POZNATI EGZORCIST ZAGRMIO: Ne mogu više podnijeti laž, tko niječe vraga, čini OVO!

Autor: Vjera

Ne možemo biti katolici i ne vjerovati u vraga, ako tako činimo događa se ovo

“Smrt” vraga u glavama ljudi ubrzava “smrt” Boga u dekristijaniziranim zapadnim društvima. Iz tog razloga, dominikanski otac François-Marie Dermine prije 20 godina odlučio je podučavati katolike o stvarnosti vraga.

Kanađanin po rođenju, otac Dermine egzorcist je u nekoliko talijanskih biskupija od 1994. Godine 2003. pridonio je stvaranju “Tečaja o egzorcizmu i molitvi za oslobođenje”, jednodnevne interdisciplinarne radionice o egzorcizmu. Ovaj godišnji događaj, koji se održava u Rimu, okuplja svećenike, religiozne i laičke stručnjake iz cijelog svijeta kako bi se usredotočili na sotonističku aktivnost i formalnu službu koju je Crkva uspostavila da bi odgovorila na takvu aktivnost.

Otac Dermine napisao je knjigu pod nazivom: Razumimo vraga, između praznovjerja mitova i stvarnosti, a na tu temu dao je intervju za Nationac Chatolic Register.

Zašto ste napisali ovu knjigu koja se obraća širokoj publici?

Prije svega, napisao sam knjigu jer ima puno predrasuda, neznanja i zabuna koje treba riješiti. Uistinu, ja sam egzorcist i stvarno me boli kad čujem kako ljudi općenito, a posebno svećenici poriču konkretno djelo vraga u našem životu. Nisam više mogao podnijeti ovu situaciju. To je temeljni razlog zašto sam napisao ovu knjigu. Vjera lišena vjere u postojanje vraga nije istinska jer je postojanje anđela istina vjere, a vrag je pali anđeo. S ovog gledišta sam vrlo jasan. Tko niječe postojanje vraga, taj je heretik. Očito je da đavao nije u središtu vjere, ali njegov je lik neophodan za razumijevanje otajstva vjere.

Ponekad se pitam kako svećenik može ostati vjeran svom pozivu, a da ne vjeruje u đavla. To ga čini svojevrsnim socijalnim radnikom, ali ništa više.

Zašto mislite da su teološki krugovi u današnje vrijeme tako „zarezani“ oko pitanja đavla?




U današnje vrijeme živimo u razdoblju velikog racionalizma. Pokušavamo pronaći objašnjenje za sve, ali kako pišem u svojoj knjizi, postojanje vraga nije za pokazivanje – u to treba vjerovati. Čini se da se mnogi pripadnici svećenstva žele emancipirati koncepat koji im se čine previše srednjovjekovni, zaostali ili čak praznovjerni, dok je vjera u vraga još uvijek prilično raširena u ostatku društva, posebno među mladima. Kad idem držati predavanja u škole, djeca me slušaju u vjerskoj tišini. Naša je dužnost objasniti što je vrag na način koji nije ni praznovjeran ni ekstravagantan.

U Crkvi je izbila polemika nakon što je jezuitski svećenik sugerirao da vrag nije ništa drugo nego simbol zla. U svojoj knjizi spominjete i egzegeta Alberta Maggija , koji je negirao postojanje demonskog posjedovanja na temelju učenja Starog zavjeta. Zašto su ove izjave lažne?

Jer jednostavno nisu vjerne Svetom Pismu. Istina je da se u Starom zavjetu manje spominje vrag, čak i ako se on spominje na prvim stranicama Biblije, u Knjizi Postanka. No dok se približavamo punini vremena, a time i Otkrivenju Isusa Krista, Biblija to spominje puno više. Sam Isus inzistira na liku vraga. Mogao se prikloniti saducejima, koji nisu vjerovali u postojanje anđela kao čisto duhovnih bića; ali, ne samo da to nije učinio, on je također želio potvrditi ovu stvarnost protiv koje se i sam morao boriti. Nemamo razloga misliti da je đavao simbol zla koji postoji u svijetu. Simbol ima funkciju prikazivanja stvarnosti koja još nije vidljiva, konkretna ili prisutna. A zlo je toliko sveprisutno, nažalost, da nam zasigurno ne treba simbol koji bi ga predstavljao.




Smrt vraga prethodi smrti Boga, kao što pišete u svojoj knjizi: Može li smrt vraga u glavama ljudi ojačati demonsku prisutnost i polje djelovanja?.

