fbpx
foto: milujciesie.pl

Rekla doktoru što je radio u subotu navečer! Djevojka stradala u sudaru, bila na korak do pakla, spasila je jedna molitva

Autor: Vjera

Bila je klinički mrtva, kad se probudila počela je pričati što je vidjela. Doktor joj je rekao da laže, a ona njemu što je radio u subotu navečer...

Dana 7. studenog 2015. godine doživjela sam frontalni sudar s automobilom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Udarajući u auto, glasno sam zazvala Boga: “Gospodine Bože – ako me čuješ – ne daj da umrem, pusti me da živim!”

Prije nesreće bila sam vjernik, ali sam se polako počela udaljavati od Boga. Jedno vrijeme sam prestala ići u crkvu i moliti se. Upala sam u loše društvo; Počela sam se drogirati, piti alkohol i ići na zabave. Bilo je i bluda.

Bila sam teško bolesna neko vrijeme. Više nisam marila za sebe. Dala sam sve od sebe da uništim sebe… Na ovaj način sam utopila svoju unutarnju bol.


U to sam se vrijeme zainteresirala i za crnu magiju, prizvala sam duhove i išla kod gatara. Sve je to otvorilo vrata zlom duhu… Zaglavila sam u grijesima i imala sam prisilne misli na samoubojstvo.

Dva tjedna prije nesreće htjela sam se ubiti. Također sam imala osjećaj da će se dogoditi ovaj kobni događaj…

7. studenoga 2015. išla sam na koncert koji je – nisam znala– trebala voditi sotonistička sekta. Na putu sam se frontalno sudarila s automobilom koji je dolazio iz suprotnog smjera.

Udarajući u auto, glasno sam zazvao Boga: “Gospodine Bože – ako me čuješ – ne daj da umrem, pusti me da živim!”

Bog me čuo. Znam da je tada uz mene bio i moj Anđeo Čuvar koji mi je rekao: „Ne brini – sve će biti u redu“.

Klinička smrt
Bilo je reanimacije. U teškom stanju prebačena sam u bolnicu. Ležala sam u komi na jedinici intenzivne njege. Imala sam višestruku traumu organa, akutno zatajenje dišnog sustava i mnogo kompliciranih prijeloma. Sve moje vitalne funkcije bile su isključene. Nisam mogla samostalno disati, a nisam mogla ni sama pumpati krv. Te su funkcije bile podržane posebnim aparatima.




Međutim, vidila sam sve što se događa oko mene. Nisam se mogla pomaknuti, ali sam doživjela nešto tipično za preživjele kliničke smrti: izašla sam iz tijela i odozgo gledala kako me liječnici operiraju.

Rekla sam Bogu: “Bože, kako je moguće da vidim sebe i doktore?”

Odjednom sam se našla na mjestu gdje je bilo sivo i hladno. Osjećala sam bol i patnju koja me prati cijelo vrijeme. Bila sam usamljena, ali sam osjećala prisutnost zlih duhova. Dolazili su u velikom broju, tukli me i mučili. Vukli su me i htjeli povesti sa sobom. Ali, rekla sam im da im se neću dati i da pripadam Bogu.




A oni su mi odgovorili: “Griješna si, ne želi te Gospodin Bog!”

Demoni su znali da sam ranjiva. Tada sam doživjela mnogo patnje od njih. Međutim, stalno sam im govorio da je moja duša Božja i da im je nikada – čak i da me nastave toliko tući i trgati – nikada neću vratiti.

Kada su me demoni napali, počeo sam izgovarati molitvu Pod tvojom zaštitom . Tada mi je došla Majka Božja. Marija je nosila bijelu haljinu i plavi ogrtač. Lice joj je bilo lijepo.

U njezinoj je osobi bilo toliko ljubavi koliko ni u jednom drugom stvorenju. Nikada prije nisam doživjela tako veliku ljubav, mir i unutarnju radost. Jednim pokretom ruke Majka Božja otjerala je sve demone koji su, zastrašujuće huleći, odmah pobjegli. U tom trenutku doživivjela sam veliki mir.

