Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX/Ilustracija

Papa Franjo nabrojao simptome kraljice grijeha: ‘Tko god mu se preda, daleko je od Boga’

Autor: Z.K.

Papa Franjo u srijedu je nastavio ciklus kateheza o manama i krepostima, ovom prigodom usmjerenih na oholost, a koje su ove godine prvi put održane na otvorenom, na Trgu svetog Petra. Papa je ponovno odustao od čitanja teksta jer prehlada koja ga je mučila nekoliko dana i dalje traje, piše Vjera.hr. 

“Draga braćo i sestre, dobro jutro! U našem katehetskom itineraru o manama i krepostima, danas dolazimo do zadnje mane: oholosti. Stari Grci definirali su je riječju koja bi se mogla prevesti kao “pretjerani sjaj”. U stvarnosti, ponos je samouzdizanje, umišljenost, taština. Izraz se također pojavljuje u onom nizu poroka koje Isus navodi kako bi objasnio da zlo uvijek dolazi iz srca čovjeka (usp. Mk 7,22). Ponosan je onaj koji vjeruje da je puno više nego što stvarno jest; Tko drhti od toga da ga se priznaje većim od drugih, uvijek želi vidjeti da mu se priznaju vlastite zasluge i prezire druge, tretirajući ih kao inferiorne.

Iz ovog prvog opisa vidimo kako je porok oholosti vrlo blizak onom ispraznosti, koji smo iznijeli prošli put. Ali ako je taština bolest ljudskog jastva, ona je infantilna bolest u usporedbi s pustošem koje oholost može izazvati.

Foto: Guliver Image

Teška bitka i simptomi

Analizirajući ljudske ludosti, redovnici antike prepoznali su određeni redoslijed zala: počevši od najtežih grijeha, poput proždrljivosti, pa do najuznemirujućih čudovišta. Od svih poroka, ponos je velika kraljica. Nije slučajno što ga Dante u Božanstvenoj komediji stavlja u prvi okvir čistilišta: tko god se preda ovom poroku, daleko je od Boga, a ispravljanje ovog zla zahtijeva vrijeme i trud, više nego bilo koja druga bitka.

U stvarnosti, radikalni grijeh je skriven u ovom zlu, apsurdnoj pretenziji da budemo poput Boga. Grijeh našeg prvorođenca, opisan u Knjizi Postanka, za sve je namjere i svrhe grijeh oholosti. Kaže im napasnik: “Bog dobro zna da će vam se oči otvoriti onog dana kad od njega budete jeli; tada ćete biti kao bogovi” (Post 3,5). Pisci o duhovnosti više su pažljiviji u opisivanju posljedica ponosa u svakodnevnom životu, u ilustriranju kako on uništava ljudske odnose, u naglašavanju kako to zlo truje onaj osjećaj bratstva koji bi, naprotiv, trebao ujediniti ljude, muškarce.

Evo, dakle, dugog popisa simptoma koji otkrivaju da je osoba podlegla poroku ponosa. To je zlo s očitim fizičkim aspektom: ohol čovjek je ohol, ima ‘ukočen vrat’, odnosno ima krut vrat koji se ne savija. Lako ga je prezrivo suditi: za ništa, on donosi neopozive sudove o drugima, koji mu se čine beznadno nesposobnima. U svojoj aroganciji zaboravlja da nam je Isus u evanđeljima dao vrlo malo moralnih zapovijedi, ali je u jednoj od njih bio nepopustljiv: nikad ne sudi. Da imate posla s ponosnom osobom shvatite kada, ako joj uputite malo konstruktivne kritike, ili posve bezazlen komentar, reagira pretjerano, kao da je netko uvrijedio njeno veličanstvo: bjesni, viče, ogorčeno prekida odnose s drugima.

Foto: Sasa Buric / Cropix/Ilustracija

Poniznost spasenje

Malo se može učiniti s osobom bolesnom od ponosa. S njom je nemoguće razgovarati, a još manje je ispravljati, jer duboko u sebi ona više nije prisutna sama za sebe. Samo treba biti strpljiv s njim, jer jednog dana će se njegova zgrada srušiti. Talijanska poslovica kaže: “Ponos ide na konju, a vraća se pješice.”




Ovo je molitva po kojoj su ozdravile tisuće!

U Evanđeljima Isus ima posla s mnogim oholim ljudima, a često je išao iskopavati taj porok i kod ljudi koji su ga jako dobro skrivali. Petar se do kraja hvali svojom vjernošću: “Ako te i svi napuste, ja neću” (usp. Mt 26,33). No, uskoro će iskusiti da bude kao i ostali, također u strahu od smrti za koju nije ni slutio da može biti tako blizu. I tako će drugi Petar, onaj koji više ne diže bradu nego plače slanim suzama, biti izliječen od Isusa i konačno će moći podnijeti težinu Crkve. Prije je imao drskost kojom se nije najbolje razmetati; Sada je pak vjeran učenik kojega će, kako kaže jedna prispodoba, njegov učitelj “postaviti upraviteljem svega svoga imanja” (Lk 12,44).




Spasenje prolazi kroz poniznost, pravi lijek za svaki čin ponosa. U Magnificatu Marija pjeva o Bogu koji svojom snagom rastjeruje ohole u bolesnim mislima njihova srca. Beskorisno je nešto ukrasti od Boga, kao što se oholi nadaju učiniti, jer On nam na kraju želi dati sve. Zato apostol Jakov svojoj zajednici ranjenoj unutarnjim borbama koje izviru iz oholosti piše: “Bog se oholima opire, a poniznima daje svoju milost” (Jak 4,6). Stoga, draga braćo i sestre, iskoristimo ove korizme za borbu protiv naše oholosti.”

Autor:Z.K.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.