Homoseksualnost – bolest ili prokletstvo?

Autor: Dražen Bušić

Da je homoseksualnost zaista prokletstvo (stanje odvojenosti od Boga), za mnoge homoseksualce govori više toga: nemir u duši, emocionalni slom, osjećaji nepripadanja i neostvarenosti… Iz svega toga se kod mnogih rađa želja da nešto promijene, da sve to jednom, na neki način prestane.

N. N. je bio homoseksualac do svoje tridesete. Kao dječaka od samo šest godina u svijet odraslih „uvodio“ ga je njegov rođak koji je, iako oženjen, bio homoseksualac i pedofil. Nasilniku se pokušao oduprijeti ali nije uspio. Shrvan N. N. je u devetoj godini pokušao i suicid ali su ga u tome spriječili roditelji. Cijela stvar je izašla na vidjelo a rođak je optužen i osuđen za više sličnih kaznenih djela. Za dječaka slaba utjeha jer se nasilno usađenom seksualnom porivu više nije mogao oduprijeti. Godinama je bio izrazito promiskuitetan homoseksualac s heteroseksualnim epizodama. To je trajalo sve do emocionalnog sloma koji je doživio nakon jedne neuzvraćene istospolne ljubavi. Bio je to trenutak kad mu je netko iz njegova okruženja predložio da potraži pomoć. Upoznao je grupu kršćana koji su mu ponudili prijateljstvo, provodili vrijeme s njim i molili za njega. Nakon samo nekoliko mjeseci odbacio je homoseksualnu (dez)orijentaciju jer mu se zgadila kao najveća moguća opačina. Sada na druge ljude gleda kao na osobe a ne kao na seksualne objekte.

Korijeni homoseksualnosti

Gay udruge barataju podatkom o 20% homoseksualne populacije. Najčešća pitanja u vezi toga su: Kako se osoba odluči za takvu orijentaciju, rodi li se s time ili to nekako stekne? Razmotrimo sve poznate faktore započevši od spomenutog primjera N. N.

-Korijen njegove homoseksualne orijentacije je spolno zlostavljanje. U nekim drugim slučajevima „orijentacija“ je otišla na drugu stranu pa su zlostavljani i sami postali zlostavljači (općenito) ili pedofili.

-Neki sklonost otkrivaju već u najranijoj dobi. To se može dovesti u vezu s činjenicom da se preko 80% homoseksualaca deklariraju kao ateisti (ili agnostici) i da potječu uglavnom iz ateističkih obitelji. Izostanak pouke o vjeri i kršćanskom moralu utječe na formaciju savjesti.

-Loši odnosi među članovima obitelji, nasilje i pretjerano autoritativni roditelji.

-Ovome treba dodati i utjecaj nasljeđa. O tome govori Biblija na više mjesta. Postoje bolesti i sklonosti koje se prenose baš kao i pozitivne osobine i talenti. To je svima jasno i bez Biblije ali ono revolucionarno o čemu Biblija uči je da postoje dvije snažne sile koje djeluju na čovjeka. Pozitivna sila je blagoslov, negativna je prokletstvo. Božji blagoslov dolazi izravno ali i posredno po precima, ovisno o tome kako su oni živjeli i vjerovali. Znam za slučaj jedne homoseksualne osobe koja je među svojim precima imala one koji su se bavile magijom i vještičarenjem. To se prenosilo s generacije na generaciju. Obzirom da prokletstvo nije prekinuto, ono se nastavilo do današnjih dana pod vidom toga da je većina obitelji nevjernička i da su među njima homoseksualne osobe. U tome postoji više nego očiti „zakon pravilnosti“: ako su preci živjeli u skladu s Božjim zapovijedima, velika je vjerojatnost da će na njima i njihovom potomstvu biti blagoslov, ako ne, prokletstvo se nastavlja.




-Utjecaj demonskih sila koje žele zarobiti osobu i oduzeti dostojanstvo djece Božje.

Da je homoseksualnost zaista prokletstvo (stanje odvojenosti od Boga), za mnoge homoseksualce govori više toga: nemir u duši, emocionalni slom, osjećaji nepripadanja i neostvarenosti… Iz svega toga se kod mnogih rađa želja da nešto promijene, da sve to jednom, na neki način prestane.