Sigurno. Jednom sam čuo kako neki ljudi govore: “Došao sam do svijesti o postojanju Boga kroz svijest o postojanju đavla, jer sam ga vidio.” Ova izjava ima relativnu vrijednost, ali istina je da, ako nedostaje lik vraga, čovjek također gubi iz vida i sam lik Boga. U tom smislu, đavolska smrt može pratiti ili prethoditi ili favorizirati Božju smrt jer pojam se Boga tada čini se vrlo apstraktnim. To čini vjeru suhom i intelektualnom te nas tjera da zaboravimo da nas Gospodin zaista mora spasiti, pomoći nam i zaštititi.

U intervjuu prošle godine, uznemirio vas je ponovni rast “agresivnog sotonizma”. Zbog čega to mislite i kako to objašnjavate?

Da, vidio sam to i govorim iz vlastitog iskustva, ali vidim to i samim pogledom na Internet. Čini mi da razumijem kako je sotonizam sada stvarnost za mnoge mlade ljude koji već toliko znaju o njemu zahvaljujući resursima koje pronalaze na mreži. Na tim web stranicama lik vraga otvoreno se hvali i privlači mnoge ljude – taj lik vraga emancipira se od Boga kako bi vodili svoj život kako žele. Također je porast stvarnih sotonističkih skupina istina, dok su u prošlosti one bile vrlo iznimna stvarnost. Razmnožavaju se na vrlo zabrinjavajući način. I to također vidim kroz žrtve sotonizma, opasnih obreda, ljudi koji me dolaze vidjeti i koji su na svojoj koži proživjeli neviđene, nezamislive patnje. Osobno mogu reći da me dolazi više ljudi nego prije, i, nažalost, ne mogu ih sve pratiti. Sotonizam je izašao na vidjelo i moramo biti vrlo oprezni u vezi s tim.

Ne postoji li, s druge strane, rizik previše govoriti o vragu, svugdje vidjeti njegov potpis i pripisati mu sva zla čovječanstva?

Kad mi ljudi dolaze zbog egzorcizma, provodim puno vremena razgovarajući s njima, jer često zaborave da većinu našeg zla ne uzrokuju manifestacije vraga već mi sami, jer smo mi uzrok 90% naših zala. Činjenica je da ih vrag onda ogorčava.

Bez sumnje nas može dovesti do očaja, ali ne može se smatrati primarnim uzrokom većine dijelova našega zla. Adam i Eva počinili su istočni grijeh, a ne zmija. Očito ih je potaknuo vrag, ali zasigurno je grijeh uzrokovan našim odabirom. Bilo bi previše lako baciti svoje grijehe na vraga. U tom smislu nije lako postići ravnotežu. Ljudi koji u bilo kojoj prigodi pohrle k egzorcistu, također riskiraju da ne vide prirodne uzroke svojih problema.

Trebamo li vjerovati u snagu takvih okultnih praksi kao što je zlo oko? Mogu li oni koji su ukorijenjeni u molitveni život biti žrtve trećih strana koje pribjegavaju okultnim praksama?

Da, nažalost. Ovu činjenicu potvrdilo je moje vlastito iskustvo. Svatko može biti žrtva zla. Ali očito je da je teže da osoba koja pokušava pošteno živjeti u milosti Božjoj postane plijenom đavla. Međutim, pratio sam pobožne kršćane koji su bili pod njegovim okriljem. Ali ako se to dogodi, ako Bog to dopusti, to će omogućiti tim ljudima da dođu do većeg dobra. Osobno sam svjedočio da ti ljudi mogu napraviti važan kvalitativni skok u svom ljudskom životu i u svom životu vjere. U povijesti imamo i razne primjere opsjednutih svetaca, a to puno znači. Međutim, ti su ljudi uspjeli dobiti bitku uz Božju pomoć, a to je ojačalo i njihovu svetost i humanost.

Mnogi katolici danas pribjegavaju vračarima kojim proriču budućnost, uvjereni da se to ne protivi njihovoj vjeri. To je bio slučaj s blaženim Bartolom Longom , koji je nastavio s tom praksom neko vrijeme nakon obraćenja, a također i sa svećenicima, prema nekim privatnim svjedočanstvima s kojima sam se susreo u posljednjih nekoliko godina. Je li proricanje samo po sebi đavolsko?

