Cropix

SVE ĆE VAM POSTATI JASNO! Veza između splitskog popa Delaša i Josipa Broza Tita

Autor: Mark Cigoj

Vjera je žilava, usađena u srca ljudi čak i bez propovjednika ili vjeroučitelja. Emanuel Kant je vidio na ovome svijetu samo dva čuda, dva oltara: moralni zakon u nama kao kategorički imperativ i zvijezdama osuto nebo nad nama. Savjest u nama govori što je dobro a što zlo, a svemir oko nas nam govori da osim nas ima Netko moćniji koji je stvorio i nas i svemir.

Mao je potjerao iz Kine oko 6.000 misionara. Kao i u Rusiji, komunisti su činili sve da unište Crkvu i vjeru, nisu dopustili roditeljima da djecu odgajaju u vjeri, progonili su i zatvarali vjeroučitelje. Nitko nije znao može li vjera bez vjeronauka i bez vjerskog štiva opstati. Prognani misionari su tvrdili da su tada, kada su odlazili zauvijek, u Kini ostavili oko 750.000 kršćana. Danas, 80 godina poslije, unatoč što je Kina još uvijek ateistička zemlja i unatoč što su svećenici prognani i pozatvarani, procjenjuje se da ondje danas ima 45 milijuna kršćana. Znači da se broj vjernika kršćana, bez djelovanja svećenika i propovjednika, umnožio 60 puta.

Ćitabom prišivenom na crkvenim vratima njegove župne crkve, obavijestiše „popa“ Delaša da je po članu 13. prekršajnog zakona, protiv njega podnesen optužni prijedlog da je „vrijeđao i proklinjao novinare“. Vijest slična vremenima prije 30 godina. Da je danas živ, don Živko Kustić vjerojatno bi ocijenio ponašanje don Delaša kao „sveti prkos“, kako je Živko znao ocijeniti upornost hrvatskih vjernika kad ih netko želi zatrti.

Vjernici opet mogu u crkve! U petak posljednji put prenosimo misu na našem portalu: Evo detalja

Slična se optužba dogodila prije 51 godinu. Župnik u jednoj slavonskoj seoskoj župi imao je naviku, kod neke iznenadne nevolje, da kaže uzrečicu „Eto ti ga, vraže!“. I dođe dan kad je vodio sprovod jednom župljaninu vjerniku koji je bio neka poluga u ondašnjoj partiji. Na sprovod došli iz Zagreba sa crnim velikim mercedesima u tamnim odijelima; A da bi se vidjelo kako je drug pokojnik bio veoma važan, lijes su mu drugovi naručili od teške hrastovine. U ono vrijeme na selu nije bilo teških ljesova niti teških pokojnika. Kada su seoski grobari spuštali taj teški lijes, omakne im se uže, pade lijes u grob nakoso i ispade pokojnik i dok su svi prisutni tiho uzdahnuli župnik kroz zube promrmlja: „Eto ti ga, vraže“. Prisutni su se za tren smirili pa je župnik dostojanstveno obavio sprovodne molitve do kraja. Cijenio je on pokojnika koji je uprkos što je bio partijaš, zaželio da bude pokopan uz molitve i Božji blagoslov. Odmah nakon sprovoda skupiše se glavešine, „službeni ateisti“, održaše nekoliko sjednica i pokrenuše postupak protiv župnika zato „jer je pokojnika umjesto Bogu poslao k vragu“. Osudiše župnika na robiju, šest mjeseci iza rešetaka.

Dakle, drugovi su službeno bili nevjernici ali su si mislili, nikad se ne zna, možda ima vraga. Isto tako ovih dana tužitelji popa Delaša vjeruju da popova povika „Idite k vragu!“ snosi teške posljedice kao da je na nasrtljive novinare bacio bombu. Zamislite, oni vjeruju u kletvu! Ti novinari koji su navalili na crkvena vrata popa Delaša čini se da vjeruju makar to ne znaju. Pitaju se vjerojatno: Što ćemo onda ako vrag postoji, nikad se ne zna. Ako se oni boje vraga valjda vjeruju i u Boga i radije bi išli Bogu nego vragu. Zapravo u svim tim nevjernicima tinja vjera pokrivena pepelom trenutne politike.

Pokojni naš svećenik, profesor, doktor, dopisni član HAZU i  pjesnik Ivan Golub pripovijedao je kako mu je Krležina supruga Bela prepričala razgovor Krleže i Tita. Budući da im se obojici kritično povećao broj godina u razgovoru im je došla tema starosti i smrti, pa Krleža upita Tita: Što misliš, ima li čega nakon smrti? Tito mu je odgovorio: „Nikad se ne zna!“ Znači da je i kod Tita tinjala vjera; ako je mislio da možda ipak ima nešto nakon smrti sigurno se pod stare dane potajno molio. Na koncu, krajem šezdesetih, Tito je putem za Kumrovec zaustavio svečanu pratnju u Tuhelju te s Jovankom, generalima, Špiljkom  i stalim KP glavešinama otišao kod župnika da on, Jovanka i cijela pratnja vide njegovo ime zapisano u maticu krštenih. Neka se vidi da je kršten jer „Nikad se ne zna“.

Ovih dana mijenjaju se pravila, moći će vjernici ići na mise u crkve. Došlo je i biskupima i političarima u glavu Delaševo proklinjanje “Idite k …..”. Nikad se ne zna!

Autor:Mark Cigoj
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.