fbpx
Max Pixel

Kako možemo opomenuti brata ili sestru koji su u grijehu, a da nas oni razumiju?

Autor: Vjera

"Treba moliti i čekati pogodan trenutak"

Naš poznati glumac Rajko Bundalo koji je osim glumačke karijere razvio i bogatu duhovnu aktivnost vodeći više od 400 radio-emisija duhovne tematike na Radio Velika Gorica te je kao autor knjiga vjerske i duhovne tematike tiskao i sedam vlastitih knjiga, u jednoj od tih emisija progovorio je o opominjanju brata/sestre.

Niti jedno ljudsko djelo ne može otjerati vraga ni urazumiti grješnikovu dušu. Njegovo srce je zarobljeno duhovnim mrakom, prodahnuto Sotonom. On to ne zna, ali djela takva čovjeka razotkrivaju njegovo ropstvo. I njegov život svjedoči da je to put uz koji se čuje plač, jauk i škrgut zuba!

Svrha moralne opomene jest ta da onoga koga opominjemo odvratimo od grijeha u kojem živi i da ga oslobodimo od ropstva Sotoni, dakle, prije svega, da spasimo njegov život pa tek onda zaštitimo živote onih koje njegov grijeh napada. Dakle, svrha je svete opomene ljubav, ali ne ljudska koja se kloni oštre riječi, da izbjegne neugodu, već Božja, koja se za spas grešnika ne boji ni u smrt poći. A Božju ljubav nemamo dok ne živimo u Bogu, dok s Njim ne započinjemo i ne dovršavamo svaku svoju namjeru i djelo. Samo njegova Riječ ima spasonosnu moć opomene.


Zato najprije treba moliti i čekati pogodan (Bogom dan) čas, sve dok u sebi ne osjetimo hrabru, a blagu Riječ koja je Božji dar. Ona izvire iz smirena srca. Tek kad imaš priliku, čas Riječ i mir, onda sa svojom blagošću i nepopustljivošću pred zlom trebaš progovoriti.
Božjoj se riječi ni jedan stvor ne može oprijeti; ni čovjek ni duh. Na ljubav se nitko ne može uvrijediti.

Mnogi mole ali ne znaju čekati Bogom dan čas i sveto rasvjetljenje. Pred Božjom Riječju Đavao bježi. Ona srce odmah oslobađa, trijezni pa može čuti i razumjeti što joj Bog govori.
Da bismo postali Njezin protok prema bližnjima, naša nutrina mora blistati od žarke ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Mora biti čista, nepopustljiva pred grijehom. Kaniš li koga što opomenuti, ako nisi u stanju Milosti, ne čini to prije Ispovijedi i izvršene svete pokore. Inače, nađe li te Đavao u tvome, pa i najmanjem grijehu, izrugat će te, napasti i poniziti po osobi koju opminješ. Njezin će grijeh nadjačati tvoju pravednu nakanu što je nisi pokrio vlastitom pravednošću. Zbog nečista ti srca Bog nije mogao stati ni uz tvoju dobru namjeru. Osjećaš li i najmanji strah, nisi savršena u ljubavi, nisi se smirila u Bogu. Hrabrost je plod pravednosti. Ima je Bogom prožeta duša.

Kada si u Duhu Svetom, vidiš Božju pobjedu kako u tebi tako i nad svakim zlom. Vidiš već i buduću zahvalnost duše koju Bog oslobađa. Zato se ne obaziri na to kako će ljudi primiti Riječ svete opomene. Ne bojiš se ni za svoj život, jer znaš da Bog stoji iza pravednosti.
On nam je dao ljude i život u Kristovu svetom sinovstvu.

Zato ih trebamo ljubiti kao što ljubimo sebe i vlastito čovještvo. Moramo ih čuvati od zla kao što sami sebe čuvamo. Dužnost ljubavi je opominjati braću. Opomena je suspasiteljski čin. Božju plaću prima tko na dobro opominje čovjeka.

