Gladni poljski narod i spektakularno čudo! Molili krunicu pa se dogodilo ovo…

Autor: Vjera

Ni najveće zemaljske sile ne mogu se suprotstaviti

Beskrajna kazahstanska stepa – surova zemlja na koju su Sovjeti slali mnoštvo ljudi. Zemlja mučeništva nedužnih ljudi postala je i mjesto izvanrednog čuda po Gospinu zagovoru.

Neprijateljske stepske pustoši u Kazahstanu tijekom Drugog svjetskog rata bile su mjesto borbe za opstanak velikog broja ljudi i za mnoge, nažalost, gubitak.

Takva dramatična sudbina dogodila se i u Oziornoju – župi koja se sastojala od desetak zemljanih koliba, a osnovali su ih 1936. poljski prognanici. Čudo koje se u njemu dogodilo svjedoči da na zemlji nema mjesta bez Božje zaštite.

„Tamo gdje se grijeh povećavao, milost je još više narasla“ (Rim 5,20)

Velika područja Sibira i kazahstanskih stepa – ograničena ledom veći dio godine, beskrajne pustoši postale su poznate po svojoj lošoj reputaciji. Ljudi koji su tamo bačeni nasiljem komunističkog totalitarizma – izgubili su nadu i volju da se bore za svoj život.

Ove mučeničke, nesretne poljske prognanike iz Oziornoja odlikovala je neobična nada u takvim uvjetima. Izvor te nade bila vjera u Boga i povjerenje u zaštitu Majke Božje. Pa kad se prijetnja glađi približila više nego inače, poljaci lutalice uzeli su krunice i vidjeli samo Boga za pomoć.

U zemlji Kazahstan, koju je komunizam pretvorio u duhovnu pustinju, krunica je za njih bila poseban put do Boga. Na tim prostranim teritorijima jedva da je bilo svećenika.

Vjernici su često dugo čekali svetu misu i ispovijed (svećenici koji su pokušavali doći do vjernika bili su zatvoreni ili ubijeni – jedan od takvih herojskih, zatvorenih svećenika nedavno je proglašen blaženim, vlč. Władysław Bukowiński).

Molitva je tim potlačenim ljudima dala snagu da na neshvatljiv način podnose nadljudsku patnju kojom su bili opterećeni. Jedinstvo s Kristovim križem pružalo je podršku u stvarnosti komunističkog totalitarizma. Riječi Ivana Pavla II. iz enciklike o Božjem milosrđu mogu se povezati s ovom duhovnom stvarnošću:

“Križ je najskrovitija odanost Boga čovjeku, onome što čovjek – posebno u teškim i bolnim trenucima – naziva svojom sudbinom. Križ je poput dodira vječne ljubavi najbolnijih rana ljudskog postojanja na zemlji. […] U svom uskrsnuću Krist je objavio Boga milosrdne ljubavi upravo zato što je prihvatio križ kao put do uskrsnuća ”.

Stvoreno je jezero puno ribe

Ljudi koji su ostali među gluhim stepama, bez osnovnih životnih potrepština: hrane, odjeće, lijekova i alata, morali su na prisilni rad u teškim uvjetima i temperaturama od –50 ° C zimi do + 40 ° C ljeti.

Ožujak 1941. bio je izuzetno težak. Siromaštvo, glad i jaki mraz teško su umrli. Poljski prognanici u Oziornoju počeli su moliti krunicu Gospi za spas. Njihova gorljiva molitva uzdignuta do neba iz eutanazirane sovjetske republike nije ostala bez odgovora.

25. ožujka 1941., na svečanost Navještenja Blažene Djevice Marije, dogodilo se spektakularno čudo. Ledom okovano tlo počelo se brzo i brzo otapati. Kao rezultat, u zemlji se stvorio ponor u kojem je nastalo jezero. U njemu je bilo toliko ribe da ste ih mogli uhvatiti rukama. Tako su prognanici spašeni od gladi. Ljudi su dolazili po ribu iz cijelog područja, vozilo se kamionima, čak i nekoliko stotina kilometara!