Istina je da je to također raširena pojava među kršćanima. Zapravo sam već upoznao svećenike koji su se bavili proricanjem, druge koji su čak imali i seanse, ali to su, na sreću, prilično rijetki slučajevi. Češće susrećem svećenike koji imaju suprotan problem, odnosno višak racionalizma, kao što je već spomenuto.

Ali Pisma su o tome vrlo jasna od početka, jer Ponovljeni zakon, koji osuđuje sve oblike praznovjerja i proricanja; sve je to napisano crno-bijelo. Te su prakse ozbiljni oblici nevjere prema Bogu. Znati sve, budućnost unaprijed, skrivene stvari; nije moguće. Bog nas drži u mraku oko onoga što će se dogoditi za godinu dana, mjesec dana, i, stoga, moramo mu vjerovati. Stvar je povjerenja i napuštenosti. To je ono što našu vjeru čini zanimljivom. Ako Bog postoji i voli me, ako me želi dovesti do spasenja, moram vjerovati njemu i njegovoj riječi.

Kako objašnjavate da neki vizionari daju točna predviđanja? Zna li vrag budućnost?

Ovisi o tome pokreće li ove vidovite ljude Bog ili ne. Ako ih Bog potakne, nije iznenađujuće što su sposobni prorokovati o određenim stvarima; ali oni su upravo proroci i kao takvi se spominju i u Starom i u Novom zavjetu.

S druge strane, neki ljudi mogu “pogoditi” neke buduće događaje, a vrag može intervenirati u tome. Može znati određene stvari o budućnosti čiji uzroci već postoje ili su već na djelu. Vrag je vrlo inteligentan, daleko više od nas. U stanju je vidjeti znakove, uzroke određenih događaja koji će se dogoditi za tjedan dana, godinu dana ili 10. Ali vrag nikada ne može vidjeti događaje koji su povezani s našim slobodnim odlukama. Samo ih Bog može znati, jer su za njega prošlost i budućnost vječna sadašnjost.

Na svojim tečajevima i predavanjima često upozoravate na prakse – poput alternativnih lijekova ili čak joge – koje su danas dio svakodnevice zapadnjaka i koje mogu biti opasne, čak i ako se čine bezazlene. Kako se može razaznati?

Ne demoniziram sve. Ne osuđujem potpuno ni homeopatiju. Obustavljam svoju prosudbu, iako znam da je tvorac homeopatije bio ezoteričar [onaj koji vjeruje u odabrano tijelo tajnih ili opskurnih učenja]. Ali ne bih demonizirao ovu stvarnost u cjelini. Međutim, istina je da bi se mnogi drugi oblici alternativne medicine mogli smatrati praznovjerjima. Privrženost određenim proizvodima, nekim prirodnim elementima, čekajući čudesne učinke, oblik je praznovjerja.

Što se tiče joge, još jednom je ne mogu demonizirati, jer to nije učinila ni sama Crkva. Ako se, kao što je tadašnji kardinal Ratzinger jednom rekao u intervjuu , joga jednostavno vježba kao vježba usmjerena na psihofizičku dobrobit, nema joj što prigovoriti. Ali u ovom slučaju to više nije joga kako je poznata u Indiji, ona koju je stvorio hinduizam. I to s religioznom svrhom, pomaganjem ljudima da se izvuku iz stvarnosti koja se smatra iluzijom.
Još je jedan primjer Reikija , koji se sastoji od polaganja ruku. Mi katolici koristimo polaganje ruku kad svećenik posvećuje kruh i vino, ali to je zato da se omogući djelovanje Duha Svetoga. Svećenik to ne čini na temelju vlastite “energije”. Reiki majstori, naprotiv, tvrde da imaju tu moć i iscjeliteljsku energiju u sebi, na kraju stvarne inicijacije koja uključuje recitiranje svetog japanskog teksta. A to je očito potpuno suprotno katoličkoj vjeri.

Što katolički vjernici mogu učiniti da se nose s problemom ponovnog uspona sotonizma koji ste upravo spomenuli?

Molitva je prvo oružje za njih same, ali i za službenike Crkve, sve one koji imaju odgovorne položaje. Tada, u ovim zbunjenim vremenima, gdje đavao ima veliku aveniju ispred sebe, vjernici su dužni produbiti svoju vjeru, educirati se. Moramo puno razmišljati o stvarima vjere i svijetu oko nas. Upravo sam zato i nazvao svoju knjigu Razumimo vraga .

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.