pixabay

Umirovljenoj učiteljici ukazao se Isus i rekao važne stvari o Međugorju: ‘Spasimo živote i što veći dio zemlje od potpunog uništenja’

Autor: Vjera

Ono što se događalo u Jugoslaviji, koja je ignorirala pozive Moje Majke samo će se širiti, upozorio je Isus 1999.

Međugorje je spas za one koji se dave u materijalizmu, razvratu i ovisnostima napisala je 15. kolovoza 1998. umirovljena učiteljica Alicja Lenczewska koja je umrla 5. siječnja 2012. godine u svom duhovnom dnevniku.

Alicjini duhovni dnevnici nakon njene smrti dospjeli su u ruke nadbiskupa Andrzeja Dziege, koji je imenovao teološku komisiju za ocjenu njihovog sadržaja. Pokazalo se da spisi Alicje Lenczewske imaju izuzetnu teološku i duhovnu dubinu i potpuno su sukladni učenju Katoličke crkve. Na temelju toga, biskup Henryk Wejman, generalni vikar, dao je suglasnost za njihovo tiskanje i dijeljenje.

Put do obraćenja

Do Alicjina obraćenja 1985. njezino katoličanstvo bilo je vrlo površno. Kako je napisala:

“Bilo je razdoblja od nekoliko godina kada sam živjela izvan Crkve, gotovo potpuno u suprotnosti s Božjim zapovijedima.”
Tražila je smisao života, dobro i ljepotu.

Čežnja za tim, prisjeća se, godinama me jurila po mnogim zemljama. Ali konačno je došlo vrijeme kada sam sve jasnije osjećala prazninu takvog života.”

Godine 1984., nakon smrti njezine majke, Alicja i njezin brat Sławomir (on je bio prevoditelj koji je znao 12 jezika) počeli su posjećivati ​​molitvene susrete Obnove u Duhu Svetome. U toj je zajednici Alicja pronašla smisao svog života.




“U to vrijeme”, napisala je Alicja, “počele su mi dolaziti u ruke vjerske knjige”. Među njima “Križ i bodež”, “Treći sat u danu”, “Najsretniji na svijetu” i drugi o karizmatskoj obnovi u Duhu Svetom.
Čitanje ovih knjiga ojačalo je njezinu vjeru. Dana 8. ožujka 1985. Alicja se nešto dogodilo –
i kako je sama napisala:

– što mi je potpuno promijenilo život. Tu je Isus stajao preda mnom. Stvarnije, stvarnije od svega u kapeli: od ljudi koji stoje pored nje. Dogodilo se to nakon primanja svete pričesti. (tijekom euharistije), kad sam skrušeno pomislila kako kasnim na putu k Njemu. Sve je prestalo postojati, postojao je samo On. Njegova moć, moć, golemost je sve veća, a ja sam s njim sve manja i manja. Ogromnost tako velike, nečuvene ljubavi, pred kojom se može samo plakati zbog svoje nezahvalnosti. A onda radost što me voli.

Radost koja puca u srce. Od tog trenutka sve se promijenilo: hijerarhija vrijednosti, struktura potreba, svrha života. Jedina vrijednost, želja i cilj postao je On – Isus Krist. A najljepši trenuci bili su susreti s njim: u svakodnevnoj molitvi, u dnevnoj euharistiji, u svetoj pričesti, kao i u svakodnevnom životu i pomaganju drugima. Sve što sam toliko godina propustila i jurio po svijetu, On mi je dao. I dao je mnogo više nego što sam mogla zamisliti i žudjeti .
Alicja je tijekom tog susreta dobila iznimnu milost redovitih mističnih susreta s Isusom, koji joj je osobno davao upute, te ju vodio na težak put sazrijevanja u vjeri i ljubavi. Alicja je pomno zapisivala sve što je čula od Isusa i tako su nastala dva dnevnika njezine duše: Svjedočanstvo i riječi pouke.




„Ono što zapisuješ, rekao joj je Isus, je da ljudi shvate da želim svima govoriti, voditi ih, štititi ih od zla i voditi na put spasenja. Da sam sa svakim čovjekom, u svakom trenutku njegova života. Da Me morate htjeti čuti, slušati Me i činiti ono što vam Ja govorim – živjeti u skladu s Mojim učenjima.”
Od tada je za Aliciju sve postalo “jedna velika i kontinuirana pouka” koja ju je približila Isusu. “Priprema za posljednji sastanak . “

Radikalna promjena

Pronašavši Isusa, najveću ljubav i najveće blago, Alisa je radikalno promijenila svoj život. Kaže:

“Prvo sam se riješio televizora u boji i donirala novac koji sam dobila od prodaje u dobrotvorne svrhe. Zatim su na red došli i drugi predmeti koji su nepotrebno zauzimali prostor u mojoj kući. Svoje vrijeme, svoju snagu i ono što imam posvetila sam služenju Bogu i bližnjemu. I moje nevolje prikazivala sam, kao prinos za plaćanje vlastitih i tuđih grijeha.”