No, budi razborita. Izreci opomenu tako da ne uđeš u razgovor s grešnikovim duhom; jer njega ni u kakvo dobro nećeš moći uvjeriti. A dok s njim razgovaraš, nije Bog uz tebe. Sama si, i zato te može poraziti. Ali ne reci opomenu na takav način da porušiš sve mostove između sebe i bližnjega, već se bori i više nego da sačuvaš mostove; bori se da nema udaljenih obala među vama. Svrha je spasa na samo ljubav prema Bogu, nego i bratska ljubav. Kloni se razgovora iz kojeg izviru razdori i svađe. Uprisutnjuj Božju ljubav i bićem i djelom.

Dok govoriš, neka ti se srce žari od ljubavi za bližnjega. Kad koriš, ne nabrajaj sitnice, da se ne zapleteš u njih pa izgubiš Božansku blagost. Ne otvaraj usta svaki čas i čim grijeh ugledaš: To čine oni koji prigovaraju. Duh tužitelj zbraja grijehe. Isus nije hodao svijetom prigovarajući. Jednom bi rekao istinu i išao dalje onom djelu svijeta koji će ga prihvatiti. Iz evanđelja se vidi, to nije svijet trgova, ulica, skupština, nego su to samotna mjesta i hram Božji. Isus nije imao stalnog boravišta, ni ljudi koje je vezao uza se. Nije sebi birao društvo, nego je prihvaćao sve koji su Mu htjeli prići. Nije trčao ni za kim od onih koji su Ga napustili. Nikome nije branio da Mu se vrati niti je takvome, kad bi spoznao svoje zlo, uskratio prijateljstvo. Nije živio kao zarobljenik ljudskog društva, nego je bio od svih slobodan i za svakoga raspoloživ.




Čovjek ima pravo biti grešnik. Bog mu je to dopustio. Dao mu je slobodnu volju. Ne smijemo ga priječiti, ako je to njegov izbor. Isus ni Pilatu, ni svećenicima niti ikome iz svjetine nije priječio da čine s njime što hoće. “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti kad ti ne bi bilo dano odozgo:” (Iv 19,11)

U svakom susretu s ljudima treba prozreti koji je duh na djelu. U razgovoru se ne susreću ljudi nego duhovi. Ljudi se susreću samo onda kada su u Duhu Svetomu. Samo tada je njihov susret stvaran, potpun i zato nezaboravan. Susreti u grijehu su isprazni; malo prođe i čini ti se kao da nisu bili. Ali ispraznost ostaje.

Pilat i Isus su stajali pred svjetinom kao sudac i osuđenik, ali se nisu sreli jer je svaki ostao u svom duhu. Pilat u duhu ovoga svijeta, u službi tužitelja naše braće (Otk 12,10), a Isus u Duhu Svetome; zato je šutio. To se prvi put susreo s Pilatom, ali ga nije opomenuo. Šutio je na njegovo zlo. Sve što je izustio bilo je da posvjedoči istinu. Nisu se sreli. Zato i jest iza toga susreta Isus ušao u spomen vječne slave, a Pilat uspomen vječne sramote.
Tako i mi, nikad ne opominjimo čovjeka koji nama čini zlo.




Radije zlo pretpimo opraštajući i moleći za spas zaslijepljene duše. Opominjimo onda kada vidimo da netko čini zlo bližnjemu. Opomena služi ljubavi, a ne sebeljublju. Zapamti dobro; Na optužbe Pilatove, Isus je šutio. No, kada su mu doveli ženu koju su uhvatili u preljubu, opomenuo je one koji su naizgled bili čisti, a imali su nečistoga duha u srcu, tužitelja svoje sestre: “Tko je od vas bez grijeha , neka prvi baci kamen na nju”(Iv 8,7) A nju nitko, koja je već pretpjela nevolju za svoj grijeh, nije opomenuo, nego poučio; “Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?” “Nitko Gospodine”, odgovori ona. “Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sad ne griješi više.”(Iv 8 10-11).
Eto tako Gospodin opominje.

A nas grešnike, požuda i oholost začas odvoji od ljubavi. Zato, kad te Gospodin izbavi iz svađe, nikad je više nemoj ni sebi spomenuti, a kamoli komentirati s onom s kojim si se svađom okaljala, a vas zloduh opet ne zarobi. Zahvaljuj Bogu što svađe više nema. To ti je dosta!

Objavljeno na forumu tebetrazim

 

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.