foto: wikimedia

Sedam činjenica koje bi trebali znati o Bezgrešnom začeću Djevice Marije

Autor: Z. K.

Svakog 8. prosinca Katolička crkva diljem svijeta ujedinjuje se kako bi proslavila svetkovinu Bezgrešnog začeća, doktrinu apostolskog podrijetla koju je 1854. proglasio kao dogmu papa Pio IX., bulom Ineffabilis Deus.

Danas vam donosimo sedam činjenica koje će vam pomoći da bolje razumijete ovu dogmu:

1. Na što se odnosi Bezgrešno začeće?

Bezgrešno začeće odnosi se na poseban način na koji je Marija začeta. Ovo začeće nije bilo djevičansko, jer je imala ljudske oca i majku, ali je bilo posebno i jedinstveno na drugi način.

Gospa u slavnom ukazanju u Lourdesu: ‘Ja sam Bezgrešno začeće’

2. Što je Bezgrešno začeće?

Katekizam Katoličke Crkve opisuje: “Da bi bila Majka Spasitelja, Marija je bila ‘od Boga obdarena darovima skrojenim za tako važnu misiju.’ Anđeo Gabriel u trenutku navještenja pozdravlja je kao ‘milosti puna’. Zapravo, da bi mogla dati slobodan pristanak svoje vjere na objavu svog poziva, bilo je potrebno da bude potpuno vođena Božjom milošću” (490).

“Tijekom stoljeća Crkva je postala svjesna da je Marija ‘milosti puna’ od Boga (Lk 1,28) bila otkupljena od svog začeća. Ovo ispovijeda dogma o Bezgrešnom začeću, koju je 1854. godine proglasio papa Pio IX.: „Blažena Djevica Marija bila je očuvana imuna na sve ljage istočnog grijeha u prvom trenutku svog začeća jedinstvenom milošću i povlasticom. svemogućeg Boga, u pozornosti prema zaslugama Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda’” (491).

Milosni sat na Bezgrešno začeće Marijino: Mogu se izmoliti čak i nemoguće stvari




3. Znači li to da Marija nikada nije sagriješila?

Zbog oblika otkupljenja koji je primijenjen na Mariju u trenutku njezina začeća, Ona nije bila zaštićena samo od istočnog grijeha, već i od osobnog grijeha. Katekizam u broju 493 objašnjava da oci istočne tradicije nazivaju Majku Božju “Presvetom” (Panaghia), slave je “kao imunu od svake ljage grijeha i kao oblikovanu i stvorenu novim stvorenjem po Duhu Svetom”. Božjom milošću, Marija je kroz svoj život ostala čista od svakog osobnog grijeha.

4. Znači li to da Marija nije trebala Isusa da umre za nju na križu?

Ne. Marija je bila bezgrešno začeta kao dio svog bića “milosti puna” i stoga “otkupljena od trenutka začeća” “jedinstvenom milošću i povlasticom Svemogućeg Boga i na temelju zasluga Isusa Krista, spasitelja ljudi.”

Kao što Katekizam objašnjava u broju 492., ova “potpuno jedinstvena blistava svetost” kojom je Ona bila “obogaćena od prvog trenutka svog začeća”, dolazi u potpunosti od Krista: Ona je “otkupljena u najuzvišenijem pogledu na zasluge Njezina sina.” Otac ju je “blagoslovio […] svim vrstama duhovnih blagoslova, na nebu, u Kristu” više od bilo koje druge stvorene osobe. On ju je “izabrao u Njemu prije stvaranja svijeta da bude sveta i besprijekorna u Njegovoj prisutnosti, u ljubavi.”




Katekizam u broju 508. opisuje: „Od Evinih potomaka, Bog je izabrao Djevicu Mariju da bude Majka njegova Sina. Ona, ‘milosti puna’, ‘najizvrsniji je plod otkupljenja’; Od prvog trenutka začeća bila je potpuno sačuvana od ljage istočnog grijeha i ostala čista od svakog osobnog grijeha kroz cijeli svoj život.”

Gospa se ukazala svećeniku na Bezgrešno Začeće i otkrila mu plan pobjede nad Sotonom!

