Bračni par Markota na 25. godišnjicu braka

UMIROVLJENI ČASNIK HV-a: Kao vojniku, jedino oružje mi je sveta krunica!

Autor: Zrinka Požežanac

Udar Zloga na obitelj do živjeli su Jelena i Ivica Markota bračni par koji danas svjedoči slavu Gospodina

Bračni par Ivicu i Jelenu Markotu upoznali smo u sklopu duhovne obnove za bračne parove u Slavonskom brodu koju je predvodio pater Smiljan Kožul. Tom prilikom imali smo mogućnost čuti čudesno svjedočanstvo ovog bračnog para kojem je Sotona pokušao uništiti brak i njih kao pojedince razoriti, ali nije uspio, zbog čudesne Božje intervencije koja je uslijedila nakon iskrenog vapaja Gospi i Isusu s obje strane braka. Duhovni seminar za bračne parove nosio je naziv “Zadnja bitka između Boga i Sotone vodit će se preko obitelji i braka”, a to su riječi koje je Gospa rekla vidjelici iz Fatime sestri Luciji. Bračni par Markota svojim je svjedočanstvom dočarao istinitost ovih riječi, a želja im je potaknuti bračne parove diljem Hrvatske i svijeta na zajedničku molitvu jer samo takav brak, kako svjedoče, moći će opstati pod udarima Zloga.

‘Na kraju rata, za mene je rat počeo’

Ivica Markota umirovljeni je časnik Hrvatske vojske. Završivši fakultet građevine u Zagrebu i nakon samo godinu dana rada u struci, Ivica Markota pridružio se kao dragovoljac Hrvatskoj vojsci.

‘To je bilo takvo vrijeme. Cijela moja generacija srcem je išla u rat. Nismo pitali ništa, samo smo išli. Ja sam između ostalog bio i u prvoj gardijskoj brigadi u zapovjedništvu Tigrova te sam tako prošao cijelu Hrvatsku’, govori Ivica Markota napominjući da je za njega, rat počeo onda kad je završio, odnosno kad je nakon rata doša u Ministarstvo obrane 1993. godine.

‘Aktivno sam sudjelovao u projektu Vlade RH za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja i oslobođenja od parajugoslavenske vojske. Postao sam i članom tima Vlade RH koji je pružao analitičku i tehničku potporuobrani Hrvata i hrvatskih nacionalnih interesa u Haagu.’

Časnici Hrvatske vojske su lustrirani

Markota svjedoči da je tako bilo do 2000. godine kad je došla smjena Vlasti u Hrvatskoj, Stjepan Mesić postao je predsjednik te je on, kao i svi njegovi kolege časnici Hrvatske vojske doživio lustraciju. Smijenjen je sa svih dužnosti i degradiran.




‘Bio sam stavljen na listu za odstrjel. Stjepan Mesić postao je predsjednik. U Haagu, on je bio tajni svjedok optužbe, dok sam ja zastupao obranu Hrvatske. Naravno da su me okrivili da sam predao tajni transkript njegova svjedočenja, i sve se to prelamalo preko mojih leđa. Doma sam dolazio kao zombi. Bio sam izvan svega, izvan samo ga sebe, nisam znao što se događa, s koje strane me ne udara. Mene, kao i sve druge časnike udarali su samo zato što smo radili za Hrvatsku. Mi smo to znali ali opet nismo vjerovali da je naš narod upravo takvu vlast izabrao koja se sad obračunavala s nama. Tada doživjeli lustraciju. Domoljubni hrvatski časnici koji su radili za Hrvatsku doživjeli su lustraciju. Htjeli mi to priznati ili ne, to je provedeno’, napomenuo je.

Nakon bijega generala Gotovine bio je progonjen, nadziran a kako govori probijali su mu vrata od stana, auto, pratili ga do vrtića s djecom, tada je dobio i drugog sina.

‘Bilo je to strašno razdoblje, no u tome svemu general Praljak me zamolio, a ja sam prihvatio, osnivanje Ureda za njegovu obranu’. Organizirao je i analizirao obranu generala Praljka, a istovremeno je pomagao uredima obrane generala Petkovića, Markača, Stojića, Ćorića itd.




