fbpx
maxpixel

Katolici, probudite se!

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Osobno sam uvijek pokušavao pratiti nastupe i govore pojedinih papa u tijeku mog pastoralnog djelovanja. Sa posebnom pozornošću sam čitao njihove analize Crkve u cjelini (vjernici i kler) kako bih dobio pravu sliku u kojoj se nalazi Crkva. Tako su mi za oko zapele dvije analize, dvojice papa: Pape Pavla VI. i pape Benedikta XVI. Obje analize stavljam pred vas, da i vi razmišljate nad Crkvom kao njeni članovi. „Kada razmišljam o katoličkom svijetu, ponekad me pogađa činjenica da unutar samog katoličanstva kao od vremena do vremena prevladava nekatolički način razmišljanja te se može dogoditi da upravo ta nekatolička misao unutar katoličanstva sutra prevlada. No, ona nikada neće predstavljati mišljenje Crkve. Potrebno je da opstane malo stado, kako god ono malo bilo.“ papa Pavao VI. Ovo papino promišljanje za njegovog pontifikata govori kako unutar Crkve postoje klerici i pripadnici vjerničkog stada koji nekatolički razmišljaju, a vjerojatno tako i žive. Zato papa Pavao VI. svjestan te činjenice napominje kako je potrebno i nužno da opstane malo stado vjernika. Ne zanosi se sa Crkvom koja bi bila ogromno stado.

Bitno mu je da to stado bude u duhu apostolskog nauka. Kako je o Crkvi razmišljao papa Benedikt XVI.? „Gospodine, tvoja Crkva često izgleda kao lađa koja tone, pušta vodu na sve strane. I na tvojoj njivi vidimo više kukolja nego žita. Plaši nas tako uprljano lice i odjeća tvoje Crkve. Ali mi je sami prljamo. Mi te izdajemo, poslije svih naših velikih riječi i velikih gesta. Smiluj se svojoj Crkvi: i u njoj Adam ponovno pada. Svojim padom i tebe vuče na tlo, a Sotona se smije misleći da ovoga puta više nećeš ustati, da ćeš, oboren na tlo u padu svoje Crkve, ostati poražen  na zemlji. Ti ćeš ipak ustati! Ustao si, uskrsnuo i možeš podići nas. Spasi i posveti svoju Crkvu. Sve nas spasi i posveti.“ (J. Ratzinger, Križni put, IX. postaja) Realna je to slika Crkve. Za mnoge možda prekritična. Ja ne mislim da je prekritična. Ona je samokritična, jer papa Benedikt XVI. razmišlja pod vidom ispita savjesti svih nas. Mi smo po ponašanju često kukolj na njivi usred žita, klerici i obićni vjernici. Mi, ti i ja prljamo odjeću Gospodinove Crkve svojim grijesima,  manama, i propustima.

Mi izdajemo Isusa svaki puta kada ga pompozno na velikim vjerskim svećanostima slavimo; grešni, zavađeni, oholi, zlobni i puni ljudske pakosti. Papa Benedikt XVI. je svjestan svega toga te iskreno opisuje Crkvu koja nije dovoljno sveta, koja sliči brodu koji tone, koji pušta na sve strane. Zato on moli Gospodina da nas sve spasi i posveti. Ta izrečena realnost Crkve je vrlo dirljiva i optimistična po molitvi da nas Isus uzdigne. Kako nas može uzdići? Može nas uzdići po našem osobnom obraćenju. A što je to obraćenje? „Obraćenje (lat. conversio ili grčki metanoja) u kršćanstvu je duhovna i moralna preobrazba čovjekove osobnosti, pod djelovanjem božanske milosti. Zbiva se usvajanjem evanđeoskog načina mišljenja, djelovanja i osjećanja.“ (Opći rel. leksikon str. 650.)


