Poslušajte, uzdrmat će cijelo vaše biće: ‘Tužaljka nerođenog’ koja je čekala 18 godina da bude objavljena

Autor: Z. P.

Pjesma je čekala 18 godina na objavu, a izlazi sada pred stotu obljetnicu najmonstruoznijeg zakona u ljudskoj povijesti

Kad mi je autor pjesme, gospodin Zvonko Franc poslao pjesmu pod nazivom – Tužaljka nerođenog – nisam imala pojma da će slušanje te pjesme toliko uzdrmati cijelo moje biće, da će ona ubrzo – postati molitva. Kad se danas, primjerice u medijima,  govori o nerođenima sve se uvijek svede na neke hladne napise o nekim još hladnijim zakonima i ‘pravima’ dok nerijetko sama istina, sam krik malene duše koji je u cijeloj toj priči i najvažniji, ostane po strani.

Zato je ova pjesma nešto posebno. Poezija vođena Božjim duhom koja otkriva – krik malene duše koji je toliko prodoran da vas protrese, potakne na ljubav i molitvu.

Autor pjesme Zvonko Franc napisao ju je kao studet, prije 18 godina, a kako nam kaže: ‘Providnost je htjela da izađe sada, pred 100.  godišnjicu’ prvog zakona koji je dozvolio pokolj nerođenih. Tom prigodom autor nam je poslao i prigodan tekst koji prenosimo u cijelosti, a pjesmu poslušajte u nastavku:

Prije sto godina, 18. listopada 1920. godine u Sovjetskoj Rusiji, kao prvoj državi na svijetu, izglasan je najsramotniji i najtragičniji zakon u povijesti ljudskoga roda. Zakon koji je legalizirao pobačaj, ubojstvo djeteta pod majčinim srcem. Od tad se to sramotno i tragično „zakonodavstvo“ proširilo cijelim svijetom. Rezultati su stotine milijuna ubijene začete djece, milijuni uništenih obitelji, pojedinaca…

Sjećam se, prije deset godina u Zagrebu u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu održana je tiskovna konferencija u sklopu 40. plenarnog zasjedanja Vijeća Europskih biskupskih konferencija. Na konferenciji je govorila predsjednica Europske mreže Instituta za obiteljsku politiku dr. Lola Velarde koja je predstavila rezultate istraživanja o demografskom stanju u europskim zemljama koje je njezin Institut proveo na zahtjev europskih biskupskih konferencija. Dr. Velarde je istaknula kako je to prvo istraživanje tolikog opsega jer su njime obuhvaćeni podaci za čak 40 europskih zemalja zahvaljujući biskupskim konferencijama koje su dopustila da budu dostupni potrebni podaci koji bi u protivnom bili nedostupni.

Dr. Velarde je upozorila na demografski deficit u Europi zbog velikog broja pobačaja. U 43 europske zemlje u godini dana se počini 2,9 milijuna pobačaja, odnosno svakih 11 sekundi jedan pobačaj, 327 pobačaja svaki sat, 7846 pobačaja svaki dan. U Europi svako četvrto začeće završi pobačajem. Pobačaj je prvi uzrok smrtnosti u Europi, rekla je dr. Velarde.

Godišnje se prema istraživanju iz 2008. godine, koje su proveli Svjetska zdravstvena organizacija i „Guttmacher Institute“, američka ustanova naklonjena pobačaju gotovo 44 milijuna djece ne rodi zbog prekida trudnoće, od kojih je njih 49% obavljeno u tajnosti.

Bojim se da situacija 2020. nije bolja…

Kao student, razmišljajući o zlu pobačaja, napisao sam pjesmu koju vam danas želim predstaviti. Pjesma se zove Tužaljka Nerođenog, a htio sam ispričati priču iz kuta jednog nerođenog djeteta.

Trebalo mi je 18 godina da je snimim. Uspio sam zahvaljujući prijatelju Veseljku Kralju i članovima jedne molitvene zajednice koji su financirali snimanje. Nadam se da će Tužaljka Nerođenog biti još jedan glas u obrani života, u obrani Nerođenih.

Iako sam imao namjeru recenzirati pjesmu, odustao sam od toga, jer najbolje da sami čujete. Jednu značajku ipak moram spomenuti. Naime, poslavši je prije spomenutom prijatelju Kralju, on me pitao što je to oko 3 minute pjesme. Radi se o zvuku medicinskog aparata koji signalizira kucanje srca. U pjesmi sam htio ubaciti taj zvuk završnih otkucaja i prestanka rada srca…  Kad mi je to Kralj spomenuo, prvo što mi je proletjelo mislima bio je izvještaj iz evanđelja – Isus umire na križu oko tri sata popodne… Da, koja simbolika… Nerođeni u mojoj pjesmi umire oko treće minute, Isus je umro oko tri sata popodne…

I doista, u pobačaju se ne radi samo o ubojstvu čovjeka, nego, u konačnici o odbacivanju Boga, jedinoga izvora svakoga života…

To sam htio naglasiti u završnoj strofi pjesme kad Nerođeni stoji u posvemašnjem blaženstvu pred Bogom i gleda Boga kako plače, gotovo Ga tješi zbog činjenice da ljudi odbijaju Njegovu ljubav…

Pjesma završava stihom – bez ljubavi osta…, ne čovjek, nego Bog… To je ujedno glavna poruka pjesme – ma što da smo učinili, Bog želi da se spasimo i nikad se ne umara praštajući…

Pjesmu posvećujem fizički pobačenoj djeci u činu abortusa, ali i emotivno pobačenoj djeci koji su živi, oko nas, možda smo i sami takvi… Milijuni, stotine milijuna djece hoda ovim svijetom, a da su emotivno pobačeni od strane svojih roditelja koji ne mogu, ne znaju, ne žele pružiti ljubav svojoj djeci, prihvatiti ih… Ova pjesma poruka je i njima – postoji Netko, postoji Onaj koji je uvijek tu uz tebe u svakom trenutku tvog postojanja, koji te voli i nikad te neće ostaviti samoga, osloni se na Njega. Njegovo ime je Isus – Bog spašava!

Autor:Z. P.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.