Godine 2006. prihvatio je i osnivanje ureda, analitiku i organizaciju za obranu generala Gotovine, sve do njegovog oslobođenja.

‘Za generala Praljka obradili smo nevjerojatnih 2,3 milijuna dokumenta, dva puna šlepera, a za generala Gotovinu 2,6 milijuna dokumenta’, govori Markota koji kaže da je taj posao posve preuzeo njegov život.

No, sav taj stres koji je doživio i zaposlenost uzeli su maha.

Sotoni sam predao svoj život

Nakon oslobođenja generala Gotovine, Markota je potpuno krahirao.

‘U cijelom tom poslu ja sam svoju obitelj potpuno zanemario, kao i Boga. Bio sam agresivan, neuračunljiv. Živio sam hedonistički i ono malo slobodnog vremena što bih imao, nisam provodio s obitelji nego sam išao u provode. Zahvatio me blud, činio sam preljub. Bio ovisan o pornografiji. Dolazio bi doma sav nikakav, i bivalo je sve gore i gore. Opravdavao sam se time da radim nešto od ekstra važnog značaja za moj narod pa mi je sve oprošteno. Tad nisam išao u crkvu, nisam se služio sakramentima, ispovijedi, pričesti, Bog mi jednostavno nije trebao. Cijelo to vrijeme pouzdavao sam se samo u sebe, u svoje snage, svoje znanje i u svoju pamet. Tonuo sam u grijeh protiv svoje obitelji sve više i više dok nisam potpuno krahirao i kolaborirao i to u sobi moje kćeri, 2012. godine.

‘Mislili su da imam infarkt. Ali ja nisam imao infarkt, ja sam bio ispražnjen, isisan tim zlim pritiskom koji je činio grijeh u meni. Sotona me stavio doslovno pod noge. Ja sam mu se predao. Ne bi me mogao uzeti, da mu se sam nisam predao svojim ispraznim životom i svojim srljanjem u grijeh i uzimajući si pravo da se svojom voljom predam sotoni. Ništa nije vrijedilo više. Izgubio sam sebe, a kad izgubite sebe ostajete prazni. Ja sam se tako ispraznio i našao se pod nogama Sotoni,’ svjedoči dalje gospodin Markota koji je tada hospitaliziran i stavljen na antidepresive i lijekove za smirenje.

‘U tim trenucima, ja koji sam se cijeli život pouzdavao u svoju pamet shvatio sam da ne mogu baš ništa, sve je nestalo. Nestali su važni poslovi, nestali su svi silni prijatelji, ostala je nekolicina, među njima i pokojni Zvonko Bušić koji dolazio dva do tri puta dnevno k meni u bolnicu na razgovor.

U toj stravičnoj praznini koju sam osjećao imao sam snage za samo jedno. Zavapiti Gospi, zavapiti Isusu. Doslovno sam zavapio, bez nekih molitava, Gospi, Majci, Mariji i Isusu. Samo sam ih tražio da mi pomognu.

Zavapio sam i dobio krunicu

I jednom prilikom došao je jedan moj prijatelj branitelj meni u posjet. Dan prije je padala kiša, sve je bilo mokro. Mi smo šetali i bila je neka živa ograda i na toj živoj ogradi jednim djelom visila je krunica, a drugim djelom pokidana sva u blatu. Ljudi su gazili po njoj. Mene je tako od sunca zaslijepila ta krunica. Rekao sam: ne mogu ovo gledati uzeo sam ju u jednu maramicu i stavio u džep, a poslije sam je čistio pastom za zube.

