Biseri naše vlasti po pitanju referenduma o braku

Autor: Ervin Budiselić

Biseri naše vlasti u vezi referenduma o braku nižu se kao lavina niz planinu. Posljednji u nizu pripadaju Peđi Grbinu i Vesni Pusić. Krenimo redom. Peđa Grbin je izjavio kako bez obzira što građani odluče na referendumu o braku, ti isti građani neće moći bez „blagoslova“ saborskih zastupnika promijeniti Ustav, jer građani ne mogu mijenjati Ustav. I dok svi ustavnopravni stručnjaci u ovoj izjavi vide problem, jedini Grbin ne vidi i ne razumije ništa. Zapravo on jako dobro sve razumije, ali je u ime svojih svjetonazorskih stavova spreman na sve.

Grbin namjerno zaboravlja da je koncept vlasti u RH uzlazni. Drugim riječima, vlast se nalazi u narodu koji onda delegira tu vlast izabranim zastupnicima. Iz Peđine argumentacije slijedi da narod koji je dao vlast određenim ljudima sada odjednom ne može mijenjati Ustav jer on nema ovlasti za to. Ponovimo, narod koji izabire vlast, jednom kada ju izabere, odjednom više nema ovlasti utjecati na vlast i participirati tu istu vlast??? Ovom je izjavom Peđa jednim potezom izbrisao pravo građana RH da biraju vlast i promijenio koncept vlasti, jer ispada da odjednom koncept vlasti proizlazi, ne iz naroda, nego iz neke institucije? Druga stvar koja je logičan nastavak Peđine izjave jest ta da je u načelu referendum beskoristan i kao jedan od instituta demokracije može se slobodno ukinuti. Jer kad netko kaže: „Referendum može, ali konačnu odluku donosi Sabor“, taj „netko“ je u biti ukinuo instituciju referenduma. I čemu onda referendum? Čemu pretvaranje da narod ima ikakvo pravo glasa? Čemu trošenje novaca u ovoj krizi kad referendum ima jednaku vrijednost i težinu kao i obećanja dana u predizbornim kampanjama? Kada jedan političar koji ujedno obnaša dužnost predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav „bubne“ jednu ovakvu protuustavnu izjavu bez ikakvih posljedica, onda je stvarno nešto trulo u državi Hrvatskoj.

Drugi laureat ovog članka jest Vesna Pusić koja je izjavila sljedeće: “U skladu s Ustavom, moje je duboko uvjerenje da pitanje ljudskih prava i pitanja prava manjina ne bi smjela podlijegati referendumu jer je manjina po definiciji – manjina, a referendum se po definiciji oslanja na odluku većine. Pusić je istaknula da upravo zato postoje institucije predstavničke demokracije, ne bi li branile i manjine koje nemaju dovoljno ruku da se brane prevlašću. Nadalje gđa. Pusić izjavljuje: “U ovom trenutku naš Ustav izgleda tako da ne brani prava manjina od referenduma”, iako bi to bilo logično, rekla je Pusić. “Zato je zapravo na građanima Hrvatske da obrane građanska i ljudska prava sviju, znajući da braneći ljudska prava jedne manjine već sutra brane i svoja ljudska prava”, naglasila je. Pusić je rekla da će se založiti da se u Ustav uvede odredba da se o pravima manjina ne može odlučivati referendumom. “Da bi Ustav imao svoju funkciju koju mora imati, a to je da štiti prava manjina, pitanja prava manjina i ljudskih prava ne mogu se stavljati na referendum, jer u tom slučaju vrlo brzo ćemo doći do toga da se mogu ukinuti apsolutno sva prava manjina. Međutim, za to treba imati dovoljnu većinu da bi se Ustav mogao promijeniti”, kazala je ona. Da bi razumjeli svu bijedu ovakve argumentacije, potrebno je razmotriti nekoliko ključnih spinova koje Vesna Pusić iznosi u ovim izjavama. Prvo, tvrdnja da se o manjinskim i ljudskim pravima ne može odlučivati na referendumu ne stoji iz nekoliko razloga:

a) Ako vlast dolazi iz naroda i ako narod bira vlast koja onda može donositi odluke o svemu, nejasno je zašto taj isti narod koji je izabrao predstavnike vlasti ne može donositi neke odluke, a predstavnici izabrani od strane naroda to mogu.

