Heroja Vukovara ne bi bilo bez dvojice svetaca: Njegovi roditelji položili zavjet za život

Jedan od junaka Domovinskog rata, pripadnik 204. vukovarske brigade Antun Dugan, znan po nadimku Samuraj, od samog formiranja Kolone sjećanja u Vukovaru stoji na njenom čelu i ponosno nosi zastavu brigade. Tako će biti i ove godine tijekom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Dugan je često istupao u javnosti govoreći o vrijednostima Domovinskog rata i borbi za Hrvatsku. No, ovoga puta je odlučio otkriti i neke intimne detalje u podcastu “Gdje si bio ’91?” Urednik i voditelj, inače mladi povjesničar specijaliziran za Domovinski rat, Borna Marinić, otkrio je kako mu je Duganova kći, Lidija, dala natuknicu kako je Samuraj – “izmoljen”.

Lička kapa i japanski nož: Samuraj predvodi Kolonu sjećanja, politika ga ne zanima

“Može se reći izmoljen zato što se nešto dogodilo unutar obitelji prije mog rođenja. Nažalost, mama je ostala trudna i poslije rođenja, nakon par mjeseci, dijete joj je umrlo na rukama. Tako da je ostala bez mog brata. Drugi put kad je ostala trudna, dijete je umrlo u njoj. Ona ga je nosila tako čak nekoliko dana. Mrtvo je rođeno praktički. Bilo je to jako nezgodno unutar jedne obitelji u to vrijeme, jer nije bilo ultrazvukova, nije se baš ni moglo temeljno prevenirati sve što se događa”, otkrio je Samuraj.

Prsten na svečevoj ruci

Teško bi se moglo reći da je Antun Dugan bio treća sreća u svojoj obitelji. Naime, kad su saznali da je majka Anka po treći put trudna, roditelji su se odlučili zavjetovati svecima. Majka se zavjetovala Svetom Boni, zaštitniku Vukovara, a otac svetom Antunu.

“Tako kad je ostala treći put trudna, onda se i moj tata zavjetovao i mama. Mama se zavjetovala svetom Boni za svoje molitve, postove i sve što će obaviti. Dala je svoj zaručnički prsten da se stavi na ruku.

Hrvatski sveci zaštitnici, jedino što je ovom napaćenom narodu preostalo

Taj svetac, gore u crkvi svetih Filipa i Jakova, sad ga nema jer su ga banda četnička zapalili i devastirali, bio je kompletno mumuficiran, u jednom staklenom sanduku, u ležećem stavu, u uniformi tada iz tog vremena, dakle u rimskoj uniformi. Uniforma je bila ukrašena na njemu i imao je dodatnih ukrasa koji su se u to vrijeme radili, ali je imao i već više tog prstenja na rukama koje su ljudi zavjetno darivali, zahvaljujući za njegov zagovor.

Tako da je i moja mama dala da mu se na ruku stavi taj zaručnički prsten njen. To su u župi napravili svećenici. Moglo se doći s unutarnje strane do tog kovčega i staviti prsten za zavjet”, objasnio je Samuraj.

Vukovarski zaštitnik i mučenik

Sveti Bono bio je rimski vojnik rođen u današnjim Vinkovcima u vrijeme cara Galijena koji ga je i pogubio 1. kolovoza 260. godine, nakon što je saznao da je ovaj prešao na kršćanstvo i postao svećenikom. Kao mučenik postao je zaštitnikom Vukovara na inicijativu opata Josipa Jankovića, uvaženog franjevca na službi u Rimu.

On je 1753. godine izmolio papu Benedikta XIV. da tijelo svetog Bone dopremi u Vukovar kao patrona i branitelja grada, države i ljudi. Dana 24. lipnja 1754. godine tijelo svetog Bone je uneseno u crkvu svetih Filipa i Jakova. Crkva je za vrijeme okupacije bila nedostupna. Iako su svećenici skrili tijelo u kriptu, agresor ga je pronašao i oskvrnuo.

Tek 1996. godine, za vrijeme mirne reintegracije, svećenici su ušli u crkvu i otkrili kako je od tijela svetog Bone ostalo tek nekoliko kostiju šake te dijelovi kacige i štita.

Čudo svetog Ante

“Tata je odlučio da posti utorkom svetom Antunu da sve bude u redu s porođajem, što god da se rodi, muško ili žensko. Odlučio je ako bude muško da će se zvati Antun, a ako bude žensko da će se zvati Antonija. To je njegov dio zavjeta”, objasnio je Samuraj očevu pokoru.

Čudotvorna molitva sv. Antunu: Kažu da se još nije dogodilo da nije uslišana

Sveti Antun Padovanski je jedan od štovanijih svetaca ne samo na ovim prostorima, već i u svijetu, zbog čuda koja mu se pripisuju. Može se reći i kako je Antunovo rođenje za njegovu obitelj bilo čudo koje su čekali nakon silnih molitvi, odricanja i zavjetovanja.

“I eto, rodio se ja i dobio ime po svetom Antunu. Živ, zdrav i od samog rođenja malo nestašan”, zaključio je Antun Dugan, koji se u svoj Vukovar vratio tek 1998. godine, kako bi identificirao posmrtne ostatke onih koji su ga svojom vjerom i pokorom donijeli na svijet.