Jezero je postojalo više od desetak godina, a presušilo je tek 1955. godine. Kasnije je puno puta bilo napunjeno vodom iz jesenskih otopljenja ili obilnih kiša, ali nikad više u njemu se nije pojavilo toliko ribe.

Godinama kasnije, 1997. godine, na obali jezera postavljen je kip Majke Božje s mrežom punom ribe.
Ivan Pavao II., tijekom svog apostolskog putovanja u Kazahstan 2001. godine, posvetio je kip i vjernici su ga uskoro štovali.

Zemlja žedna vjere i mira

Povjeravanje Majci Božjoj preko krunice bio je jedini izvor prijeko potrebne duhovne okrepe koja je svakodnevno bila dostupna prognanicima. Ti su vjernici, osim krunica, sa sobom u svom lutanju uzimali i Svetu Bibliju, molitvenike i svete slike.

Oni su znak da se borba za dostojanstvo, a kojeg su ih njihovi mučitelji željeli lišiti, odvijala prvenstveno u duhovnom području. Gledajući ona vremena, nadbiskup Astane vlč. Tomasz Peta, napomenuo je:

„Ova je zemlja more mučeničke krvi i suza, jer je to za vjeru vrlo plodna zemlja. Danas na ovoj krvi vjera dobro raste.”

I stvarno je tako. U svibnju 1990. započela je gradnja crkve u Oziornojama. Župa je posvećena Gospi, Kraljici Mira, kojoj je tamo darovan međugorski kip.

Gospa, Kraljica mira, također je proglašena glavnom zaštitnicom Kazahstana i Srednje Azije. Njezina skrb je od posebne važnosti u Kazahstanu – zemlji čija je povijest bolno obilježena sudbinom prognanika, a čije se sadašnje društvo sastoji od oko 130 nacionalnosti i gotovo svih religija svijeta.

U Oziornoju se nalazi i jedan od 12 oltara trajnog klanjanja Isusu u Presvetom sakramentu za mir u svijetu. Riječ je o inicijativi nazvanoj “12 zvijezda u Marijinoj kruni, kraljici mira“, koja uključuje 12 mjesta stalnog klanjanja (uključujući primjerice Jeruzalem i Kibeho).

Nacionalno svetište

Kako godine prolaze zaboravlja se tragična povijest deportacija, kao i čudo jezera punog ribe koja se pojavljuje u stepi. Međutim, duhovno značenje Oziornoja nimalo ne opada. Tamo dolaze hodočasnici različitih denominacija, posebno 25. lipnja – blagdana Kraljice mira. Tu se svake godine organiziraju i susreti mladih.

Ivan Pavao II, dok je bio u Kazahstanu, nazvao je Oziornoje “nacionalnim svetištem”. Kasnije je ovaj naslov službeno objavila Konferencija katoličkih biskupa u Kazahstanu. Rang nacionalnog svetišta je izuzetan, s obzirom na to da katolici čine 1% vjernika u zemlji, a svi kršćani čine 25%. Nadbiskup Tomasz Peta ističe:

“Katolička crkva u Aziji hoda po jezeru. Ovdje je služba hodanje po vodi s Kristom. Morate vjerovati da je Krist s nama. Povjerovati čak i više nego što je to mogao Petar. “

Naročito se svečano proslavio 26. srpnja 1995. godine, kada se dogodio čin posvećenja Gospi mjesnih Crkava u Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu i Srednjoj Aziji.

Ovaj je čin ušao u lanac povijesnih događanja koji se nadovezuju na povijesni čin posvete svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu (1984.) od strane pape Ivana Pavla II., kako je to tražila Gospa u Fatimi.

Nosite Isusovo i Marijino svjetlo

U Fatimi je Gospa izrazila želju za unošenjem vjere u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i dala posebna obećanja za obraćenje Rusije. Ovoj misiji pridružili su se, između ostalih Poljske sestre karmelićanke iz Częstochowe, kada su se 2007. nastanile u Oziornoju u maloj kazahstanskoj kući. Kasnije su podigli samostan u Božanskog milosrđa i Bezgrješnog Srca Marijina – prvi katolički samostan izgrađen od nule u povijesti Kazahstana.

