fbpx

Postoje li stvarno anđeli i koliki ih je broj?

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Postoje li anđeli čuvari i što je njihova uloga?

Tko se to od nas ne sjeća još da je prva molitva koju su nas roditelji učili bila: „Anđele čuvaru, mili, svojom snagom me zakrili, čuvaj mene noću, danju, osobito pak me brani, da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem, da se ondje s Tobom mogu vijekom klanjati dragom Bogu.“ Tako su revne bake i mame učile nekada malenu djecu tu molitvicu, a kako je danas? Znaju li mala djeca moliti tu molitvu? Neki dan sam se u jednoj obitelji uvjerio da znaju. Postoje li anđeli? Postoje! Postoji i teološka znanost koja proučava fenomen anđela a zove se angelologija. Većinu onoga što znamo o anđelima nam je poznato od sv. Tome Akvinskoga. „On je zacijelo bio najveći teolog svih vremena, a ujedno je napisao i ključnu raspravu o anđelima u“ Summi theologiae.“ Svaki je srednjovjekovni filozof imao nadimak, a Tomu su prozvali „anđeoski doktor“. Bio je anđeoski u svojemu pristupu, uzvišen, jasan, nepristran, genijalan, razuman, nije bio vođen strastima – kao i u svojemu predmetu: najbliži pojmu „stručnjak“ za anđele. „Peter Kreeft: Anđeli i demoni“ str. 21. Podaci o anđelima dolaze nam iz Biblije koji govore o njihovoj postojanosti i djelovanju, kako u Starom Zavjetu, isto tako i u Novom Zavjetu. Tko su anđeli prema angelologiji? To su bestjelesna duhovna bića. Bića koja su duhovnog a ne fizičko materijalnog karaktera. Oni su stvoreni kao odrasli, nisu rođeni i besmrtni su. A to znači da popunjavaju u svemiru veliku prazninu između nas vjernika i Boga. Poslušni su njemu, žive u njegovoj prisutnosti, odani su njegovoj volji i prenose često ljudima njegove poruke. A to znači da su Božji glasnici. Riječ anđeo znači glasnik. Sjetimo se novozavjetne situacije i arkanđela Gabrijela koji je navijestio Mariji da će začeti po Duhu Svetomu i biti Bogorodica, Bogomajka. Iako su anđeli duhovna bića, ponekad uzimaju tijelo, te ponekad jedu, uzimaju hranu (vidi Post. 19,3) Anđeli isto kao Bog spadaju u kategoriju nadnaravnog. Spadaju u red duhovnih bića koja popunjavaju duhovnu prazninu između vjernika i Boga. Svakako da je svijet s anđelima savršeniji od svijeta koji bi bio bez njih.

U njihovo postojanje jednako vjeruju židovi, kršćani i muslimani. Tri vjere koje baštine Abrahamsko porijeklo. Sve tri religije u svojim svetim knjigama spominju anđele. Biblija ih verbalno predstavlja kao stvarna bića, a katolička Crkva poziva da vjerujemo u njihovo postojanje i moguću pomoć u svakoj prilici od njih. Isus nas u Novom Zavjetu na mnogo mjesta u evanđeljima uvjerava i pokazuje da su oni stvarna duhovna bića. No, u naše vrijeme nažalost mnogi vjernici iz svakodnevnog života svjesno i nesvjesno odbacuju vjeru u Boga, pa tako i u postojanje anđela iz moralnog karaktera. To čine neprihvaćajući katoličke norme i postulate, deset zapovijedi i moral katoličke Crkve. Tako je ista situacija kod židova, kršćana i muslimana. Anđeli su dio poklada vjere zato katolici ispovjedajući vjeru, ispovijedaju i vjeruju u anđele. Oni su čisto duhovna bića koja su stvorena i ne umiru. Ima ih više nego li stanovnika zemlje. Kako? Tako što svaki vjernik ima svog anđela čuvara. A postoje gradovi i mala mjesta koja su pod zaštitom anđeoskih pozitivnih duhovnih vrijednosti. Oni. „Ne zauzimaju prostor i zato ne podliježu vremenitosti, prolaznosti, nego su besmrtni, ne mogu umrijeti. Također nemaju ni težinu.“ P. K. Anđeli i demoni“ str. 45. Anđeli su ponekad u Bibliji i životu crkve „uzimali“ čovjekovo tijelo, kao što mi uzmemo odijelo, kostim. Ta tijela nisu stvarna tijela, to su njima kao maske. Tijekom svoje povijesti postojanja, jedan dio anđela je ostao vjeran i poslušan Bogu, a drugi su se odmetnuli od Boga i njih zovemo demoni, zlodusi, đavli.