Doprinos Crkve




Nameće se logično pitanje: Treba li i kakvu pomoć homoseksualnim osobama može pružiti Crkva? Prije svega, reći ću da je Isus došao iscijeliti srca slomljena i da je učenicima rekao da čine to isto. Ako je kriterij za kršćansko djelovanje slomljeno srce, onda je jasno da je Isus došao radi osoba o kojima je ovdje riječ. Isus je došao i zato da iscijeli srca homoseksualnih osoba! U evanđeljima ne postoji slučaj da se Isus zaustavio i razgovarao s takvom osobom, položio ruke na nju i blagoslovio je. Nije teško zaključiti zašto. U to vrijeme kod Židova je homoseksualnost bila smatrana teškim grijehom i opačinom. Te osobe su živjele sa svojom sklonosti u krajnjoj ilegali jer bi u protivnom riskirale da budu kamenovane. Ali Isus je prilazio osobama s ruba društva. Ponekad ih nije lako nalazio kao npr. bludnice jer su takve osobe po zakonu trebale isto tako biti kamenovane. No, one koje je pronašao osvojio je svojim pristupom. Opraštao im je grijehe, hrabrio ih je, poticao da više ne griješe. Isus ništa manje ne očekuje od Crkve – svojeg mističnog tijela – DANAS pa sve do slavnog povratka na Zemlju, nego da liječi slomljena srca i oslobađa podjarmljene.

U svijetu postoje centri za psiho-socijalno-duhovno savjetovanje, iscjeljenje i oslobođenje od homoseksualnosti. Tisuće su pronašle put u slobodu ali o tome u hrvatskoj jedva koje slovo. Nedavno objavljena knjiga na hrvatskom jeziku Iskorak iz homoseksualnosti, autobiografija Richarda Cohena govori upravo o tome, o jednom osobnom iskustvu izlaska iz zatvora homoseksualnosti. Nekada je bio homoseksualac, sada pomaže drugima da pronađu put do iscjeljenja. Evo ukratko o čemu je riječ u knjizi (tekst s poleđine knjige): „Svatko od nas poznaje nekoga tko je homoseksualne orijentacije – člana obitelji, prijatelja, susjeda ili suradnika. Knjiga Iskorak iz homoseksualnosti, Richarda Cohena rasvjetljuje temu koja je dugo bila neshvaćena. Bavi se uzrocima osjećaja privlačnosti prema osobama istoga spola i načinom na koji homoseksualna osoba može postati heteroseksualna. Donosi svjedočanstva osoba koje su se uspješno promijenile, plijeni pozornost, prosvjetljuje i mnogima je uslišanje njihove molitve. Iako bi mogla izazvati kontroverze, njezina je namjera izlječenje mnogih – voljenih osoba… ili možda vas! Richard, bivši homoseksualac, a sada oženjen i otac troje djece, dugo se borio s neželjenim osjećajem privlačnosti prema osobama istoga spola. Očajnički je pokušavao pronaći stručnjake koji bi razumjeli njegovo stanje i pomogli mu pronaći svoj pravi rodni identitet. Bilo je „vrlo teško objasniti samoga sebe terapeutima koji me uopće nisu shvaćali". Naposljetku je postao psihoterapeut te je osmislio potpuno nov način razumijevanja osjećaja privlačnosti prema osobama istoga spola i sveobuhvatan plan izlječenja homoseksualnosti. Knjiga Iskorak iz homoseksualnosti donosi temeljit prikaz autorova osobnog putovanja iz homoseksualnosti u heteroseksualnost i njegovih iskustava u pomaganju tisućama muškaraca i žena da steknu svoj pravi rodni identitet.“ U skladu s naslovom ovoga teksta može se reći da je, zapravo, pomogao mnogima da izađu iz prokletstva i uđu u Božji blagoslov.

Raduje činjenica da se jedno savjetovalište za homoseksualne osobe pokrenulo, doduše, za sada samo neformalno u Splitu. Treba li posebno isticati da korisnici ovoga savjetovališta nisu bili u koloni Split Pride-a prošle godine. Sasvim sigurno je da niti mnogi iz kolone ne bi bili tamo gdje su bili da znaju gdje mogu potražiti pomoć. Ali ako godine prolaze a pomoć ne dolazi srce otvrdne i počne vjerovati u mantru koja se nebrojeno puta izgovorila iz usta predvodnika „stada“ da je njihovo stanje nepromjenjivo. S time nije lako živjeti, to je sigurno. No, kako to tko od njih živi? Skrovito i skromno ili bahato i bestidno? E, ako je ovo drugo i ako je javno, uz najbolju volju da im se pomogne s puno razumijevanja i strpljenja, valja zaustaviti, a to treba doći od države i njezina zakonodavstva. Građani koji nisu homoseksualne (dez)orijentacije, ne smiju od istih biti povrijeđeni, a ljubakanjem istospolnih parova na javnom mjestu povrijeđeni su mnogi, velika većina koja takvo ponašanje drži neprihvatljivim. A da je ujedno riječ i o demonskim silama koje sveto i plemenito nastoje izvrgnuti ruglu, ukazuje činjenica da se Zagreb Pride godinama organizirao na spomendan Srca Marijinog, kojime se ističu i štuju kreposti najsvetije žene koja je živjela na Zemlji! Jeste li to znali? Meni se čini da je ovaj podatak mnogima promakao. A sada je na red došla i „Marijina“ katedrala! Nije to slučajno i nije to kraj. Nažalost, ali to je samo poziv kršćanima na pojačanu molitvu, svjedočenje ali i političko djelovanje.

Autor:Dražen Bušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.