Odjeskli mu glavu jer je upozorio na strašan grijeh o kojem svi šute, pa i Crkva!

Autor: Vjera

Ovo je strašan grijeh s kojim se kockamo vječnim životom!

Danas se Crkva Kristova spominje mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na taj dan po Rimskom martirologiju „po drugi put pronađena njegova časna glava“. Ta je glava kasnije prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u bazilici San Silvestro in Capite. Mučeništvo svetog Ivana opisuju evanđelisti sveti Matej, sveti Marko i sveti Luka. Sveti Marko ovako opisuje taj dramatični događaj: „Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ‘Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao. No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.’ I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti?’ – ‘Glavu Ivana Krstitelja,’ odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.’ To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).

Sveti Augustin, koga smo jučer slavili, ovako komentira taj događaj, koji nas podsjeća na mnoga zbivanja modernog vremena: “Tek što sam pročitao Evanđelje, pred mojim se očima ukazao okrutan prizor: glava svetog Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.”

Ovo strašno mučeništvo uslijedilo je nakon što je Ivan upozorio na blud, strašan grijeh koji se ni danas ne smije spominjati. O njemu je progovorio vlč Zlatko Sudac ističući upravo ovu istinu o grijehu o kojem se ne smije govoriti a rezultat su zatvorena vrata kraljevstva nebeskog.

Danas živimo u vrlo opasnim vremenima u kojima gotovo ništa ne smije biti nazvano grijeh. Reci nekome da je u grijehu pa čak i katoliku odmah ćeš biti prozvan za fanatizam. Ma kako se samo usuđuješ zadirati u moju slobodu? Pričamo o vjernicima naravno, istim onim vjernicima koji se tako deklariraju a vrlo rijetko posjećuju ispovjedaonice jer naravno, danas ništa nije grijeh jer je sve dopušteno – po zakonima čovjeka. No, to je naravno privid. Grijeh je prisutan, on postoji i uzrok je sveg zla na ovom svijetu! Grijeh je stvaran razaratelj naših života. Grijeh bludnosti jedan je od najtežih grijeha i u Svetom Pismu zapisan kao grijeh čiji će korisnici na kraju vremena ostati van vrata Kraljevstva Nebeskog. Nažalost, ali ne i slučajno to je i najrašireniji grijeh današnjice. To je grijeh kojim se nevjerojatno ljudi kockaju s vječnim životom, a ovaj svijet u tami kraljevstva kneza ovog svijeta taj grijeh namjerno potiče upravo zato da bi na kraju vremena ostali vani – van vječnog života!

Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«
»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad!

Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.« (Otk 22, 12 – 15)

Na grijeh bludnosti posebno je upozorio i vlč. Zlatko Sudac tamo negdje prije desetak godina primijetivši koliko se ovaj grijeh udomaćio u ljude u tolikoj mjeri da njega ljudi više ne smatraju grijehom, kao da ne postoji ,što je jedna od najvećih prevara Sotone nad ljudima, vrlo opasna po opstanak čovječanstva!




NE SAGRIJEŠI BLUDNO!

Najbolje da ovo preskočim. Tako mi se nekad’ k’o svećeniku na ispovijedi čini. Najbolje da to nikoga ne pitam. Niti dvije godine sam svećenik i u to sam se uvjerio. Taj grijeh danas ne postoji. Svi smo mi očito čedni i nevini. Jer kako se ti svećeniče usuđuješ pitat’ me nešto o tom?! To je moja intima! To je moje pravo, oprosti. Što me pitaš nešto na tom polju. Masturbacija je grijeh. Prosipanje tvog sjemena u prazno je grijeh. Spolni odnos prije braka, dragi moji mladi, je grijeh. Kontracepcija u braku, dragi moji kršćani koji ste crkveno vjenčani,je grijeh. I ja vam to s ovog mjesta ponavljam. Da, to je grijeh. To je grijeh. Danas, danas najsvetije, a to je rađalaštvo, materinstvo i očinstvo, naša spolnost danas, spolnost, je tako zgažena, tako popljuvana da kad ja samo spomenem riječ spolnost u vašim glavama prostruji kojekakva pornografija i prljavština, samo ne ono što Bog želi da mislite o tome. Kamo god se danas okrenemo ta stvar je srozana na nulu. Nema ni jednog filma iz Hollywooda bez golotinje, ni jednog. Nema ni jedne novine gdje nećete naći neku na duplerici, ni jedne novine. Danas se naša djeca odgajaju u pornografiji, u golotinji, u bestidu, danas. Pa ja pitam i tebe , roditelje, da li se tvoje dijete po tom pitanju otvara tebi, da li tebe kao mater i oca pita nešto na tom polju ili će odgovore naći na cesti ili u časopisu? Razgovarate li sa svojom djecom o tome ili je za vas to još uvijek tabu? Zato jer i vi na te stvari prljavo razmišljate. Ne sagriješi bludno! Ne sagriješi bludno! Čistoća vaših misli, čistoća vašeg srca imat će nužno odjeka i na čistoću vaših djela. Pitam se koliki su brakovi nastali iz požude i kolika su djeca rođena isključivo iz požude i koliko je Boga bilo u svemu tome, ja se pitam?! I onda se čudimo što je svaki drugi brak ugrožen a svaki treći rastavljen. Ja se uopće na čudim. Dobro da još postojimo ovako, dobro da se danas sve još nekako i drži.




Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.