Francuska časna sestra javila se iz čistilišta: Oh, koja patnja, evo koji ljudi dolaze ovdje

Autor: Vjera

Ovim dušama čistilište je mnogo teže i duže nego drugima

Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.

To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilištem, a brojni sveci i mistici imali su susrete s dušama iz čistilišta koje uvijek traže molitvu. Jedan od njih je svakako i Padre Pio koji je često zborio s dušama u čistilištu.

Kako bismo imali uvid u čistilište možemo pogledati i rukopise francuske redovnice koja je umrla 22. veljače 1871. godine u dobi od 36 godina i koja se dvije godine nakon smrti počela objavljivati svojoj sestri u samostanu. Sestri koja je primila objave identitet je skriven budući da je objavljen dok je ona još živjela. Takozvani ‘Neobjavljeni rukopisi o čistilištu’ objavljeni su u Društvu obnove Bezgrešnog Srca Marije 2002. godine.

U rukopisima francuska redovnica upozorava posebno na duše koje su ravnodušne prema Bogu, koje ga zanemaruju i napuštaju ga tijekom života. Te duše najviše pate i do njih ni molitve ne dolaze…

“Mogu vam govoriti o različitim stupnjevima čistilišta jer sam ih prošla. U velikom čistilištu postoji nekoliko faza. U najnižem i najtežem, stanje je kao privremeni pakao, a ovdje su grešnici koji su u životu počinili strašne zločine i čija ih je smrt iznenadila u tom stanju. Bilo je gotovo čudo da su spašeni, a često su spašeni zbog molitva svetih roditelja ili drugih pobožnih osoba. Ponekad nisu imali vremena ni priznati svoje grijehe i svijet ih je smatrao izgubljenima, ali Bog, čija je milost beskrajna, dala im je u trenutku smrti zdravlje, potrebno za njihovo spasenje zbog jednog ili više dobrih djela koja su izvršili tijekom života. Za takve duše Čistilište je strašno. Pravi je pakao s tom razlikom da u paklu proklinju Boga, dok ga ovdje blagoslivljamo i zahvaljujemo Mu što nas je spasio.

Pored njih dolaze duše, koje iako nisu počinile velike zločine poput ostalih, bile su ravnodušne prema Bogu. Nisu ispunili svoje uskrsne dužnosti, a također su bili obraćeni tek u trenutku smrti. Mnogi nisu mogli primiti svetu pričest. U čistilištu su zbog dugih godina ravnodušnosti. Oni trpe nečuvene bolove i napušteni su bez molitve a ako se i molimo za njih, molitve do njih ne dopiru. Ovdje ima svega, ljudi oba spola koji su zanemarivali svoje dužnosti, koji su bili ravnodušni prema Isusu, svećenika koji nisu svoju službu izvršavali s poštovanjem i koji nisu ljudima koji su ima povjereni usadili ljubav prema Bogu. Bila sam u ovoj fazi čistilišta.

U drugom su čistilištu pak duše onih koji su umrli s teškim grijesima, koji nisu pravilno ispovjeđeni prije smrti, ili s grijesima koji su im oprošteni ali nisu u potpunosti zadovoljili božansku pravdu. U ovom dijelu također postoje stupnjevi prema zaslugama svake duše. Stoga je čistilište posvećenim dušama ili onim koji su primili obilnije milosti duže i daleko bolnije od običnih ljudi svijeta.

I na kraju postoji čistilište koje se naziva prag. Začudo vrlo malo ljudi je ovdje.

Da bismo tu dospjeli ili pak ga zaobišli čovjek mora žarko željeti Nebo i susresti Boga. To je rijetko, rjeđe nego možemo zamisliti jer čak i pobožni ljudi se plaše Boga i nemaju dovoljno snažnu želju za odlaskom k njemu. Ovo čistilište je muka kao i ostalo a najveća je muka svim čistilištima nemogućnost susreta s ljubljenim Isusom. To pojačava svaku patnju.

Nadalje, u kolovozu 1878 sestra je govorila: Veliki grešnici koji su bili ravnodušni prema Bogu ali i oni religiozni koji nisu ispunjavali svoje dužnosti dane im od Boga u najnižoj su fazi čistilišta. Molitve ponuđene za njih ne daju se njima. Budući da su tijekom života ignorirali (napuštali) Boga sad se i oni osjećaju napuštenim kako bi popravili svoj zanemarljivi i bezvrijedni život. Na zemlji zaista čovjek ne može ni zamisliti kakav je Bog zapravo ali mi u čistilištu ga poznajemo jer su naše duše oslobođene svih veza koje su nas priječile da shvatimo veličanstvo Boga, njegove velike milosti kao i svetost koja se od nas traži. U čistilištu te neka neodoljiva sila privlači Bogu koji je naše središte ali istodobno nas druga sila vrača na naše mjesto muke.

Nalazimo se u stanju u kojem ne možemo zadovoljiti svoje duboke čežnje. Oh, kakva je to patnja. Ali mi to želimo i ne mrmljamo protiv Boga. Želimo ovdje samo ono što Bog želi. i na zemlji, međutim, nikako ne možeš razumjeti što moramo pretrpjeti. Veliko mi je olakšanje jer više nisam u vatri. Sada imam samo nezasitnu želju da vidim Boga, patnju doista dovoljno okrutnu, ali osjećam da je kraj mog progonstva i da bi uskoro trebala napustiti ovo mjesto gdje svim srcem čeznem za Bogom. Znam to dobro, osjećam se lakše, ali ne mogu vam reći dan ili čas mog otpuštanja. Samo Bog to zna. Može biti da i dalje imam mnogo godina čežnje za Nebom ispred sebe. Nastavite moliti; vratit ću vam kasnije, premda se i sada za vas mnogo molim. “

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.