Shvatio sam nakon pomne analize da mi je Gospa ostavila krunicu. To je bio odgovor na moj vapaj. Pokazala mi je da je put iz ovog ništavila do Isusa, samo preko krunice. Ja sam do tada vapio ne znajući što ću moliti ali tada…upalio sam Radio Mariju i uz Radio Mariju molio krunicu. Ta molitva promijenila je moj život. Nježno me počela dizati i ispunjavati. U srcu mi se pojavila čežnja za svetom ispovijedi, za svetom misom. Krenuo sam se ispovijedati čak dva tri puta tjednu, a na misu sam znao ići i nekoliko puta dnevno.
Odjednom je ta praznina, osjećao sam, trebala biti napunjena. Krenuo sam na duhovne obnove na Taboru i priključio se u molitvenu zajednicu kod fra Smiljana na Sigetu, upijao sam sve.

Susreo Živog Boga

U jednom trenutku na molitvenoj zajednici za vrijeme zaziva Duhu Svetom dok se ta milost razlijevala dok je pater molio ja sam doživio susret sa Živim Bogom. Prožela me takva vatra, žar, jedna toplina koju ne mogu opisati. Kao neka vrelina ljubavi. Ta ljubav, kad se počne razlijevati, osjećate žar, gorite, a ne izgarate, a reakcija mog tijela je bila molitva u jezicima’, govori dalje Markota kojemu su u dva odvojena slučaja i fra Zvjezdan Linić i pater Smiljan Kožul rekli kako je vrijeme da sad, nakon što se izborio za Hrvatsku, postane vojnik za Krista.

Između ostalog, krenuo je učestalo hodočastiti u Međugorje gdje je pozvan na čudesan način moliti za sve pokojne, za duše u čistilištu i sve ubijene branitelje. Nakon ovog razdoblja, na sprovodu pokojnog Zvonka Bušića odlučio je otići u Cenacolo u monaški život na dvije godine. Skinuo se s tableta i antidepresiva.

Promjena života

‘Tamo smo svaki dan molili četiri krunice. I ta molitva me hranila, ispunjavala. Prije pet sati ujutro, svaki dan padao sam na koljena pred Presveto i tražio svaki korijen zloga što je posijan u mom srcu i mojoj duši. Tražio sam kako ga iščupati. Bio sam po mjesec dana u šutnji moleći Gospodina oprost za sve što sam učinio mojoj supruzi i djeci. Gospodin me gradio ispočetka, a cijelo vrijeme Gospa me vodila Isusu preko molitve svete krunice. Meni kao vojniku više oružje nije bilo ni puška ni pištolj ni raketni bacač, nego krunica. Svu tu ljubav koju je Isus dao meni ja ću odsada svom snagom svjedočiti. Isus mi je ponovo vratio sebe Boga na prvo mjesto, obitelj i ljubav prema domovini, svjedoči Markota koji danas sa svojom obitelji živi sakramentalan život.

Supruga sama s troje djece

A kako je sve to preživjela supruga Ivice Markote koja je u jednom trenu, kako svjedoči ostala sama s troje djece, bez muža, bez posla bez ičega? Isus ju je kako govori nosio na rukama i to čudesno.
Naime, za razliku od supruga koji je volio provode, izlaske, društva, svjetovan život poznatih, ona je voljela tišinu, skromnost poniznost obiteljskog života, te je za razliku od supruga živjela sakramentalan život. Išla je na svete mise i Bogu vodila djecu, ispovijedala se, pričešćivala i iako je osjetila da nešto nije uredu sa suprugom, zbog preopterećenosti života nije tome davala prevelik značaj. Mislila je da je dovoljno da u crkvu ide ona i djeca, a ne i on kao tipičan muškarac. Iako je primijetila da sve više kopni njezin muž ni na kraj pameti joj nije bio sav taj blud i pornografija koju je otkrila kasnije.

‘Sve propada, ja stojim’