5. Može li se napraviti paralela između Marije i Eve?

Adam i Eva stvoreni su bezgrešni, bez istočnog grijeha ili njegove mrlje. Oboje su pali iz stanja milosti i kroz njih je čovječanstvo postalo vezano za grijeh.

Krist i Marija također su začeti bezgrešno. Oboje su ostali vjerni i preko njih je čovječanstvo otkupljeno od grijeha.

Isus je, dakle, novi Adam, a Marija nova Eva.

Katekizam ističe u broju 494, da je “Ona, naime, kako kaže sveti Irenej, ‘svojom poslušnošću bila uzrokom vlastitog spasenja i spasenja cijelog ljudskog roda’. Zbog toga su se mnogi drevni oci u svom propovijedanju slagali s njim govoreći da je ‘čvor Evine neposlušnosti razriješen Marijinom poslušnošću.’ Što je djevica Eva svezala zbog svoje nevjere, to je Djevica Marija razriješila zbog svoje vjere.’ Uspoređujući je s Evom, Mariju nazivaju ‘Majkom živih’ i češće potvrđuju: ‘po Evi je došla smrt, po Mariji život’.”

6. Kako to Mariju čini ikonom naše vlastite sudbine?

Oni koji umru u prijateljstvu s Bogom i odu u Nebo bit će oslobođeni svakog grijeha i svake ljage grijeha. Na taj ćemo način svi postati „bezgrešni” (latinski immaculatus = „bez mrlje”) ako ostanemo vjerni Bogu.

Čak i u ovom životu, Bog nas čisti i priprema u svetosti i ako umremo u Njegovom prijateljstvu, ali nesavršeno pročišćeni, On će nas pročistiti u čistilištu i učiniti besprijekornima. Dajući Mariji tu milost od prvog trenutka njezina začeća, Bog nam pokazuje sliku naše vlastite sudbine. On nam pokazuje da je to ljudskim bićima moguće kroz njegovu milost.

Riječima svetog Ivana Pavla II. možemo reći da je „Marija, uz svoga Sina, najsavršenija slika slobode i oslobođenja čovječanstva i kozmosa. Crkva se mora ugledati na nju, Majku i uzor, kako bi u potpunosti shvatila značenje njezina poslanja.”

„Uperimo dakle pogled u Mariju, ikonu hodočasničke Crkve u pustinji povijesti, ali usmjerene prema slavnom cilju nebeskoga Jeruzalema, gdje će zasjati kao Žena Jaganjčeva, Krista Gospodina.“

Dječak s vizijama primljen kod Pape: Otkrio mu tajne neba, Djevice Marije ali i Sotone

7. Je li bilo potrebno da Bog učini Mariju bezgrešnom pri njezinu začeću kako bi mogla biti Isusova Majka?

Ne. Crkva samo govori o Bezgrešnom začeću kao o nečemu što je “prikladno”, nešto što je Mariju učinilo “prikladnim prebivalištem” za Sina Božjega, a ne nešto što je bilo potrebno.

U tom su pogledu crkveni  su oci potvrdili “da je sama Blažena Djevica bila milošću očišćena od svake ljage grijeha i slobodna od svake ljage tijela, duše i uma, te da je uvijek bila s Bogom i s Njime sjedinjena vječnim savezom, te da nikada nije bila u tami, nego u svjetlu, te da je, prema tome, bila najprikladnije boravište za Krista, ne po tjelesnoj naravi, nego po izvornoj milosti“, objasnio je papa Pio IX.

„Jer svakako nije bilo svrsishodno da ova posuda izbora bude ranjena zajedničkim ranama, budući da je Njoj, za razliku od ostalih, bila zajednička samo narav, a ne grijeh. Doista, bilo je vrlo prikladno da, baš kao što Jedinorođenac ima Oca na nebu, kojega Serafini veličaju kao triput svetog, tako da ima Majku na zemlji koja nikada nije pretrpjela nikakvo umanjenje u sjaju svoje svetosti [Ineffabilis Deus].” >>>više na vjera.hr

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.