Serafski naučitelj, drugi utemeljitelj franjevačkog reda

Autor: Marija Stipić

Zahvaljujući njemu, Istočna je crkva priznala zajedničko vjerovanje. Zbog svojih je velikih zasluga imenovan kardinalom. Sudjelovao je i na Općem saboru u Lyonu gdje se razbolio i umro 15. srpnja 1274. godine. Iza sebe je ostavio 45 pisanih teoloških djela.

Bonaventura, po krštenju Ivan, rodio se 1221. u Bagnoregi. Stekao je doktorat iz filozofije, a potom je, sa 25 godina, stupio u franjevački red te dobio ime Bonaventura. U dobi od 40 godina izabran je za generala franjevačkoga reda. Puno je radio na sjedinjenju Rimske s Grčkom crkvom. Zahvaljujući njemu, Istočna je crkva priznala zajedničko vjerovanje. Zbog svojih je velikih zasluga imenovan kardinalom. Sudjelovao je i na Općem saboru u Lyonu gdje se razbolio i umro 15. srpnja 1274. godine. Iza sebe je ostavio 45 pisanih teoloških djela. Napisao je i život svetoga Franje Asiškog. To je djelo u srednjem vijeku bilo najomiljenije štivo. Crkva ga zbog njegova uzvišenog nauka smatra svojim naučiteljem. Povijest mu je s pravom dala časni naslov serafski naučitelj, što znači naučitelj koji poput serafa gori od ljubavi. Nazvan je i drugim utemeljiteljem franjevačkoga Reda jer je Pravila popunio novim duhom i Red učinkovito organizirao. Jednom ga je jedan subrat upitao: „Učitelju, Vama je Bog dao veliku inteligenciju, no – kako ćemo se spasiti mi, neuki i ne toliko veleumni?“ Bonaventura mu je odgovorio: „Ako Bog čovjeku podari jedino sposobnost ljubiti Ga, to je posve dovoljno“. Subrat je nastavio: „Može li neznalica ljubiti Boga koliko i darovit čovjek?“ „Starica Ga može ljubiti više od profesora teologije“ odgovorio je Bonaventura.

Autor:Marija Stipić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.