‘Hvata me strah kad se ovog sjetim’: Vizija sv. Terezije Avilske tijela žene koja je umrla bez ispovijedi

Što se događa s našim bićem, duhom i tijelom nakon smrti? Bez obzira u što ili u koga vjerovali i nevjerovali smrt na ovom svijetu pogodit će svako biće i sve tajne će biti otkrivene. A hoće li tada biti kasno?

Isus nas uči da o vječnosti, zahvaljujući slobodnoj volji, daru našeg nebeskog Oca odlučujemo mi za vrijeme života, iako toga mnogi nisu svjesni.

Živjeti ‘mirno’ u svim blagodatima svijeta sa smrtnim grijesima u srcu i ne osjećajući savjest koja nam progovara i zove nas na pokajanje, nije znak – dobrog puta, nego sotonskog privida, kojemu je svejedno za one duše koje mu pripadaju već i u životu i po koje nakon smrti, ako se ne pokajemo i odbijemo Božje milosrđe, po učenju Gospodina i Crkve, on dolazi.

Sakrament ispovijedi koji nam je Isus ostavio po svojim učenicima je neviđena milost koju tako jako čovječanstvo zapostavlja iako, često određuje vječnost mnogih ljudi.

U Fatimi je Gospa vidiocima rekla da u paklu završavaju milijuni ljudi koji odbijaju pokajati se, koji odbijaju milosrđe ustrajući u smrtnom grijehu.

Ovo je jedna od mnoštva vizija koja na slikovit način to i dokazuje.

Vizija je to koja je toliko bila strašna da zaprepastila i svetu Tereziju Avilsku, naučiteljicu Katoličke Crkve, koja je nakon vizije poželjela da je vide svi koji žive u grijehu, kako bi se od straha okrenuli Gospodinu.

Sveta Terezija Avilska imala je viđenje i raja i pakla, a ovo je zaseban događaj koji u svom dnevniku izdanom pod nazivom ‘Terezija Avilska, Moj život’ na str. 225. opisuje ovako:

“Drugi put vidjeh drugo viđenje koje me je jako zaprepastilo. Bila sam na mjestu gdje je umrla osoba koja je, kako sam saznala, živjela jako loše i to puno godina.

Dvije je godine bolovala i čini mi se da se u nekim stvarima popravila. Umrla je bez ispovjedi, no uza sve to meni se činilo da se ne smije osuditi.

Dok su oblačili mrtvo tijelo, vidjela sam >>>više na vjera.hr