Obrana ljudskog života predstavlja središte socijalne doktrine Katoličke crkve

Autor: Hilary White

Dužnost obrane nevinih ljudskih bića od prijetnji smrću pobačajem te drugih napada na život je središnji dio socijalne doktrine Katoličke crkve, rekao je istaknuti talijanski nadbiskup na audijenciji pro-life aktivista prošlog vikenda.

Giampaolo Crepaldi, nadbiskup Trsta, dodao je da, kako bi ispunila ove ključnu ulogu, Crkva mora biti slobodna djelovati u sferi javnosti. ˝Utjecaj Crkve,˝ govori Crepaldi, “nije samo pitanje unutarnjeg stava, već izražavanje Kristovog kraljevstva u vremenskom slijedu i anticipiranje razjašnjenja svih stvari u Njemu, Početku i Svršetku.˝

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Katolička crkva predložila je kao temelj svog socijalnog nauka koncept socijalne vladavine Krista Kralja, govoreći da Isus Krist nije samo gospodar pojedinačnih duša nego vremenskih, društvenih, političkih i gospodarskih institucija koje one stvaraju. Upravo taj koncept koji je Crepaldi izrekao predstavlja temelj za razumijevanje uloge Crkve u javnoj sferi.

Bez javne dimenzije, rekao je, vjera je svedena na ˝spoznaju˝ ili privatna znanja pojedinaca, ona je sekta koja ne pruža ništa više od psihološkog uvjeravanja. “Kristovo kraljevstvo ima duhovno značenje, zasigurno,” rekao je, “ali ono također ima kozmičko i društveno značenje.˝

Ali “vjera nije zamjena za razum” dodaje, ponavljajući temu pontifikata pape Benedikta XVI. “Ako ne postoji prirodni red, ne postoji niti javni razlog, ako ne postoji javni razlog, ne postoji niti javni dijalog između razuma i vjere, ako nema javnog dijaloga između razuma i vjere, nema niti dimenzije javnosti Katoličke vjere."

“To je razlog zbog kojeg je tema obrane ljudskog života od samog začeća ključna za održavanje i razvijanje dijaloga između razuma i vjere. I, kao što znate, u tome se sastoji socijalna doktrina Crkve."

Biskup Crepaldi, govoreći na „Marcia per la Vita Nationale“ konferenciji prvoga dana kao prior, prethodno je služio kao tajnik vatikanskog Papinskog vijeća za pravdu i mir, čiji se ured bavi definiranjem i provođenjem inicijativa ˝socijalne pravde˝ širom svijeta. U svojem dvadesetminutnom govoru, rekao je kako je obrana ljudskog života jednostavno dio ljudske naravi, koja prethodi vjerskim uvjerenjima.

Suvremeni svijet u svojim zakonima i institucijama odbija uzeti u obzir sve osim strogo materijalnog aspekta čovjeka, ali bez nadnaravne dimenzije, govori Crepaldi, otvaraju se vrata za “manipulaciju životom”.




“Svrha obrane života je braniti život, no ona je također i stvaranje kulturne alternative trenutno postojećoj kulturi: kako bi se počelo govoriti o redu (sveobuhvatnosti prirode), a ne jedino o samouvjetovanosti."

On prati trenutni raspad socijalne domene pa sve do raspada filozofije 18. stoljeća i prosvjetiteljstva, filozofske revolucije koja negira autorstvo osobnog Stvoritelja. To je na kraju dovelo do ˝kulturnog razumijevanja stvarnosti koja više ne izražava stvarateljstvo već je samo dio materijalne uzročnosti."

˝Naša kultura, rekao je Crepaldi, je "izgubila ideju završetaka”, koncept kojeg su filozofi nazvali "teleologija", koji misle da stvari poput spola i roda imaju svoju krajnju svrhu utkanu u svoju narav: “On je počeo gubiti kada je Rene Descartes počeo tumačiti svijet kao stroj i Boga kao onoga koji je zadao udarac svijetu. Time je načelo uzročnosti, koje je u klasičnoj filozofiji povezano s konceptom svrhovitosti, razdvojeno jedno od drugog.”




Naša kulutra, rekao je, "odbacila je egzistencijalna pitanja kroz poricanje da postoji nešto što je svojstvena narav i što je izgrađeno sa svrhom. Ali bez tog koncepta, naglasio je, nema mjesta moralnim dobrima.“

“Moralni zakon je ukorijenjen u egzinstencijalnom zakonu koji također pripada ljudskom društvu. Zato je tema obrane ljudskog života središnja u izgradnji vrijednosti ljudskog društva i prirodnog dostojanstva osobe."

“Priroda otkriva Stvoritelja,” kaže on. ˝Kada pokušaš odvojiti prirodu od Stvoritelja kao posljedica će se pojaviti gubitak same prirode. Kada želiš razdvojiti božansku narav od prirodne zakonitosti, izgubiti ćeš i samu prirodnu zakonitost.”

“Samo ako postoji takva stvar kao narav i samo ako je ta narav sama temelj rasprave, moguće je koristiti obrazloženja… Samo ako se društveni poredak temelji na sličnoj naravi moguće je koristiti javne razloge."

“Stoga je razumljivo zašto je od temeljne važnosti obrane života rekonstruirati razne mogućnosti javne upotrebe razuma. Zapravo – vidljivo je da je – negiranje javne zaštite nerođenog života proizašlo iz napuštanja razuma; javni razlozi svedeni su na privatne razloge."

Mi danas živimo u "post-prirodnoj" kulturi, Crepaldi dodaje, što je uvelike demonstrirano u “perverznoj ideologiji o rodu” koja predlaže da ljudska bića mogu odlučivati kojeg će "roda" biti i da ih mogu mijenjati prema svojoj vlastitoj volji.

Središnja uloga Crkve, nastavlja, je da osigura da koncept teleoloških krajeva ne bude izgubljen. “Oživljavajući kulturu obrane života također znači i oživjeti kulturu ljudske naravi i teleološku kulturu.”

Izvor: www.lifesitenews.com

Prijevod: Tihana Poljak

Autor:Hilary White
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.