OTKRIVAMO: Duh Božića? Što je sad to?

Nalazimo se u došašću (adventu). To je vrijeme priprave koju svaki kršćanin, s radošću iščekivanja rođenja Spasiteljeva, provodi sa svojom obitelji u molitvi i promišljanjima o svojoj grješnosti ali i Božjoj milosti opraštanja.

Dakle, došašće je vrijeme priprave, duhovne obnove, kada svaki katolik pripravlja jaslice svoga srca kako bi se o Božiću mogao u njemu roditi mali Isus – Spasitelj svijeta.

Kako se čovjek pripravi za Božić – takav mu i bude Božić.

Ako netko brine samo o pečenoj svinji, purici i mlincima, rakiji i vinu, izlasku u kafiće, diskoteke, bacanju petardi – takav mu i bude „Božić“.

No, to Božić nije.

Bog nas pohodi kada se u poniznosti pokajemo za svoje grijehe i propuste, kada mu u toj skromnosti srca vapimo za pomoći; da nas obnovi, ozdravi i oslobodi navezanosti i ovisnosti o ovozemaljskim ispraznostima.

Volimo kazati kako smo vjernici; kao narod, kao nacija dičimo se time. To je dobro i lijepo. No, nešto ne štima.

Gdje god čovjek pogleda oko sebe lako nađe sotonske simbole koji su se već odavno  uvukli i u naše crkve. Petokraka do petokrake. Kad govorim o tome i upozorim nekoga – bivam napadnut i ismijavan kao i jedan moj brat koji upozorava na ovu New Age-ovsku pošast puno revnije od mene…

Isto je i s licemjerjem kada netko uvjerava da je kršćanin, a član je stranke koja ozakonjuje ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi ili član partije koja podržava pederluk i ostale nastranosti koje su povezane s tim, i  takav/takvi kažu: mi smo vjernici – slavimo Božić, idemo u crkvu i pričešćujemo se?!

Kada ovo govorim ne smatram sebe niti boljim niti većim vjernikom od nekoga, ja sam grješan čovjek i potrebna mi je milost Božja.

No, ono što vidim i čujem, a znam da nije dobro – moram upozoriti – to mi je kršćanska dužnost.

Braćo; otvorimo oči, okanimo se folklornog prezentiranja svoje vjere – tu nema dubine, nema ničega.

Specifičnost ovoga došašća, koje htjeli to ili ne, ljudi konzumiraju i upijaju u svoje umove putem medija (koji znamo kakvi su i čiji su podanici), jest tzv. „DUH BOŽIĆA“.

Svakodnevno sa radio postaja, TV, internet portala čujemo kako nas „obuzima“ „DUH BOŽIĆA“ i kako u tom istom „duhu“ imamo biti sretni, provesti ove „praznike“ i po mogućnosti potrošiti što više novaca.

Mislim si, to su ove godine mudro upakirali oni promicatelji nekakvog „X-MAXA“ i truju nam ljude koje kakvim izmišljotinama samo kako bi se iz cijele priče istjerao Bog, kako bi se Božić „obilježio“ bez Isusa.

Ako govorimo o duhu mi kršćani imamo DUHA SVETOGA – DUHA BOŽJEGA, a ne neke konzumerske duhove Božića, djeda mrazove, djeda božićnjake, neke Rudolfe, jelene, konje i sl.

Nama se utjecati jedinome pravome Bogu – iščekivati rođenje Isusovo kojega je rodila i u jaslice položila Djevica Marija, nad kojim je bdio sv. Josip.

O tome trebamo promišljati, o tome se u svojim molitvama utjecati Gospodinu. Razmatrati o štalici, o situacijama kroz koje su prolazili Marija i Josip neposredno prije rođenja Isusova i da u svemu tome vidimo sebe, svoje živote, obitelji….

Sve smo pobrkali i izopačili. Nije bitan bor, ukrasi, šarena svjetla, svinja, purica i sl.

To nije Božić!

Bitna je naša molitvena priprava, ispovijed koju ćemo imati prigodu učiniti u svakoj našoj župnoj crkvi, ali pazite ne OBAVITI ispovijed jer ona se baš kao i naša vjera NE OBAVLJA već živi. Za dobru ispovijed, koja nas obnavlja, oslobađa i ozdravlja, potrebna je valjana priprava. Za to služi vrijeme došašća, svete mise zornice, naš osoban odnos, molitva i razgovor s Gospodinom.

Tu nema mjesta nekakvim marketinškim DUHOVIMA već jednom i jedinom Spasitelju svijeta kojem nam se utjecati – djetešcu Isusu koji jedva čeka da se rodi/nastani u našim srcima – trebamo mu stoga pripremiti jaslice.

Živi Bog se rodio kao čovjek  da bi mi bili što sličniji njemu. Stoga nam se  u njega ugledati i uzdati. Pazimo da svoja pouzdanja ne stavimo u purice ili svinje, petarde ili neke skupe poklone.