fbpx
foto: MAZUR/flickr

OZDRAVLJENJE paraliziranog hulitelja Boga o kojem je pisao svijet! Crkva s drvenom ikonom mjesto je čuda za milijune ljudi

Autor: Vjera

Bolesnici tamo vraćaju zdravlje, grešnici ustaju iz svojih padova, bezbožnici se vraćaju Bogu, ovisni izlaze iz ovisnosti, demoni napuštaju izmučene, žene bez djece rađaju djecu, brakovi se ponovno spajaju...

Na 340 metara brežuljka po imenu Jasna Gora smjestilo se svetište Gospe Čenstohovske, najpoznatije marijansko svetište u Poljskoj i jedno od najznačajnijih u svijetu. Ono je za Poljake simbol vjerske i političke slobode, a time i srce Poljske i njezino nacionalno svetište. Jasna Gora je hodočasničko mjesto i od međunarodnog značaja koje godišnje privlači više od 4 i pol milijuna hodočasnika. Time se može usporediti s drugim velikim kršćanskim svetim mjestima: Jeruzalemom, Rimom, Lurdom, Fatimom, Santiagom i svetištem Gospe Guadalupske.

Povijesni izvori kažu da je grad Čenstohova nastao u 11. st., no tada je zauzimao puno manji prostor od današnjega grada. Ono što je dalo impuls i udahnulo život mjestu bio je dolazak redovnika pavlina, monaškog reda sv. Pavla Pustinjaka. Kraj je živnuo izgradnjom samostana, a osim što su redovnici donijeli neka nova znanja i iskustva, u jednom trenutku u Čenstohovi je osvanula ikona Blažene Djevice Marije koja u naručju nosi malenog Isusa. Predaja kaže da je ikona nastala na drvetu koje je izradio sam Isus budući da je bio stolar, a da je na njoj ikonu napisao evanđelist Luka. Izvori nadalje svjedoče da je u 4. stoljeću dospjela u ruke sv. Helene, nakon čega joj se dugo vremena gubi svaki trag. Legenda kaže da je bila skrivena u šumama Poljske te je kasnije donesena u Čenstohovu.

Zbog strateškog položaja, brežuljak Jasna Gora na kojemu se nalazio samostan kroz povijest je mnogima bio meta osvajanja. 1430. godine samostan Jasna Gora je napadnut, a ikona oštećena. Zapis koji je pronađen u samostanu kaže kako je jedan od napadača prišao ikoni i silovito je bacio na pod. Ikona je pritom pukla na tri dijela, no razbojnika je začudilo zbog čega se nije slomila i glava Blažene Djevice Marije. Stoga su odlučili potpuno uništiti ikonu. Jedan od razbojnika je isukao mač, dva puta udario po glavi Djevice nakon čega je oslijepio. Drugi razbojnik je učinio isto te je i on oslijepio. Nakon tog nemilog događaja i nakon što se Poljska uspjela obraniti, ikona je pohranjena na sigurno. I danas se ispod desnog obraza Blažene Djevice Marije nalaze dvije crte, dva ožiljka koja su napadači nanijeli, a koja danas možemo promatrati kao suze Gospe Čenstohovske.


Ozdravljenje Michała Bartosiaka koje je obišlo svijet

Čudo koje je u međuratnom razdoblju steklo publicitet u zemlji i inozemstvu bilo je ozdravljenje paraliziranog 53-godišnjeg Michała Bartosiaka 14. kolovoza 1929. godine. O tome su pisali mediji u zemlji, kao i u Francuskoj, Italiji i SAD-u.

Godine 1920. Michał Bartosiak odlazi u Francusku u potrazi za poslom. Ubrzo nakon toga, ondje je doživio potpunu paralizu donjih udova. Nakon četiri godine liječenja u Francuskoj, stanje pacijenta je proglašeno nepovratnim i pacijent je vraćen u Poljsku.

Bartosiak je ostao u bolnici u Gdanjsku, gdje su mu liječnici potvrdili raniju dijagnozu i poslali ga u sklonište za osobe s invaliditetom u Gostyninu. Sestra Irena Nestorowiczówna, mjesna predstojnica, napisala je:

“Neprestano se vukao po dasci, noge su mu bile ukočene i potpuno mrtve, u njima je bilo teško vidjeti kap krvi, nije imao osjećaj – mogao je ubosti iglu, nije osjećao bol.”
Ponašanje bolesnika u skloništu u Gostyninu bilo je vrlo prijekorno: Bartosiak se smatrao socijalistom, hulio je i rugao se najsvetijim stvarima. Zbog njega se više puta morala zvati policija.

No, u travnju 1929. došlo je do radikalne promjene u ponašanju bolesnika, vjerojatno zbog sna. Michał Bartosiak je neočekivano rekao: “Molim vas, sestre, želim se poboljšati i odlučno promijeniti svoj život!”.




Doista, počeo je živjeti pobožnim životom, ispravljajući prošle skandale i izgrađujući druge svojim primjerom. Mnogo je molio i dva puta tjedno postio o suhom kruhu. Ujedno je usrdno tražio da ga pošalju u svetište Jasna Gora, jer je bio uvjeren da će se odande vratiti zdrav.

Bartosiak je u ovaj grad došao 13. kolovoza. Smješten je u noćno sklonište u blizini stanice za noćenje, a u 3:30 otišao je u samostan Jasna Góra, puzeći na svojoj dasci.

Prvu svetu misu slušao je s dubokom pobožnošću, moleći Gospu za ozdravljenje, ali nije osjetio olakšanje. Počela je druga sveta misa. Tijekom toga pacijent je s uzbuđenjem ponavljao: “Presveta Majko, čudesna Čenstohovo, ozdravi me!” “Bijeg grešnika, spasi me!”, “Ozdravi bolesne, pokaži milost!”