U Starom Zavjetu anđeli su bili u duhovnoj vezi s Abrahamom, Sarom, Izakom, te su došli Jakovu u pustinju. U Novom Zavjetu prisutni su kod Isusova rođenja, u betlehemskoj noći, tješe ga i hrabre u duhovnoj muci u Getsemanskom vrtu, prisutni su kod Isusova groba s kojeg je odvaljen kamen nakon uskrsnuća. Navijestili su ženama na grobu uskrsnuće Kristovo. Učenicima su navijestili Isusov drugi dolazak na kraju svijeta u zajedništvu s njima. Jedno je sigurno! I mi ćemo kada uskrsnemo biti poput anđela bestjelesni, u novom ruhu, novom obliku postojanja. Prebivat ćemo u Božjoj blizini poput anđela za razliku od onih koji neće biti spašeni. Za njih postoji pakao. U to ne vjerujemo samo mi, nego vjeruju židovi, i muslimani. Nebo je po tome vjerovanju negdje mjesto u svemiru, ali svakako nije materijalni nego duhovni prostor. Anđeoski život je teološki vrednovan kao život koji je ispod božanskog života i iznad ljudskog duhovnog i tjelesnog života čovjeka. Možda se pitamo jesu li anđeli slični jedni drugima kao da su „klonirani“? Nije točno! Svaki od njih je drugačiji. Nema blizanaca i kopija kopije anđela. Svi su na svoj način pojedinačna duhovna osobnost. Ne postoji nikakva jednakost u smislu kopije i sličnosti među anđelima. Hijerarhijski i gotovo vojnički su organizirani i tako funkcioniraju. Zato se često spominje i kaže da postoje vojske anđela. To su inteligentna duhovna bića i svaki je za sebe različit od drugoga. Anđeli čuvari koje imaju svi ljudi imaju sasvim konkretne zadaće; zadaće čuvati, prosvjetljivati i motivirati ljude koji su im povjereni.


Mogu koristiti bilokaciju, to jest da istovremeno budu na dva mjesta, uz čovjeka koga čuvaju i biti u Božjoj blizini. U Svetome Pismu govore vrlo kratko i jezgrovito kao što je govorio Isus, kratko, jezgrovito i duboko duhovno. Anđeo Gabrijel kaže Blaženoj Djevici Mariji: „Ne boj se,…“. Pozivaju na hrabrost i životnu borbu. Djelovanje anđela za razliku od demona, zlih anđela je uvijek pozitivno. Čuvaju, štite, opominju, motiviraju ljude i bivaju nadahnuće ljudima koji mogu, ali i ne moraju prihvatiti nadahnuće koje im daje anđeo čuvar. Ljudska bića su potpuno slobodna u odlukama i životnim potezima koja oni vuku. Anđeli vole Boga, sebe, a i nas koji smo obični smrtnici. Za njih ne postoji kronološko vrijeme kao što postoji za nas ljude u ovozemaljskom životu: vrijeme dana, mjeseca i godine. Ne žive po našim vremenskim kategorijama. Kako komuniciraju? Komuniciraju kao vojska međusobno poštivajući hijerarhiju, a komuniciranje s nama je takvo da komunicira um s umom. „ Bog im prenosi sve što trebaju znati o tomu što se događa u našemu svijetu jer oni ne mogu učiti osjetilnim iskustvom. Ondje gdje mi vidimo Božji odraz u svijetu, kao odraz umjetnika u njegovu djelu, tako anđeli vide odraz svijeta u Božjem umu, slično slušatelju koji doživljava priču onako kako je prepričava autor.“ P. K. „Anđeli i demoni“ str. 64. Kako anđeli komuniciraju s nama? Putem uloge pozitivnog nadahnitelja, nadahnuća kojeg možemo i ne moramo prihvatiti. Pošto su anđeli duhovni mogu do onog za koga su zaduženi kao čuvari doći u trenu, brzinom svjetlosti. Imaju tu moć da nas mogu u jednom trenu zaštititi i spasiti. Pojavljuju se vrlo brzo i nikada nas posve ne napuštaju. Kako su ih slikali umjetnici kroz umjetnički izričaj? Slikaju ih s krilima, aureolom ili neke pak s harfom.