Alicja je počela svakodnevno sudjelovati u euharistiji, klanjati Presvetom Sakramentu, čitati Sveto pismo, moliti krunicu, brevijar i postiti srijedom i petkom o kruhu i vodi. Gospodin Isus ju je također pozvao na potpunu apstinenciju. Njezin prvi ispovjednik i duhovni upravitelj bio je vlč. Walter Rachwalik. Onda – kako Alicja piše –

– Razdoblje mog lutanja u mraku je završilo.
Na Aliceino pitanje: “Što mogu učiniti za tebe?” Isus je odgovorio:

Obuci Moje rane koje Mi stalno nanose. I krvare. Patim za Ljubavi. Bičuju ih i zlostavljaju vlastita djeca. Svojom nježnošću možete ublažiti Moju bol. I skloni me u svoje srce, jer su me mnogi protjerali. Ljubav mora biti žrtvovanje, a ne žudnja. Onda je čista i lijepa – kako ti je ja dajem.

Sam Isus je Alisu uveo u tajne unutarnjeg života: „Želim te odvesti daleko u dubine. Gdje je sveto mjesto u tvojoj duši. Gdje nitko nema pristup, jer sam tamo samo ja – prečesto sam. Preobrazi se i sazri u ovoj samoći koju ti dajem – da možeš biti tamo sa Mnom. Živite u duhu požrtvovnosti i ljubavi prema ljudima kojima je potrebna pomoć.”

Nevidljive stigme

Početkom 1989. Alica je dobila na dar nevidljive stigme:

“Počela sam osjećati bol koju je Isus pretrpio od strane ljudi koje je pozvao kao svoje svjedoke i apostole. Bol Isusa raspetoga u njihovim srcima koja traže vlastitu slavu koristeći ga. Isusova bol, čija krv gazi samoga sebe. Isusovu bol, koju su činili pored vlastitih ambicija i taština, treba zadovoljiti. Isusova bol napuštena, izdana, prodana i zlostavljana od strane svojih.”

“Primila si znak boli, rekao joj je Isus, koji si tražila, da ti olakša prebivanje u meni. Podsjećam vas na Moju prisutnost u vama, jer to vaše srce želi. Stigme su istinska, prije svega, duhovna bol. Ovo je istina i ovo je sudjelovanje u Mojoj nagrađujućoj i otkupljujućoj patnji . ”

Alisa je sudjelovala u Isusovoj muci za spas svih grešnika.

“ Ti sudjeluješ – rekao joj je Isus – u Mojoj patnji – u dijelu koji si u stanju prihvatiti. A vrijeme je sve hitnije, sve zasićenije znakovima koji najavljuju žetvu, jer svatko žanje ono što je posijao. I mučenička Crkva će stići do Golgote, da se ostvari Moja Žrtva i da ponovno uskrsne u proslavljenom tijelu.”

Molitva

Molitve su za Aliciju postali najljepši trenuci njezina susreta s Isusom. “Sve je plod molitve”, rekao joj je Gospodin Isus. Sve što činite svojim srcem, umom ili rukama – da bi imalo značenje i vrijednost – mora početi s molitvom i završiti i ostati u njoj.

Molitva je sjedinjenje sa mnom. A ja sam ipak početak i kraj svega što postoji: Alfa i Omega. Bez mene ne možete učiniti ništa – ništa s pozitivnom vrijednošću.

Mnogi su izgubljeni, svijet je uronjen u tamu jer nema molitve, nema jedinstva sa Mnom.

Trud, rad, energija tolikih ljudi, koji su obilno obdareni Mojim darovima, stvaraju loš plod, zatrovan paklenim otrovom, koji je uvijek tu gdje nema obraćanja Meni u pouzdanju i iskrenoj molitvi. Gdje nema oslanjanja na Moju Mudrost i volju. Koliko molitve, toliko ljubavi, mudrosti i mira u vašem srcu.

Ono što si primila od mene za vrijeme molitve, možeš dati – ono što je vrijedno dati – drugim ljudima. Nemate što dati od sebe. Možete samo prenijeti na svoju braću: moje dobro, vašu prazninu ili zlo pakla. I tako je, ovisno o tome kakav je vaš molitveni život: njegov kontinuitet, dubina i žar. I nemojte misliti da možete nešto nakupiti u svom srcu i onda to sami iskoristiti. Dobrota, Ljubav, Mudrost je energija koja teče iz Božanskog izvora, sve dok ste s njom povezani u molitvi.
Kad čovjek ne moli, onda se ” Otrgnee od izvora svog postojanja – izbačen je i zlostavljan od sebe, drugih ljudi, ali prije svega od strane duhovnih sila zla, njihovih djela. Takozvana dobra, nemaju vrijednost ako nisu utemeljeni u Bogu, koji je Bog – jedini Darovatelj dobra.