b) U ovoj zemlji još uvijek postoji institucija zvana Ustavni sud (osim ako ga Vlada ne da u koncesiju!) koji je korektiv protuustavnim zakonima koje donose kako vladajući u Saboru tako i narod putem referenduma. Dakle, opasnosti da će netko u RH ostati bez nečega… nema! E sad, Ustavni je sud već ukidao razne zakone koji su donijeli vladajući a bili su protuustavni. I koje je rješenje da se to više ne ponovi? Oduzeti Vladi i Saboru mogućnost da ne donose neke odluke? Otprilike ovako zvuči izjava Vesne Pusić o limitiranju prava građana RH da odlučuju o nekim pitanjima. Budući da je narod glup, mogao bi na referendumu donijeti neku protuustavnu odluku, pa je bolje da im ograničimo izbor tema o kojima mogu odlučivati.

c) Zbilja je naporno slušati kako bi uvrštavanje definicije brak kako zajednice muškarca i žene bilo protuustavno i diskriminatorno prema nekome, a evo i zašto: Ustav je temelj svih naših zakona i svi zakoni su usklađeni s njime, jer da nisu onda bi takvi zakoni bili ukinuti. To znači da je obiteljski zakon koji je trenutno na snazi i u kojem je brak definiran kao zajednica muškarca i žene u skladu s Ustavom. Međutim, kada se želi nešto što stoji u obiteljskom zakonu i što je u skladu s Ustavom uvrstiti u Ustav, odjednom je to protuustavno i diskriminirajuće. Što ima protuustavno u unošenju jedne odredbe iz jednog zakona koji je u skladu s Ustavom???

d) U riječima Vesne Pusić kako „pitanje ljudskih prava i pitanja prava manjina ne bi smjela podlijegati referendumu jer je manjina po definiciji – manjina, a referendum se po definiciji oslanja na odluku većine“ krije se jedan podmukli spin. Naime, kada gđa. Pusić kaže da je diskriminatorno da na referendumu većina odlučuje o pravima manjine, postavlja se pitanje tko je ta „većina,“ a tko je „manjina“? Gđa. Pusić zapravo kaže kako bi na referendumu heteroseksualna većina odlučivala o sudbini homoseksualne manjine. No, ima jedan problem, a on glasi da se na referendumu ne traži da se od onih koji izlaze na njega očituju o svojoj seksualnoj pripadnosti. Kada bi se prilikom izlaska na referendum tražilo očitovanje o tome tko je gay, a tko straight, tada bi vrijedilo da neka većina (seksualna) glasa o pravima neke druge manjine (seksualne).

No, ovdje se radi o tome da građani RH (bez obzira na spol, nacionalnost, vjeru, stil prehrane i oblačenja, seksualne sklonosti itd.) odlučuju o pitanjima jedne manjine. I to je sasvim u redu. Osim za gđu. Pusić i njezine istomišljenike. No, pretpostavimo na trenutak da je Vesna Pusić u pravu i da većina građana RH ne smije odlučivati o pravima manjine. A tko onda može? Ispada da su to saborski zastupnici koji su izabrani glasovima VEĆINE (!) građana RH, koji su u velikoj većini heteroseksualci.




Dakle, većina građana RH može izabrati predstavnike koji će obnašati vlast i u Saboru odlučivati i donositi zakone, pa i one koji se tiču prava manjina, ali većina građana RH se ne može na referendumu izjasniti o pitanjima manjina. Za kraj, što je zajedničko Grbinu i Pusić? Zajedničko im je to što u svojim izjavama ističu kako mandat vlasti koju su dobili od i iz naroda sada odjednom poprima svoj vlastiti i neovisan život. Drugim riječima Vesna i Peđa se „odcjepljuju“ od naroda od kojeg su dobili vlast i tvrde kako ta vlast koju imaju više nema veze s narodom. Narod koji ih je izabrao više nema pravo odlučivati o nečemu, a oni to mogu jer su na vlasti. Narod u većini ne može nešto, a njih nekoliko u Saboru mogu odlučivati o životima i većine i manjine.

Ovo je korak naprijed prema nedodirljivosti, korak naprijed prema diktaturi…

Prati VJERU na FB!




Autor:Ervin Budiselić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.