‘Nije bilo lako veliki je bio križ i teški,’ govori gospođa Markota opisujući stanje u kojem se nalazila i prije nego je sve otkrila. Primjećivala sam te neke stvari, da je muž često na kompjuteru, jednom, dva ili tri kompjutera, da ga zatvara kad ja dolazim međutim stvarno nisam bila toliko usredotočena na to zbog obaveza. Potpuno sam sama nosila obitelj i nisam primijetila koliko moj muž propada, iako sam mu često znala reći, pa ti uopće ne ideš u crkvu. Molila sam, vapila sam, plakala svakog dana, bila sam vrlo nesretna žena, ojađena. Na misama, bila sam tužna i žalosna i stalno sam pitala: Isuse zašto? Pa imamo sve, nismo u kreditima, imamo stan, auto, djeca su nam zdrava, a nešto ne štima. Stalno sam dosađivala Isusu s tim pitanjem zašto? I onda mi je jednoga dana dopustio da otkrijem i blud i pornografiju sve u jednom danu, u jednom trenu a tada sam u tom trenu sebi priznala da sam cijelo vrijeme bila i žrtva obiteljskog nasilja. Da je stalno bilo agresivnosti, vike, galame da su ga se svi bojali da su djeca svako večer kad tata dolazi doma bježali u svoje sobe i skrivali se, a ja nisam imala kamo pobjeći. Puno sam puta morala pobjeći ili u kupaonicu ili u neku prostoriju plakati i plakati. Taj dan kad se sve razotkrilo i kad sam ga suočila sa svime što sam pronašla, moj muž priznaje sve i kolabira i završava u bolnici. I tako sam u jednom trenutku iz jednog života ostala sama bez posla, bez muža a djeca su bila u potpunom raspadu a ja? Ja stojim. Baš sam se čudom čudila kako stojim. I govorila sam Gospodine: Pa ja stojim! Kako stojim?

Djeca kod psihologa, muž na psihijatriji, a ja stojim. Tad sam dobila spoznaju da je Gospodin moja snaga, da me on drži, da je On taj koji je sve te godine mene držao bez obzira na to što sam bila nesretna što sam pokušavala naći izlaz, On je bio sa mnom. Križ je bio velik, muž je imao još veće prijetnje, mislila sam da je kraj svega, kraj našeg života i pomislila da ja ne trebam živjeti. Zaklopila sam tog dana oči s tom mišlju i samo pomislila na svoju djecu. Što će biti s njima? Rekla sam samo: Bože moj…ništa drugo i takva se milost na mene spustila, sila Duha Svetoga, tako snažno, takvo pomazanje, snaga nadnaravna koju ne mogu opisati da sam se digla pogledala muža i rekla mu: Ali tebi treba pomoć i tad je hospitaliziran.

‘Bog je otvorio moje srce’

Nisam jela i spavala prvih tjedan dana, a takvu sam snagu osjećala da je to bilo nevjerojatno duhovno iskustvo. Takav miris ljepota i snaga da sam tada odlučila: Borit ću se za svoj brak, za svoju djecu, za svog muža, ali ne više plačući nego sam osvijestila da je Bog čuo moje molitve i bila sam oduševljena i znala sam da će on biti uz mene.

Kako se stanje mog muža nije odmah popravilo u bolnici nego je eskaliralo u tolikoj mjeri da smo djeca i ja morali otići u sigurnu kuću a on je dobio zabranu prilaska, rekla sam pateru Zvjezdanu Liniću samo dvije rečenice, a on je rekao na to: Znam, sve znam, nije kriv! Samo sam šutjela. Pater me upitao: A imaš li ti ljubavi za njega? Nisam znala što da odgovorim i samo sam rekla: Pa zato sam ovdje. Nisam razumjela još sve. Bog je tako počeo otvarati na moje oči. Na toj duhovnoj obnovi doživjela sam posebno nadnaravno iskustvo nakon polaganja ruku, bila sam u raju s Isusom i nisam se htjela vratiti. Nakon toga, postala sam nova osoba. Nestala je sva bol, jad, sve se razbistrilo i sve mi je postalo jasno. U tom trenutku sam znala da će jednog dana moj muž ovako svjedočiti djela Božja sa mnom. Iako je to tada bio nevjerojatan scenarij, ja sam jednostavno znala.

Tako je bilo. Bog je u tom vremenu duhovno gradio i Ivicu i Jelenu, očistio ih, podigao kao svoje živo svjedočanstvo. Svjedočanstvo Živog Boga u sakramentu braka kojeg bračni par Markota nezaustavljivo širi među ljudima uz Božju pomoć i blagoslov.

Autor:Zrinka Požežanac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.