Djelo rođeno od Boga je vječno dobro. Djelo iz ljudskog nadahnuća ili ambicije – bez vjere i Ljubavi – oduzima vrijeme i energiju koju treba posvetiti životu u Bogu, jer ne razvija ovaj život, a prekrivanjem Boga ljudskim ponosom može biti poput kule Babilonske, koja će se raspasti.”

Alisa je zamolila Gospodina Isusa da je nauči moliti. Čula je riječi:

Privijte svoje srce uz Mene . Ako vam je teško, razmislite o tome što sam učinio općenito i u vašem životu. U najtežim trenucima molite riječima – naglas. U vašoj svijesti uvijek treba postojati osjećaj Moje prisutnosti s vama i u vama. Razgovarajte sa Mnom i gledajte u Mene svaki trenutak svog života, što god radili i gdje god bili. Vrati mi sve, učini sve za mene. Učinite sve da vaš svakodnevni život bude na Moju slavu. Ne misli na sebe, samo na mene. Tada ću razmišljati o tebi i pobrinuti se za sve.”

Drugi put Alice je čula: Ne smije se pustiti krunicu iz ruke i prestati klanjati mi se u Presvetom Sakramentu. Ako osjećate da dolaze napadi Sotone, kada vas obuzme tama i tlačenje u vašoj duši, odmah molite: Pod tvoju zaštitu se Bogororodice utječemo… jer je to egzorcizam.

Euharistija

U svojim duhovnim dnevnicima Alisa je napisala Isusove izjave o njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji. Euharistija je sam Krist u otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća. U svakoj je euharistiji prisutna tajna našega spasenja:

“Još uvijek te spašavam. Ono što je učinjeno na Golgoti prije dvije tisuće godina bio je i jest znak onoga što traje zauvijek, jer postoji izvan vremena kojemu ste podložni kao čovjek koji živi na zemlji. Ja sam tvoje neprestano i vječno otkupljenje. Stalno vas otkidam od Sotone i vraćam Ocu, sve dok mi vaša slobodna volja dopušta. […]

Prinio sam žrtvu Bogu da te spasim. Svatko je spašen i može se vratiti Bogu – u Puninu iz koje je stvoren. Sve dok ne odbaci ovaj dar i ne prezre ga kao i Boga.

Ono što se dogodilo prije dvije tisuće godina na Golgoti u stvarnosti je izvan vremena. Jeruzalemska golgota – cijelo moje postojanje u Isusu iz Nazareta – trud i žrtva života na zemlji bili su spoznaja onoga što traje.

Najrječitiji znak je moja prisutnost u Euharistiji. Ja sam skriven u Hostiji i njenom konzumacijom duša Me susreće, živa i stvarna, iako skrivena umu i osjetilima tijela.”

Gospodin Isus nas upozorava da ga ne primamo u svetoj pričesti u stanju smrtnog grijeha i na nepromišljen i ravnodušan način: “To je veliki grijeh i skrnavljenje Moje Ljubavi i Moga Dara, rođenog u Krvi Kalvarije.”

Grijeh i Božje milosrđe

U riječima uputa upućenih Alisi, Gospodin Isus kaže da je najveća nesreća u ljudskom životu grijeh, odnosno odlazak od Njega. Odbacujući Boga, čovjek se stavlja pod vlast Sotone: “Što ga sve više privlači k sebi i čini ga ovisnikom. Uglavnom neprimjetno da se ne prestraši.

Smrtni grijeh – rekao je Isus – ubija me u svetištu duše osobe koja je sagriješila. Ako je u grijehu, ja sam mrtav u njegovoj duši i njegova duša je mrtva. To je isto stanje kakvo je bilo nakon moje smrti na križu, jer time što Me zapravo razapinje u sebi, on razapinje svoju dušu.

Ali bilo gdje je u svijetu, ona ima mogućnost uskrsnuća duše kroz pomirenje sa Mnom. Kad Me poželi, Ja ću ustati u njegovoj duši i spasiti ga za život vječni.”

Dakle, u ljudskom životu nema bezizlaznih situacija. Isus je uvijek s nama da nas oslobodi užasnog ropstva grijeha i Sotone. On neprestano čeka da nam u sakramentu pokore oprosti sve naše grijehe. Ispovijed je povratak izgubljenog sina uz Isusovu pomoć. Ono što je onda najvažnije – kako kaže Gospodin Isus – “Želja za povratkom, volja za povratkom i vapaj u pomoć Meni.”

