SESTRA BERNARDICA OTKRILA KAKO JE ODBILA IVU SANADERA! Bila je to ponuda iz snova, ali… Priča ove žene nikoga ne ostavlja ravnodušnim

“Zajednica Susret”, prva terapijska zajednica za liječenje ovisnika u jugoistočnoj Europi obilježila je 30 godina postojanja. Osnivačica terapijske udruge, Bernardica Juretić Rožman, vodila je život isprepleten brigom za opstanak ove krhke komune koja je spasila živote stotinama ljudi.

Obljetnica je održana na skupu u Splitu, a na njoj su se okupili terapeuti, suradnici, prijatelji, bivši i današnji korisnici. Misno slavlje predvodio je u samostanu sestara ančela apostolski nuncij Giorgio Lingua.

Kako piše Slobodna Dalmacija, u Hrvatskoj nitko nije znao za komune za liječenje ovisnosti, a droga je još uvijek bila tabu tema.

Tada se pojavila časna sestra ančela Bernardica Juretić, koja se vratila sa studija u Rimu, gdje je magistrirala psihologiju.

“Istina je da me je život dobro “zavitlao”, a moje ambicije bile su gotovo suprotne. Naime, željela sam se baviti medicinskom skrbi jer sam završila srednju medicinsku, a moje su me poglavarice nakon što sam između 1984. i 1986. radila u Njemačkoj u domu za starije osobe, poslale na studij psihologije u Rim. Studij se bližio kraju i ja sam za magistarski rad tražila nešto što bi bilo aktualno, a u tom trenutku u svijetu to je bio AIDS, koji je širio veliki strah. Smatrala sam kako bi psihologija mogla pomoći osobama koje su otkrile bolest, supružnicima koje je njihov bračni drug zarazio AIDS-om i slično. Literature nije bilo i trebalo se snalaziti”, rekla je časna.

Vratila se iz Rima

Doznala je, kako kaže, da je među ovisnicima o teškim drogama oko 70 posto pozitivnih na AIDS i otišla je to istražiti u kuću za oboljele od AIDS-a rimskog Caritasa.

“Dok sam bila u Rimu, 1989. godine splitski svećenik don Jure Vrdoljak, koji je pokušavao pomoći mladima ovisnima o drogi, pitao me bih li u neku talijansku komunu mogla smjestiti jednog sedamnaestogodišnjaka koji je na putu potpune propasti ako se ne izvuče. Našli smo mu mjesto u zajednici don Pierina Gielminija, talijanskog svećenika i u to vrijeme najpoznatijeg svjetskog utemeljitelja terapijskih zajednica”, rekla je Juretić i nadodala:

“Doznavši za veliki problem s narkomanijom u Hrvatskoj, don Pierino je kazao kako bi rado i kod nas otvorio zajednicu. Obišli smo nekoliko lokacija i najviše mu se svidjela stara župna kuća u Cisti Velikoj, dao je sredstva za obnovu i prepustio nam je, a mi smo je u njegovu čast nazvali imenom njegove zajednice ‘Comunio Incontro – Zajednica Susret’, te smo izabrali njegov logo, tri galeba”.

“Za mene sad nije bilo natrag ni drugog puta, tako nisam ja pronašla ovisnost, nego je ta nevolja pronašla mene – prisjeća se Bernardica Juretić Rožman. Ponešto su izmijenili don Pierinov pravilnik po kojem kuće vode bivši ovisnici uz jednog koordinatora; u hrvatskoj verziji zajednicom su upravljali koordinator, profesionalni terapeuti i bivši ovisnici, a to je sustav don Marija Picchija, još jednog talijanskog svećenika koji se također komunama borio protiv ovisnosti. Zanimalo nas je kako su u to doba, kad su od droge i drogaša svi bježali kao od vraga, komunu prihvatili lokalni ljudi u Cisti”.

Kako navodi, strahovali su od toga kako će lokalni ljudi to primiti, a tadašnji župnik u Cisti don Pave Medić bio je pomalo tradicionalist, ali vrlo učinkovit čovjek.

“Organizirao je referendum i 99 posto mještana bilo je za! Prije je rekao da će i on biti za ako njegovi župljani pristanu. Podržali su nas Splitsko-makarska nadbiskupija i Izvršno vijeće Imotskog i sve je bilo spremno za useljenje, u lipnju 1991. došlo je devet Talijana i jedan Hrvat. Poslije su nam mještani ustupili dvije njive, a još jedna kuća nadograđena je pretežno sredstvima Grada Splita”.

Sanader joj nudio ulazak u politiku

“Ipak, nije sve prošlo bez problema. Počeo je rat, Talijani su na vijestima vidjeli da je bombardirana Čista kod Šibenika i pogrešno su shvatili da je riječ o Cisti. Talijani su se povukli i morali smo zatvoriti sve do prosinca 1992. godine, kad je opet počela rehabilitacija u Cisti”, rekla je Juretić.

Bernardica Juretić 1991. prvi put ulazi u državne institucije, imenovana je članicom Nacionalne komisije za nevladine udruge iz područja prevencije i i tretmana ovisnosti, a 1994. nacionalnom koordinatoricom. Godine 2000. otvorila je terapijsku zajednicu za tretman ovisnika u Banjoj Luci, 2001. godine izlazi iz redovničke družbe, što je izazvalo svojevrsni šok u javnosti, iste godine postaje predsjednica Stručnog savjeta Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade RH, dok je od 2003. do 2008. predstojnica tog Vladina ureda.

“Premijer Ivo Sanader ponudio mi je 2007. godine da idem na HDZ-ovu listu za Sabor, ali odbila sam. Nikad nisam pripadala niti jednoj stranci niti me je politika zanimala, a naše metode i uspjeh u “Zajednici Susret” bili su prepoznati u Europi. Uglavnom, 2008. godine zapošljavam se u IGH-u na preporuku Jure Radića, na mjestu direktorice novoosnovanog Odjela za upravljanje ljudskim potencijalima, gdje sam ostala do 2011. godine, a u međuvremenu, od 2010. godine bila sam ravnateljica “Zajednice Susret”, sve do 2016. godine, kad na poziv Tomislava Karamarka ulazim u Vladu kao ministrica socijalne politike i mladih u mandatu Tihomira Oreškovića”.

“Ostala sam deset mjeseci, dok ta Vlada nije srušena, i mislim da smo se zaista trudili učiniti korak naprijed. Premijera Oreškovića pamtim kao osobu dobrih namjera i da je iskreno želio reforme”, prisjeća se Bernardica, koju pitamo i za tadašnju aferu s dodjelom državnih sredstava “Zajednici Susret”.