Budući da sam bila klinički mrtva, nisam imala osjećaj za vrijeme. Nakon napada demona i obrane Majke Božje, našla sam se u potpunom mraku. Međutim, odjednom se u potpunoj tami pojavila tajanstvena svjetlost. Nije bilo očito i nije zaslijepilo, ali je donijelo ljubav. Bila je to tako velika ljubav da joj ništa što sam prije doživjela nije moglo parirati.

U ovom tunelu svjetlosti vidjela sam lik koji mi se približava. Nije hodao, ali činilo se da teče. Pogledala sam i u nevjerici vidjela osobu odjevenu u ogrtač i sandale. Pomislio sam: “To je Gospodin Isus!”

U početku nisam vjerovala. Ali on mi se nasmiješio. Sjećam se Njegove velike dobrote i radosti – tako velike da me čak i obuzela.

Isus mi je prišao i rekao: “Vjeruj mi!” Odgovorila sam mu: “Gospodine Isuse, nisam dostojna pogledati Tebe”. On mi je odgovorio: „Pogledaj me! Irmina – dobra si osoba. Svi su se nekako izgubili, ali znam da si dobra, Uvijek si molila svojim riječima. Čuo sam te. Tada sam zaplakala, a On mi je rekao: „Daj mi svoju ruku! Vjeruj mi – sve će biti u redu!” Zato sam pružila Isusu ruku, a on me u istom trenutku poveo sa sobom.

Zajedno smo plivali kroz nekakav mračni tunel. Odjednom sam vidjela zastrašujuću stvarnost pakla. Izgledalo je kao kružni krater vulkana, iz kojeg je izbijala lava, vrućina i strašni krici, stenjanje i mržnja. Demoni su me pokušali dovesti tamo. Međutim, oni su sami pali u pakao, a Isus i ja smo sigurno prešli na drugu stranu.

Tada sam ugledala zemlju koja je očaravala svojom ljepotom. Nikad u životu nisam vidjela ovako nešto! Nemam riječi da izrazim kako je tamo lijepo i divno! Na nebu je sreća, sloboda i ljubav. Znala sam sebi reći: „Ostat ću ovdje. Ovdje je tako divno!”

Gospodin Isus mi je dao shvatiti da postoji raj i čistilište, gdje ljudi pate od posljedica svojih grijeha i odrastaju u nebo, te da postoji zastrašujuća stvarnost vječnog pakla.

Dok sam bila u komi, liječnici su nazvali moju obitelj i rekli im da sam u kritičnom stanju i da će se oprostiti od mene jer sam umirača i neću živjeti do jutra…

Natrag na Zemlju
Iako sam bila u bolnici u Wrocławu, čuvši za moje stanje, iz Poznanja mi je došao bivši dečko kojeg sam napustila prije nego što sam se pokvarila.

Molio se za mene, bdjejući nada mnom cijeli dan. Roditelji su mu umrli od raka. Dječak je plačući molio i mene da ne umrem. Odlučio je otići u crkvu na molitvu, ali je hram bio zatvoren zbog noći. Tako je stao kraj Marijina kipa i počeo dozivati ​​Boga i Majku Božju da mi kaže da se vratim k njemu, jer me treba… Počeo je i moliti svoje pokojne roditelje da mi kažu da trebam vrati mu se.

U kliničkoj smrti, vidjela sam njegov plač. Jako sam se dobro sjećala majke ovog momka. Bila sam tamo kad je umrla. Na njezin zahtjev zaklela sam se da ću nakon njezine smrti čuvati njenog sina i da ga nikada neću ostaviti. Međutim, obećanje nisam održala…

I odjednom, u stanju kliničke smrti, daleko sam ugledala roditelje svog bivšeg dečka! Prišli su mi i zagrlili me. Mama ovog dečka mi je rekla: „Irmino, sjećaš se što si mi obećala? Zar se sada ne želiš vratiti na zemlju?” Ja sam, međutim, odgovorila da ne bi. Ali oni su inzistirali: “Molimo te – vrati se!”

