fbpx

Sotonistički napadi na Padre Pija koji se skrivaju: Ovako se on borio!

Autor: Z. K.

Sotona jest u Crkvi, a ovako ga možemo pobijediti

Vrijeme u kojem živimo obilježeno je mnogim znakovima posljednjeg vremena. Crkva je razapeta, pribijena na križ – upozoravaju mnogi mali sveci naše crkve a jedna od zvjerskih rana crkve je svakako sodomija unutar nje, te infiltrirani sodomisti da ne kažem, sotonisti koji i danas kao i kroz povijest crkve progone one male,  svete i čista srca. Kako se nositi s tim zlom i ostati u crkvi? Evo primjera i života Oca Pija kojeg su progonili isti oni koji danas uvelike vladaju, u vrijeme kad sve maske jednostavno padaju.

Nadbiskup koji je nemilosrdno progonio svetog padre Pia, glasovitog talijanskog mistika, bio je, između ostalog središte skandala koji bi mogao parirati skandalima današnjeg vremena. Prelat, nadbiskup Pasquale Gagliardi od Manfredoniji, optužen je za seksualno zlostavljanje i čak je bio uhićen od strane civilnih vlasti, piše Bernard Ruffin, autor knjige Padre Pio: The True Story (istinita priča), dostupna diljem svijeta, no nažalost nije prevedena  i na hrvatski.

Podaci pokazuju da je Gagliardi u nekoliko navrata optužen za seksualno zlostavljanje i bludništvo, piše autor, dodajući da iako nema čvrstih dokaza da je bio homoseksualac, neupitno je pokazivao sklonost prema svećenicima koji su to bili.

Naime, u gradu Vico nadbiskup Gagliardi je vanjskim vikarom odnosno dekanom imenovao čovjeka koji je uhićen i osuđen tri puta za sodomiju. U istom gradu nadbiskup je imenovao drugog svećenika koji je imao široko policijski zapisnik te je nastavljao s uobičajenim homoseksualnim sklonostima. Nekoliko svjedoka svjedočilo je da su mnogi od tih homoseksualnih svećenika Gagliardiju slali skupe poklone, nakon što im je dodijelio važne pozicije unutar svoje nadbiskupije.

Prema Ruffinu nadbiskupija je vrvjela optužbama za sodomiju koju su činili nemoralni kandidati za svećeničku službu koji su bili primani u službu uvijek s prednosti pred onima svećenicima koji su bili čisti od ovog zločina.

Mi ovdje govorimo o događajima koji su se dogodili u 1920. što znači da sadašnja kriza u Crkvi nije ništa novo već je crkva kroz cijelu svoju povijest izložena istoj nevolji te istom duhovnom ratu koji se oduvijek vodio.

U slučaju oca Pija, cilj je bio jasan, bilo je potrebno zaustaviti služenje ovog čudesnog mistika. Slučaj oca Pija vodio je upravo nadbiskup Gagliardi koji je protiv oca Pija poduzeo sve moguće, a gonio ga je sve do Vatikana.

Toj kampanji progona pridružilo se nekoliko moćnih članova užeg kruga Crkve, što je dovelo do toga da su Padre Piju uvelike ograničene svećeničke dužnosti. Među svim sankcijama koje dobio, prema odluci kardinala Rafaela Meeyja iz Vatikana, padre Piju su 1922, godine ukinuli čak i duhovne razgovore, a zabranili su mu i da blagoslovi ljude sa svog prozora, a riječ je o masama ljudi koji su se pod prozorom okupljali. Bilo je zabranjeno čak i govoriti o stigmama padre Pija.




U jednom trenutku toliko su ga izopćili da više nije imao uopće doticaj s ljudima koji su dolazili u San Giovanni Rotondo, a zbog toga što su ljudi unatoč tome i dalje dolazili, razmišljalo se o tome da oca Pija potpuno maknu, odnosno presele ga u Ameriku.

Oduzimaju mu sve svećeničke dužnosti, osim slavljenja svete mise u njegovu samostanu u unutarnjoj kapeli.

Padre Agostino Daniele, najbolji prijatelj oca Pija te njegov ispovjednik više od 50 godina tereti Gagliarda da je vodio pravi sotonski rat protiv oca Pija, a to je činio tako da ga je optuživao zastrašujućim klevetama koje je prosljeđivao u Vatikan, a zločine za koje je optuživao oca Pija činio je on sam kao središte kontroverze u to doba.

Toliko je loša situacija s nadbiskupom bila da je jedan broj svećenika u nadbiskupiji zatražilo papu Pia XI da makne nadbiskupa iz službe jer ono što su vidjeli bio je ‘poremećaj nemorala i činovnička degeneracija’.




To međutim nije bio slučaj s padre Pijom. On nikada nije uzvratio protiv nadbiskupa niti ga je kritizirao. U stvari poznata je scena da je jednog čovjeka izbacio iz samostana kad mu se došao žaliti na nadbiskupa. Tad je kažu, padre Pio bio najljući ikada o obrani nadbiskupa.

‘Bog će učiniti što treba biti učinjeno’ – govorio je padre Pio koji je još izjavio: ‘Milost vlasti Božja je volja’.

Nakon što je nadbiskup Gagliardi umro, otac Pio je odmah služio svetu misu za njega.

On je sa strpljenjem i velikodušnosti u molitvi čekao Božju intervenciju u njegov slučaj. I ona se dogodila.

Naime, prema Ruffinu, čija je knjiga najbolje dokumentirano izvješće o životu ovog sveca i mistika, u ljeto 1923. kad je papa Pio XI oduzeo padre Piju sve svećeničke dužnosti – iznenada se pred njim stvorio ovaj mali kapucin, kleknuo i poljubio mu noge te rekao: Vaša svetosti, za dobro crkve, ne činite to. Tada je zamolio papu za blagoslov, ponovno mu poljubio noge, ustao i otišao’.

Kad je papa pitao tko je redovnik koji je upravo tu bio, nitko nije znao ništa. Stražari su energično poricali da su vidjeli bilo kakvog redovnika koji je ušao ili izašao. Zbunjen oko svega, naredio je svima da šute o incidentu. O pretpostavljenog kardinala Padre Pija saznao je da je otac Pio u tom trenutku kad je bio u njegovom uredu, zapravo bio u svom samostanu 150 milja istočno od njega. Shvativši da je u pitanju bilokacija i nadnaravna Božja intervencija, papa Pio više nikada nije pomislio i razgovarao o suspendiranju oca Pija i njegovih svećeničkih činova. Progon je bio nakratko zaustavljen, bar što se tiče pape.

Autor:Z. K.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.