Dolazak sestara čiji su životi ispunjeni kontemplacijom i stalna prisutnost Krista u Presvetom Sakramentu u ovim zemljama rječit je znak Božje milosti na djelu. Evangelizacija svijeta odvija se Božjom snagom i sudjelovanjem ljudi koji čitaju Njegovu volju u molitvi, kako je ukazao Ivan Pavao II:

“Misija je djelovanje u kontemplaciji i kontemplacija u akciji.”

Danas se Kazahstan ponovno rađa u novi život, ponovno se otvara duhovnoj stvarnosti. Nakon komunizma u njegovim je zemljama ostalo samo nekoliko džamija, nekoliko pravoslavnih crkava i jedna katolička crkva, koja se koristila kao vrtić.

Trenutno Kazahstan ima svoje katoličke biskupe, četiri biskupije i mnoge župe. Iako svakodnevni život stanovnicima postavlja brojne izazove, poput života u surovoj klimi i kroćenja prirode, a apostolska misija velik je napor, primjetni su duhovni plodovi ovog rada.

Marija, naša Majka

Oziornoje je područje duhovnog ozračja, jačanja, poseban susret s Bogom. Jasno pokazuje što je djelovanje Božje snage, čemu se najveće zemaljske sile ne mogu suprotstaviti.

Oziornoje – mjesto kazne koje je ateistički režim odredio za prognanike – pretvorilo se u nacionalno svetište, u koje dolaze mnogi hodočasnici različitih vjera. Dogodilo se to zahvaljujući vjeri ljudi, njihovoj pouzdanoj molitvi krunice i Posrednici Božjih milosti – Majke Božje.

„Kroz majčinsku ljubav brine za braću svoga Sina koja su još uvijek na hodočašću i koja su i dalje izložena poteškoćama i opasnostima dok ih ne odvedu u sretnu domovinu“ (Drugi vatikanski koncil, Lumen Gentium , 62).

Gospa se neprestano brine za svaku osobu, čak i danas. Saint Louis Maria Grignion de Montfort daje:

“[…] nitko od ljudi neće primiti nijedan nebeski dar koji ne bi prošao kroz njezine djevičanske ruke, jer je Božja volja da sve imamo kroz Mariju” ( Traktat o istinskoj pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji ).

Baš kao i izgladnjeli prognanici u Kazahstanu, svi koji se obrate Gospi bit će uslišani. Čak i najveći grešnik, kada zaziva Mariju: “Spasi me!” – dobit će pouzdanu pomoć.

Stoga, ako vam se čini da nema smisla boriti se protiv svojih grijeha, jer nemate snage ustati iz njih, ne možete vidjeti izlaz iz situacije – stavite se pod Marijinu zaštitu!
Ne ustručavajte se povjeriti sebe i svoje najmilije Bezgrješnom Srcu Gospe:

“Bezgrješna Majka Isusova i moja Majka – Marija. Po uzoru na svetog Ivana Pavla II., Danas kažem: Sav sam tvoj. Povjeravam Tvom Bezgrješnom Srcu sve svoje i sve što jesam: svoj um, svoju volju, srce i tijelo, svoja osjetila, osjećaje, rane i slabosti, svoje pamćenje, prošlost od začeća, sadašnjost i budućnost s tjelesnom smrću svaki korak, svako djelo, svaku riječ i svaku misao.

Tvom Bezgrješnom Srcu povjeravam i svoju obitelj i sve što imam. Dajem Ti sav svoj rad, molitve i patnje.

Ti, Najbolja Majko, štiti mene i moju rodbinu od Zloga. Isprosi nam milosti koje su nam potrebne za naše preobraženje i ozdravljenje. Vodi nas životnim stazama i upotrijebi nas za izgradnju kraljevstva Tvoga Sina Isusa Krista – jedinog Spasitelja svijeta od kojega proizlaze sva dobra, istina i život. Amen”.

Zajedno sa svetim Ivanom Pavlom II vapimo:

“Neka se beskrajna snaga Milosrdne ljubavi još jednom otkrije u povijesti svijeta! Neka zaustavi zlo i preobrazi savjest! Neka se svjetlo nade svima otkrije u Bezgrješnom Srcu!“.

izvor:magnifikat.hr 

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.