VAŽNA OBAVIJEST: Svi koji ne mogu na svetu misu, ovako mogu primiti Pričest!

Autor:

Gladni ste Isusa? Učine ovako...

Svi oni koji se po preporukama svojih biskupa nisu usudili ići na nedjeljnu svetu misu, mogu primiti Svetu Pričest na način da se duhovno pričeste, što su činili i brojni sveci kad su bili spriječeni sudjelovati na svetoj euharistiji.

Prije svega potrebno je čvrsto vjerovati u euharistijskoga Isusa, u Njegovu stvarnu nazočnost u posvećenoj hostiji, a iznad svega ljubiti Ga i svim srcem žarko čeznuti za Njim. Ta nas čežnja s Njim sjedinjuje duhovno. Tako misli i sveti Ivan od Križa.

Sveti Alfons Liguori lijepo nas savjetuje kako bismo trebali moliti: „Moj Isuse, čvrsto vjerujem da si nazočan u Presvetom Sakramentu. Ljubim te iznad svega i čeznem postati s Tobom jedno. Budući da Te sada ne mogu primiti u svetoj pričesti, molim Te da dođeš barem na duhovan način u moje srce. …
Sada si došao i primam Te u svoj zagrljaj i sjedinjujem se posve s Tobom. Ne dopusti da se ikada odijelim od Tebe.“

Duhovnu svetu pričest možemo primiti koliko god puta želimo i u bilo koje doba dana.

U životopisu svete Katarine Sijenske čitamo kako joj je Isus u jednom viđenju pokazao koliko mu je draga duhovna pričest.
Svetica je mislila da duhovna pričest u usporedbi sa sakramentalnom nema nikakvu vrijednost. Isus joj se ukazao s dva kaleža u rukama i rekao: „U ovaj zlatni kalež stavljam sve tvoje sakramentalne pričesti; u srebrni kalež stavljam sve tvoje duhovne pričesti. Oba ova kaleža vrlo su mi draga.“

Svetoj Margareti Mariji Alacoque, koja je vrlo ustrajno i žarko čeznula za Isusom u svetohraništu, Isus je jednom rekao: „Želja jedne duše da me primi toliko mi je mila da joj uvijek dođem kad me ona s velikom čežnjom pozove.“ Zbog toga su sveci voljeli i cijenili duhovnu pričest. Oni su željeli „s Ljubljenim uvijek biti jedno“. Isus je sam rekao: „Ostanite u meni i ja ću ostati u vama!“ (Iv 15, 4) Duhovna sveta pričest pomaže nam da ostanemo s Isusom sjedinjeni i ako se možda nalazimo daleko od Njegova boravišta.
Ne postoji drugo sredstvo koje bi moglo utažiti čežnju svetaca za Isusom. Psalmist će reći: „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.“ (Ps 42, 1)

„O moj ljubljeni zaručniče“, uzvikuje sveta Katarina Genovska, „toliko čeznem za tom radosti da budem s Tobom. Čak pomislim, kada bih i umrla, kako bih trebala uskrsnuti da bih te mogla primiti u svetoj pričesti.“

Sveta Agata od Križa tako je snažno osjećala čežnju da uvijek bude sjedinjena s euharistijskim Isusom da je rekla: „Da me moj ispovjednik nije naučio duhovno se pričestiti, ne bih mogla živjeti.“

Tijekom dana dobro je sjetiti se savjeta koji je sveti Pio dao svojoj duhovnoj kćeri: „Ako tijekom dana ne možeš drukčije, pozovi Isusa, i usred svih poslova koje obavljaš, pozovi ga gorućom dušom i On će doći. Snagom svoje milosti i ljubavi uvijek će ostati s tobom. U duhu otiđi do svetohraništa, ako ne možeš fizički, i daj tamo oduška svojoj čežnji i primi svoga dragog Isusa u zagrljaj. To je bolje, no da si ga primila u svetoj euharistiji.“

Iskoristimo taj veliki milosni dar, napose u vremenu kušnje ili napuštenosti. Što imamo vrjednijega od sjedinjenja s Isusom u duhovnoj pričesti? Ova sveta vježba može naše dane ispuniti ljubavlju; stavlja nas u nježan Isusov zagrljaj onoliko puta koliko mi to želimo, a može nas dovesti do stalnoga sjedinjenja s Njim.

Sveta Angela Merici nije mogla bez duhovna pričešćivanja. Često se duhovno pričešćivala i druge na to poticala te ovu predivnu vježbu ostavila svojim kćerima kao baštinu.

Zar ne bijaše i život svetoga Franje Saleškoga jedinstven lanac duhovnih pričesti? Nakana mu bijaše da duhovnu svetu pričest prima „barem svako četvrt sata“.

Istu nakanu već od mladosti imao je i sveti Maksimilijan Kolbe, a sluga Božji Andrija Beltramini ostavio nam je u svom dnevniku kratku stranicu koja govori o njegovu načinu života, o neprestanu duhovnomu pričešćivanju i sjedinjenju s euharistijskim Isusom. On piše: „Gdje god se našao, mislim stalno na euharistijskoga Isusa. Želim svoje misli usredotočiti na Isusa u svetohraništu, i ako se noću probudim i gdje god se nalazio, želim se klanjati Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, želim ga zazvati i Njemu sve prikazati.“

Tijekom noći Sveci su dobro znali i osjećali kolika je milost duhovno se sjedinjivati s Isusom. Bili su svjesni da Mu i na taj način iskazuju ljubav. Sveta je Bernardica zamolila jednu sestru da ju, ako prespava, u noći probudi, „jer se željela pričestiti na duhovni način“.

Dok je sveti Rok u Montpellieru izdržavao petogodišnju zatvorsku kaznu jer su mislili da je opasan vagabund, svoj je moleći pogled uvijek usmjeravao prema prozoru. Jednom ga stražar upita: „Zašto stalno gledaš kroz prozor?“ Svetac mu odgovori: „Vidim crkveni toranj.“ Taj mu je toranj bio znamen svetohraništa i njegove ljubavi prema euharistijskom Isusu. A, sveti je arški župnik govorio vjernicima: „Kad ugledate toranj neke crkve, recite: ‘Tamo je Isus jer je tamo svećenik slavio svetu Misu.’“

Učimo i mi od svetaca. Neka nam njihov moćan zagovor pomogne da i naša srca gore onim plamenom žarke ljubavi koja je gorjela u njihovim srcima. Prakticirajmo to i često se duhovno pričešćujmo, posebice u najtežim trenutcima dana. Tada će se i u nama zapaliti plamen ljubavi. Vrlo je utješno što nam govori sveti Leonard iz Porto Maurizija: „Ako se tijekom dana često vježbate u primanju duhovne pričesti, dajem vam mjesec dana i vaše će srce biti u potpunosti promijenjeno.“

Duše koje žarko čeznu za sjedinjenjem s Isusom mogu to ostvarivati i duhovno. Duhovna sveta pričest ne može nadomjestiti sakramentalnu svetu pričest, ali je može nadopuniti.

vratavjere

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.