Takve simbolične slike pokazuju sljedeće: krila znače brzinu, aureola mudrost ili nebesku svetost, a harfa ljepotu duhovnog zajedništva. A anđeli koji su slikani kao mala djeca predstavljaju nevinost koju anđeli doista posjeduju. Ime Serafin označava onoga koji izgara. Kerubin pak ocrtava onoga koji ima “ puninu mudrosti“. Arkanđeli su oni koji ljudima donose važne Božje poruke. Sjetimo se arkanđela Gabrijela i susreta s Blaženom Djevicom Marijom. Neki od vas bi možda pitali kojeg su spola anđeli? Anđeli nemaju tijela, pa tako ni spola. “Stoga anđeli, zato što dolaze s neba i zato što su Božji glasnici, bliže su Bogu od svega ostaloga pa ih se zato i prikazuje kao njegove (muški rod, nap.ur.) jer Bog je on.“ P. K. „Anđeli i demoni“ str. 79. Videći kakav umjetnički prikaz anđela mi znamo da je to samo prikaz, ali ne možemo reči da su anđeli takvi i „da je to, to.“ Anđeli su osobe koje svladavaju sve prepreke. Prolaze kroz zidove, ulaze u zatvoreni, zaključani prostor. Kao osobe se ne rađaju , stvoreni su odmah kao odrasli. Oni mogu razumjeti čovjekovu žalost, tjeskobu, ali sami ne postaju žalosni ili tjeskobni. „Anđeli čuvari“ su po tome što žele duhovno i fizčko dobro ljudima na koje paze i čuvaju ih. Oni mogu djelovati pojedinačno i u skupini. Naša katolička liturgija, euharistijske molitve, kanon i Biblija tvrde da postoje „nebrojene čete anđela“, što znači da ih je veliki broj. Koliko ima na svijetu ljudi i više od toga broja. „Zbog toga što nisu unutar kategorije našeg vremenskog kontinuuma, anđeli ne mogu starjeti ili postati mudriji, ili gluplji, ili bolji, ili lošiji.“ P.K. „Anđeli i demoni“ str. 96. Zadaća nas vjernika je da vjerujemo u njihovo postojanje, jer nam oni mogu pomoći, biti uz nas kao naši čuvari koje Bog može vrlo brzo poslati s neba s nekom zadaćom, duhovnim zadatkom prema nama. Bilo bi glupo ne koristiti takvu anđeosku pomoć, kao što rado koristimo pomoć naših prijatelja. Imamo mogućnost razgovarati s našim anđelom čuvarom kao što razgovaramo u molitvi s nekim od svetaca iz povijesti naše katoličke Crkve.

Poznato je kako djeluju prema nama: ne komuniciraju u doslovnom smislu riječi kao mi ljudi, ali su nadahnitelji, u mašti nam pružaju nešto kao pozitivno nadahnuće. Anđeli mogu staviti slike i poticaje u našu maštu ili u srce staviti osjećaje, ali mi odlučujemo o tom nadahnuću i slikama hoćemo li ga realizirati. Njihova mogućnost kretanja je vrlo brza poput brzine kretnje naših misli. Koja je još uloga anđela čuvara? Da nas osobno prosvjetljuje, upravlja i vodi kao duhovni čuvar koji neprekidno brine o nama. Kamo god ja krenuo anđeo čuvar ide sa mnom i pomaže mi u mojim životnim borbama i teškoćama, bori se protiv zla oko mene i istovremeno po mogućnosti bilokacije može biti u Božjoj blizini. Što nam je činiti, kada znamo gotovo sve o anđelima? Naša katolička vjera nas uči da budemo radosni vjernici i glasnici, apostoli Božji. Za tako nešto imamo puno razloga. Svjesni smo da postoji Bog i da je uz nas kada smo njegov narod, njegova baština, njegov vjerni narod. Osim njegove svesrdne pomoći imamo pomoć „anđela čuvara“, na kojeg premalo mislimo u životu. Čini nam se da je to za djecu i da samo ona mogu imati anđela čuvara kojem se mole onom kratkom molitvicom koju je lako naučiti. Mi molimo krunicu i druge molitve, molimo spontano i po obrascima, te nam nije potrebna još molitva „anđelu čuvaru“. Potpuno krivo! Svjesni da imamo čuvara koji je stalno uz nas i da djeluje preko mašte i nadahnuća morali bi se više puta sjetiti da izmolimo onu kratku molitvicu. Zahvalnost je nešto lijepo i evanđeoski opravdano. Priča o deset gubavaca koje je Isus ozdravio, a samo se je jedan došao njemu zahvaliti duboko se tiće svakoga od nas. Nezahvalni smo često Bogu, a da ne govorim da smo nezahvalni svom anđelu čuvaru. Tko zna kako bi prolazili u životu da nemamo njega. Nismo ni svjesni gdje i kada je očuvao sve nas od neke nesreće ili prodora nekog zla u našu svakidašnjicu. Svijet duhovnoga oko nas je darovan kao vrlo bogat, i nismo, i ne možemo često biti svjesni koja bogatstva dobivamo od Boga preko duhovnog svijeta i djelovanja anđela. Ali već sama činjenica da smo to spoznali, neka nas čini sretnim. Mnogo puta smo u životu rekli: sam Bog me je spasio od bolesti, tragedije, smrti ili nekog drugog zla. Tada je na djelu dobrog poteza bio Bog i naš dobri anđeo čuvar. Zato budimo sretni i radosću ispunjeni kršćani. Kršćani koji znamo da je život često duhovna i tjelesna borba i patnja. Zato zavoli Isusa još više, budi mu zahvalan, budi onaj „gubavac“ koji nakon duhovnog ili tjelesnog iscjeljenja znaš reći hvala.

Autor:Vlč. Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.