Konačno sam, plačući, pristala na povratak na zemlju. Opraštajući se od mene, roditelji mog bivšeg dečka rekli su: “Zapamti – kad razgovaraš s našim sinom, reci mu da iako više ne živimo s njim, uvijek smo s njim i jako ga volimo”.

Tako sam se u suzama okrenula Isusu s pitanjem: “Mogu li se vratiti na zemlju?” Gospodin Isus mi je odgovorio: “Dobro. Ali znaj da ćeš jako patiti kad se vratiš na zemlju. Imat ćeš mnogo operacija. Vidjet ćeš kakvi su ljudi oko vas. Vidjet ćeš na koga možeš računati. Jeste li spremna za ovo?” Odgovorio sam: “Da – spremna sam za to.” Isus je tada rekao: “Dobro. Obećaj mi, dakle, da ćeš proglasiti da sam ja stvaran, da je raj stvaran, da postoji čistilište i da postoji i pakao, iako mnogi ljudi to ne shvaćaju. Nastavi mi  se moliti svojim riječima – baš kao što si činila i do sada.” Obećala sam mu da hoću.

Tada mi je Gospodin Isus tri puta postavio pitanje: “Jesi li sigurna da se želiš vratiti?” Čim sam treći put odgovorila potvrdno, odmah mi je pozlilo.

U trenutku kada se moja obitelj oprostila od mene, počela sam mrdati prstima dok sam ležala na intenzivnoj njezi. Medicinska oprema počela je slati signale da se moje životne funkcije vraćaju.

Svećenik koji mi je dan nakon što sam se probudila dao bolesničko pomazanje rekao je da nikada neće zaboraviti ovaj trenutak. Kad me vidio, odmah je znao da se nešto dogodilo. Moje ozareno lice i neobičan osmijeh, kada sam govorila o Gospodinu Isusu, ostavio je veliki dojam na ovog svećenika.

Nakon što sam se probudila iz kome, počela sam pričati svojoj obitelji o svom susretu s Isusom i svemu što sam doživila. Tijekom kome sam bila intubirana. Nakon što sam se probudila, liječnici su bili oprezni – nisu znali hoće li moje tijelo samostalno preuzeti sve životne funkcije, pa su mi prvo aparat odvojili, a potom  me ekstubirali. Tada se pokazalo da mogu funkcionirati potpuno sama! Liječnici nisu mogli izaći iz iznenađenja. Bilo je to pravo čudo!’, svjedoči ova djevojka koja je nakon toga doživjela i moždani udar ali svjesna da ju Isus neće pustiti ponovno se posve oporavila.

Znala sam da će me Bog izliječiti od svega.  U četiri i pol godine nakon nesreće prošla sam 32 operacije i dugu rehabilitaciju. Međutim, vjerovala sam da ću konačno stati na noge. Znala sam da Bog to želi i nakon devet mjeseci teške rehabilitacije to se jednostavno dogodilo. Također sam se dosta brzo osamostalila.

Za svaku, pa i najmanju aktivnost koju sada mogu sama, naučila sam zahvaljivati ​​Bogu. Od nesreće, međutim, nisam mogala normalno hodati, a kamoli klečati. Međutim, želeći ispuniti obećanje Gospi, koje sam dala pred njom na nebu, otišla sam u samostan Jasna Góra da žarko zahvalim za njezin zagovor pred čudotvornom Marijinom slikom.

Kad sam na štakama obišla oltar čudesne slike, odjednom sam osjetila da mi ti štake više nisu potrebne. Bog me ozdravio i mogu normalno hodati i klečati!

Znak za nevjernike!
Neki ljudi nisu vjerovali mom svjedočenju. Međutim, u trenutku kliničke smrti, s neba sam vidjela sve što se događa oko mene. Određeni liječnik bio je vrlo grub prema meni. Dok sam bila u komi, vidjela  sam njega i medicinske sestre kako u subotu piju alkohol u svojoj sobi. Vidjela sam  i što su točno pili.