I gle, tijekom transupstancijacije, neka nevidljiva sila je podigla bolesnu osobu koja je bila na vlastitim nogama! Vratili su mu se život i snaga. Pri pogledu na ovo očito čudo, nastao je vrisak; ljudi su plakali i, klanjajući se Majci Božjoj, nagurali u ozdravljenog.

Prije samog povratka u Gostynin, Michał Bartosiak svjedoči u sakristiji Jasna Góra o svom iznenadnom ozdravljenju. Sestra Irena je tada napisala u pismu ocima Pavlima:

“Emocija je vrlo jaka među ljudima. Svi invalidi idu u Jasnu Goru. Čak su se i Židovi tukli u grudi govoreći: “Veliki katolički Bog”.

Do izbijanja Drugog svjetskog rata zabilježeno je 268 takvih čuda.

Spašavanje 14-godišnjeg Krzysztofa

Dana 6. svibnja 1974. dogodila se tragična nesreća na cesti između Krakova i Rzeszówa, 3 km od Dębice. U to vrijeme 14-godišnji Krzysztof vozio je bicikl. Kada je skretao lijevo, prema Mielecu, iznenada ga je pregazila hladnjača koja je vozila sa suprotne strane.

Dječak je zadobio teške ozljede: frakture lubanje, kontuziju mozga, potresi, leđne moždine… Cijelo tijelo mu je bilo inertno.

U bolnici u Dębici otvorena mu je lubanja radi uklanjanja hematoma. Zatim je dječak odveden u kliniku Medicinske akademije u Krakowu.

Krzysztof je još bio bez svijesti. Osim toga, obolio je od upale pluća. Tjelesna temperatura mu je dva tjedna dosegla 40 stupnjeva Celzija. Liječnici su sumnjali da se pacijent može spasiti… Bili su uvjereni da bi dječak, čak i da je preživio, ostao paraliziran i mentalno retardiran.

U međuvremenu, u nedjelju, 2. lipnja, Krzysztof se, na glas svog oca, iznenada probudio iz kome. Sljedeće nedjelje, 9. lipnja, progovorio je, a u subotu, 15. lipnja, počeo je hodati. 25. lipnja otpušten je iz bolnice u Krakovu i odveden na rehabilitaciju u Rzeszów. Dana 5. srpnja Krzysztof se vratio kući.

Zašto su tijek događaja suprotan onom predvidjeli najbolji specijalisti Medicinske akademije u Krakowu? Pa u Krzysztofovoj matičnoj župi (Pustinja, Tarnówska biskupija) usrdna molitva na Krzysztofovu nakanu odnijeta je Gospi Jasnogorskoj. Obitelj i školski razred molili su za njega. U crkvi su mu svećenici slavili devetnicu u kojoj su sudjelovali brojni župljani.

6. kolovoza 1974. u Jasnu Goru dolaze svi njegovi prijatlji i župa zahvaliti za ozdravljenje. Dolazi i dječak koji je svjedočio o svom ozdravljenju. Između ostalog, napisao je: “Došao sam u Jasnu Goru zahvaliti Majci Božjoj što mi je povratila zdravlje. Što se tiče mog zdravlja, ne mogu se požaliti, ništa me nije boljelo otkako sam izašao iz bolnice. Osjećam se sjajno… Veliko hvala Majci Božjoj što mi je vratila život i zdravlje”.

Duhovna čuda

Gore navedeni izvanredni božanski zahvati tiču se fizičkog i zemaljskog života. Uz njih su još vrijednija čuda – duhovna. Tiču se najvažnijeg – spasenja vječnog čovjeka. Riječ je o unutarnjoj transformaciji koja se događa iznenada, a da jednostavno ne utječe na um i volju; prelazak s nevjere na vjeru, od života u grijehu do donošenja čvrste odluke da ga napusti.

Čovjek – da se poslužimo biblijskom terminologijom – dobiva “novi život”. Tada se događa njegovo duhovno uskrsnuće od mrtvih. U Novom zavjetu primjer ovakvog čuda je obraćenje carinika Mateja – od poznatog varalice do jednog od 12 Isusovih učenika, autora Evanđelja i mučenika vjere. Pavao iz Tarza je pak od progonitelja Crkve postao njezin najveći misionar.

Evo jednog od brojnih primjera takvog duhovnog čuda koje se dogodilo na Jasnoj Gori. 5. listopada 1975. gimnazijalac je u sakristiji uručio značku Saveza socijalističke mladeži kao zavjetni prinos za Majku Božju. Dobio ju je kao nagradu za svoju uzornu socijalističku djelatnost.

Zakleti protivnik Crkve i vjere, utemeljen u nevjeri, došao je u svetište kao turist kako bi posjetio turističko mjesto. U knjizi zavjeta napisao je: “U Jasnoj Gori sam saznao istinu. Ostavljam značku, a vraćam se kući drugoj osobi – Božjoj.”

Na Jasnoj Gori nema čudotvornog izvora, kao u Lurdu, gdje hodočasnici uranjaju i doživljavaju ozdravljenja od bolesti duše i tijela. Ovdje se, međutim, možete uroniti u jednako čudesan rezervoar Majčine ljubavi.

Knjiga čuda i milosti zapisana na papiru ili samo u srcima ljudi neprestano raste: bolesnici vraćaju zdravlje, grešnici ustaju iz svojih padova, bezbožnici se vraćaju Bogu, ovisni izlaze iz ovisnosti, demoni napuštaju izmučene, žene bez djece rađaju djecu, brakovi se ponovno spajaju, opasnosti se uklanjaju. Velike stvari se događaju zahvaljujući Gospi kad imamo povjerenje.

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.