Što nam je činiti? Obraćenje je trajan proces koji traje tijekom cijelog života. Ne mogu reći: „Ja sam se obratio i završio proces obraćenja.“ To bi bio krivi stav jednog vjernika ili klerika. Tijekom cijelog života traje borba u nama, između dobra i zla, između oholosti i poniznosti pred Bogom i ljudima. Većina nas prihvaća vjeru, ali ne prihvaća potpuno Boga u sakramentalnom životu. Mi neprestano živimo na putu obraćenja. Ne samo u korizmi i adventu. Svoje obraćenje živimo sve dok ne napustimo ovaj zemaljski život. U kakvom mi vremenu živimo? Živimo u vremenu materijalizma i vremenu kada je Sotona izuzetno jak. „Duboko sam uvjeren u to kako je danas došlo vrijeme da čvrsto stisnemo oružje Evanđelja koje nam je Bog dao kako bismo branili duše od teškog stanja materijalizma koji milijune ljudi odvodi u propast pred našim očima. Ono što je još gore jest činjenica da se to događa dok naša moćna oružja pokraj nas miruju.“ (Marino Rastrepo,“ Katolici probudite se“, Naklada Benedikta, Zagreb 2011. str. 10.) O kakvom to oružju progovara autor spomenute knjige? Autor knjige ne misli na vojno ili policijsko  oružje. U mislima su mu vjera u prisutnost Isusa Krista u sakramentima Crkve. U mislima mu je sveta Misa, kao „najmoćnije oružje“, česta sveta Pričest, molitva koju smo možda zanemarili na svom životnom putu. Postoje tri Crkve: 1. Proslavljena Crkva na Nebu, 2. Trpeća Crkva u čistilištu i 3. Vojojuća Crkva na zemlji.“ Mi pripadamo vojojućoj Crkvi, Crkvi koja se bori protiv kukolja, grijeha u svijetu i osobno u samom sebi. Borimo se protiv sotonističko-masonske slike svijeta, slike čovjeka i njihovih bogova, nemorala kojeg šire preko odgoja budućih naraštaja i medija koji su u njihovim rukama. A ponajprije moramo biti u neprestanom boju sa vlastitom savješću u koju se zna uvući nekršćanski način razmišljanja kako je rekao papa Pavao VI. Moramo biti hrabri i postojani u dobru, da sačuvamo poklad vjere i predamo ga budućim naraštajima. A to ne ide bez neprekidne borbe, bez sakramentalnog života, pogotovo bez ispovijedi i euharistije. “Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Taj nam poticaj treba neprekidno biti prisutan u našim mislima i djelima na životnome putu. Mi smo hodočasnička Crkva. A Bog voli svoje hodočasnike: uvijek je uz nas ako mi to hoćemo, podupire nas i vrlo jasno nam govori u Svetom Pismu što je grijeh, a što nije. On nije neki daleki Bog. On je Prisutni Bog. Bog koji s nama diše, koji je među nama svaki puta kada se ispovijedamo i slavimo svetu Misu i druge sakramente. Na našoj je strani   Proslavljena Crkva na Nebu, mnoštvo svetaca, mnoštvo mučenika koji su naši zagovornici i velika podrška u životnoj borbi. „Nema načina na koji možemo preživjeti ovaj zemaljski život ako nismo duhovni, bez obzira na to jesmo li kršteni ili ne.“ Marino Rastrepo, „Katolici probudite se“, str. 42.  Možeš li kao katolik živjeti bez osobne duhovnosti? Mislim da ne možeš!

Zašto? Zato što je ona nužnost koja te tjera da činiš dobro, a izbjegavaš zlo. To ti je usađeno od Stvoritelja, u tvoju savijest, u tvoju dušu. Ne budi lijen, probudi se! Oko tebe je mrak razarajuće ideologije koja uništava rodnom ideologijom obitelj i pojedinca. To čine vrlo hrabro, podmuklo, korak po korak, stvarajući europejca koji više ne misli svojom glavom, koji je zatupio svoju savjest. Što znači biti kršćanin? Biti kršćanin znači biti raspet s Isusom, biti mrtav grijehu, umrijeti sebi i potpuno predati svoj život Bogu. Biti kršćanin znači postati kao Krist. Biti kršćanin znači biti vojnik najmoćnije, nebeske vojske.“ (Marino Restrepo,“ Katolici probudite se“, str. 16.). Možeš li ti tako živjeti i boriti se? Mislim da možemo, svaki ponaosob. Progoni kršćana na javan ili podmukli način postojali su kroz dvomilenijsku povijest Crkve, ali ju „vrata paklena“ nisu nadvladala. Budi hrabar i odvažan vjernik, gdje god živiš, kakvim god se poslom baviš. Bog je s tobom! Približi mu se u svetoj Misi, svetoj Ispovijedi, svetoj Pričesti, molitvi. Pozvan si da budeš vjeran Bogu i njegovim obećanjima. Žeđaj za Bogom, traži ga, nemoj stati! Član si Vojojuće Crkve. Nemaš  ubojito oružje, ali imaš „duhovno oružje“, sakramente Crkve i molitvu. „Per aspera ad astra“, preko trnja do zvijezda. Kada su Hrvati bili najjači? Bili su najjači u domovinskom ratu kada su jedni molili, a drugi branili domovinu sa posvećenom krunicom oko vrata. Tada smo bili jedinstveni u želji da pobjedi Božja pravda i hrvatski vojnik odan kršćanskim načelima. Sada smo slabi, jer smo podijeljeni! „Eurobabilonci“ i domaći liberalci su nas podijelili te se više ne razumijemo, kao da govorimo tuđim jezicima. Kao da nas je Bog stavio u situaciju Babilona. „Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, te svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“ Iv. 17, 20-22.

Autor:Vlč. Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.