Gospodin Isus upozorava da nedostatak obraćenja, definitivno odbacivanje Njegovog milosrđa vodi do vječne osude:

“Okretanje od Boga, posebno ovaj konačni slom i pobuna, je samoubojstvo i bogoubojstvo. To je ubijanje božanskog u sebi i tako sebe osuditi na vječnu i strašnu patnju, je poput kidanja vlastitog srca”.

Međugorje poziv i opomena

Alicja je otišla u mirovinu 1987. godine. Živjela je u sobici na 10. katu velike stambene zgrade, izgrađene u vrijeme komunizma, u ulici Dembowskiego 27. Od tada je punih 16 godina radila dva puta tjedno kao volonterka u župnom uredu Tijelova. Alicja se svim srcem posvetila djelu evangelizacije. Postala je članica obitelji Raspetog ljubavnog srca. Također je bila blisko povezana sa zajednicom apostola čiste ljubavi kao njezina suosnivačica. Zajedno s timom animatora sudjelovala je u vođenju seminara Obnove u Duhu Svetome u crkvi sv. Ivana Krstitelja, a vodila je i susrete domaće zajednice Obnove u Duhu Svetom.

Organizirala je i vodila hodočašća u Italiju, Svetu zemlju i Međugorje. Ovo posljednje mjesto bilo joj je posebno priraslo srcu. Evo što je napisala u jednom od svojih pisama:

“Međugorje je spas za one koji se dave u materijalizmu, razvratu i ovisnostima (15. kolovoza 1998.).

Ljubav čini ljude lijepima – u njihovim licima i u njihovim srcima. Kada su djeca pitala Mariju tijekom ukazanja zašto je tako lijepa, ona je odgovorila: jer volim… Gospodine, nauči nas ljubiti kako bi Tvoja Ljepota došla na nas i učinila nas sličnima Tebi“ (Božić, 1999.).
Alisa je živjela poruke Gospe Međugorske. Osnovala je molitvenu grupu Djeca Međugorja i održavala sastanke jednom mjesečno.

Osvrćući se na Gospina ukazanja u Fatimi i Međugorju, Gospodin Isus je rekao Alisi:

„Ja, kao i moja Majka koja se pojavljuje u Fatimi i Međugorju, pozivam sve na obraćenje, molitvu i pokoru, da spasimo što više života i što veći dio zemlje od potpunog uništenja od strane Sotone, koji sije razdor, mržnju i agresiju u srca ljudi.. Činite pokoru i molite se za one koji su podlegli mržnji i za njihove žrtve. I uzdajte se u Boga u Presveto Trojstvo, da u vašim srcima, u riječima koje govorite i u vašim djelima, bude Mir i Ljubav. Samo tako ćete se oduprijeti ovom razornom valu međusobne mržnje i razdora koji se slijeva svijetom, sve više ga gutajući. Ovo je novo Sotonino djelo nakon vala fašističkog i komunističkog totalitarizma. Sada je ideja da se svatko bori protiv svakoga, iskorištavajući etničke, nacionalne, vjerske ili bilo koje druge razlike.

Čuvajte se upotrebe riječi koje stvaraju tjeskobu i postavljaju ljude jedni protiv drugih. U svijetu i u ljudskim srcima nastupilo je vrijeme zbrke, jer su poruke koje su dane svijetu da se vrate Božjim putovima, da se zajedno mole i da činimo pokoru, ostale su zanemarene od strane svijeta i onih koji upravljaju državama, i propovijedaju razne ideologije, utječući na čitave ljudske zajednice.

Poruke obraćenja su primili pojedinci i oni su mirotvorci. To je nada za spašavanje mnogih iz zbrke koja je započela i raste unatoč očitim parolama ili pokušajima jedinstva i mira.

Ništa se neće učvrstiti i neće biti mira bez obraćenja – bez Boga. Naprotiv: tjeskoba i rascjepkanost će se povećati, a ono što se događa u Jugoslaviji, koja je ignorirala pozive Moje Majke koja se tamo pojavljuje, će se širiti.

Neka ovo što se događa bude upozorenje svijetu, koji je u opasnosti ako pozivi na obraćenje ostanu bez odgovora. Neka ovo bude opomena svima koji žele graditi svoj dom i svoj život ne povjeravajući se Bogu, bez molitve i dobrote prema drugim ljudima. Neka to bude i poziv na pokajanje, molitvu i djela milosrđa za one koji ostaju uz mene i žele nositi poruku ljubavi i mira. Amen! ”(25. siječnja 1999.).

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.