve to ostavlja trag na njegovom izrazu lica. Osjeća se da je pogođen, žalostan i zgrožen nad ljudskim zlom ali ne očajava, ne ostaje u beznađu.' Osobno bih nadodao da je pogled naslikanog blaženika pogled čovjeka koji je oprezan prema svakome tko ga prvi puta gleda jer ne zna s kakvim primislima ga promatra. Htio bi mu reći što ga muči, ali ne zna bi li promatrač bio voljan makar i poslušati, a kamoli s njim suosjećati.

Ispričavam se ako je nekome ovo bilo prekičasto, no pogled bl. Ivana Merza na slici jednostavno ukazuje na to da autor i te kako razumije dubinu duše koju moraju imati oni koji baštine kraljevstvo nebesko. U najmanju ruku, ako je i ne razumije, voljan je čuti o onome što jedna takva duša ima za reći, pa ako treba, i slijepo je poslušati jer zna da slijedi Krista.




General Gotovina jest pojavan i zanimljiv čovjek, no ne mislim da je iz tog razloga u ovome trenutku glavna moralna vertikala u društvu. Rekao bih da najveći dio njegove karizme otpada upravo na njegovo razumijevanje da je Krist jedina nada čovjeku i ovoj zemlji. Ljudi to, ako i ne prepoznaju kao takvo, jednostavno osjete i time su privučeni ili odbijeni. Hoće li se general aktivno uključiti u politiku ili ne, ostaje na njemu (osobno ga ne bih nagovarao), no činjenica je da bi aktualni političari trebali konačno shvatiti da ako zaista žele ovu zemlju voditi na pravi put, da se moraju lišiti određenih krivih pretpostavki.

Jedna od njih, i sasvim banalna, je da je ostavljanje upečatljivog dojma najbitnija stvar za političara. Ja bih rekao, ili si čovjek ili nisi i to će ljudi znati prepoznati. No dok članovi Sabora i Vlade svoju čovjekolikost grade lijepeći na sebe kojekakve ideje s raznih seminara o javnim nastupima, general je gradi iznutra moleći krunicu, pohađavši svetu misu i odlazeći na ispovijed. Rezultat je očit. Jedni su ispunjeni nekim čudnim duhom i boje se naroda kojemu služe, a potonji se daje svakome na koga naiđe i zahvaljuje na kršćanskoj ljubavi. Oba primjera bila su i više nego očita upravo na dan oslobađanja generala.

'Radi ono što moraš i budi u onome što radiš' kaže sveti Josemaria Escrivá, no rekao bih da to dobiva puni smisao ako stvar radiš iz ljubavi i radi ljubavi. Mislim da su generali pokazali kako se sve voli svoju zemlju i svoj narod, a političari, barem za početak, trebaju shvatiti da se isplati. Jer dobru nakanu Bog uvijek blagoslivlja.




Autor:Hrvoje Župarić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.