Kada mi je taj doktor došao nakon što sam se probudila, počeo me napadati govoreći: “Lažeš! Prestani govoriti o Gospodinu Isusu. Ti si luda! “. Onda sam ga zamolila: “Molim te, skini me s ovih pojaseva. Zaista sam vidio Gospodina Isusa!”

Liječnik je, međutim, nastavio s uvredljivim riječima na moj račun i bio toliko grub prema meni da sam mu na kraju rekla istinu o onome što sam vidila dok sam ležala na intenzivnoj njezi. Rekao sam mu: “Doktore, znam što ste radili u subotu navečer. Sjećate se kad ste se ti i sestre napili? Za trenutak će biti runda. Ako me ne odvojiš od ovih pojaseva i nastaviš huliti na Gospodina Isusa, onda kada dođe glavni kirurg, otkrit ću mu što si učinio u subotu…”.

Liječnik je tada problijedio. Brzo je odgovorio: “Molim te, nemoj nikome govoriti o meni. Sad ti vjerujem! Otkopčat ću te s ovih pojaseva i nikad više ništa loše reći o Isusu!“ Ubrzo je došao glavni liječnik i iznenađeno upitao: “Zašto si otkopčao Irminu s pojasa?” A doktor je odgovorio: „ S njom je sve u redu!” Od tog trenutka liječnik se potpuno promijenio. Vjerovao je u Gospodina Isusa. Poslije bi dolazio k meni i rado razgovarao sa mnom, postavljajući mi mnoga pitanja.

Novi život i navještaj riječi Božje
Otkad sam se vratila u život na zemlji, pokušavam ispuniti svoje obećanje Bogu. Govorim puno o Njemu, iako me ljudi loše gledaju ili me ismijavaju. Nikada ne gubim vjeru; Molim se za ove ljude. Uvijek ću naviještati da je Gospodin Isus cijelo vrijeme s nama, prisutan u sakramentima pokore i euharistije, i da želi djelovati u našim životima kao što je čudesno djelovao u mom životu.

Nakon ovog iskustva potpuno sam prekinuo s lošim društvom i počeo propovijedati Božju riječ – prvo u bolnicama, gdje sam provela mnogo mjeseci nakon nesreće. Tamo sam sreola puno ljudi koji su bili ili nevjernici ili slomljeni. Bog me poslao k njima da im podignem raspoloženje.

Mnogi ljudi su se obratili kao rezultat ovog svjedočanstva. Znam slučajeve da su ljudi nakon 30 godina išli na ispovijed i svetu pričest!

Molim se da svi ljudi požele Gospodina Isusa. Međutim, da bi on došao k nama, moramo ga prvo pozvati u svoj život. Imamo slobodnu volju. Gospodin Isus nas gleda i plače kada padnemo u grijeh, ali ne može učiniti ništa dok mu se ne obratimo. Dok ga ne pozovemo, neće doći k nama.

Pozvala sam ga u trenutku nesreće i on me saslušao. Molim sve ljude koji gube nadu i ne vjeruju, da vjeruju da je Gospodin Isus stvarno živ i da nas toliko želi i voli – sve jednako, bez obzira na naš društveni status.

Kad pogledam unatrag, jasno vidim da je Bog sve isplanirao za mene. Prvo je strpljivo čekao moje obraćenje, a onda dopustio ovu prometnu nesreću. Da nije bilo ovog teškog događaja za mene, ne znam kako bi mi tekao život. Svakako bih pratila “svjetski” život. Moguće je da bih završila tragično.

Nesreća je za mene postala blagoslov. Zahvaljujući njoj doživila sam duboko obraćenje. S “druge strane” upoznala sam Isusa i Mariju, ali i zastrašujuću stvarnost pakla i zlih duhova. Znam da raj, čistilište i pakao postoje!”, rekla je Irmina za milujciesie.pl.

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.