Jedinstveno mjesto na svijetu: Pećina u kojoj je arhanđeo ostavio opipljivi dokaz svoje prisutnosti!

Autor: Vjera

Pri ukazanju anđeo Mihael je rekao: Ja sam odabrao pećinu i ona mi je sveta, u njoj će se otpuštati grijesi i zadobivati sve što se bude molilo

Iako mnogi misle da je Mihael samo ‘mitsko biće’, Katolička crkva bilježi i priznaje ukazanja svetog Mihaela. Najpoznatije je ono na brdu Gargano u mjestu koje sada nosi i naziv – Monte san Angelo, odnosno Brdo svetog anđela. U predivnoj špilji, na jugoistoku Italije duboko unutar zemlje, na padinama brda Gargano ukazao se sveti Mihael do sada četiri puta, godine 490., 492,. 493., i 1656.

Ovo mjesto posebno je volio padre Pio koji je za života vrlo često pohodio špilju svetog Mihaela kao i mnogi drugi svetci, pape i kraljevi uz brojne vjernike koji se i dan danas slijevaju u ovu mističnu špilju prepunu strahopoštovanja prema Bogu i svetosti.

Nakon brojnih ukazanja i pomoći stanovnicima ovog mjesta kroz povijest, anđeo Mihael postao je zaštita i zagovor velikog broja ljudi na zemlji. Velika je to milost na brdu Gargano jer je anđeo Mihael tamo obećao da tko god u toj špilji nešto zatraži čista srca to će mu se uslišati. Autor ovog teksta uvjerio se sam u obećanje svetog Mihaela koji se kroz povijest ukazivao ovako:

Prvo ukazanje, 8. svibanj 490. g

Godine 490. poslije Krista Gargano je bio surov i divlji kraj, a ljudi su još bili duboko uronjeni u poganstvo (moguće je da se upravo u svetoj pećini slavio kult boga Kalkanta). U to vrijeme pročuo se glas o čudesnom događaju: veliki bik, koji se udaljio od svog stada koje je paslo po tim neprohodnim mjestima i izgubio, pronađen je nakon tri dana kako kleči pred otvorom jedne velike pećine. Rasrđeni vlasnik buntovnog bika odapeo je na njega strijelu, ali se ona čudesno okrenula i ranila strijelca. Vijest o tom izvanrednom događaju došla je do mjesnog biskupa Lorenza Maiorana, koji je nakon tri dana posta i molitve bio počašćen prvim ukazanjem Arhanđela: “JA SAM U PRISUTNOSTI BOŽJOJ… JA SAM ODABRAO PEĆINU I ONA MI JE SVETA… U NJOJ ĆE SE OTPUŠTATI GRIJESI I ZADOBIVATI SVE ŠTO SE MOLITVOM BUDE TRAŽILO…” Tako je nastalo prvo “anđeosko” Svetište Zapada. Poslije toga događaja zbili su se i drugi ne manje važni čudesni događaji, te je svjetlo svetoga Mihaela zasjalo i na drugim mjestima kao u svetištu Val di Susa i na poluotoku Mont Saint Michel u Normandiji.

Drugo ukazanje, 12. rujna 492. g.

I Arkanđeo, novi stanovnik Gargana, uskoro je pokazao svu svoju moć. Dvije godine kasnije, budući da je Sipont bio opsjedan od Odoakrovih barbara, biskup Lorenzo ponovno se obratio nebeskomu duhu koji mu je u drugom ukazanju obećao zaštitu i pobjedu. A bilo je to ovako: potpomognuta potresima i munjama što se sručiše na opsadnike, vojska Sipontina natjerala je barbare u bijeg. Stanovnici Siponta su u znak zahvalnosti sv. Mihaelu otišli do Gargana, ali se zbog straha nisu usudili kročiti u pećinu, nego se zaustaviše na ulazu Svetoga Mjesta. Nisu se usudili ući u tu veliku i tajnovitu pećinu.

Treće ukazanje, 29. rujna 493. g.

Prošla je još jedna godina, a biskup se još nije odlučio konačno prijeći prag čudesne pećine i posvetiti je, kako mu je bilo naloženo pri njegovom prvom razgovoru s nebeskim duhom. Arhanđeo mu se ponovno ukazao pozvavši ga da uđe unutra zajedno sa svim puljiškim biskupima gdje će slaviti Božja otajstva, ali bez posvećivanja mjesta jer ga je On već bio posvetio svojom rukom. Taj put Lorenzo je napokon poslušao arhanđela i kad je ušao u pećinu, našao je već pripravljeni oltar prekriven crvenim platnom s kristalnim križem, kako mu je Mihael i rekao. Otisak dječjeg stopala utisnut na kamenoj stijeni svima je dao opipljiv dokaz Arhanđelove prisutnosti. Lorenzo je dao sagraditi crkvu na ulazu u pećinu i posvetio je. Tako je nastalo jedinstveno svetište, u kojem oltar nikada nije imao posvećeni kamen JER JE SVAKI KAMEN NA TOM MJESTU SVET, a dva nadnevka vezana uz prvo i treće ukazanje postala su blagdani priznati od Svete Crkve i to Ukazanje sv. Mihaela na Garganu i Posvećenje jedne stare bazilike u Rimu na Salarijskoj cesti, podignute u njegovu čast.

Četvrto ukazanje, 22. rujna 1656. g.

Godine 1656. zbio se jedan događaj u vrijeme kada je kuga kosila svoje žrtve po cijeloj Italiji. Sipontinski nadbiskup, Alfonzo Puccinelli zazvao je još jedanput pomoć sv. Mihaela. On se je ukazao u zoru 22. rujna, upravo u trenutku kada se nadbiskup nalazio u nadbiskupskoj palači na Monte Sant´Angelo: Ja sam Mihael Arhanđeo… Tko god bude upotrebljavao kamenje iz moje pećine, od tebe blagoslovljeno i sa urezanim križem i mojim imenom, bit će oslobođen kuge. I tako je i bilo.

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.