Dok se slikao za Playboy, njegova se majka molila Gospi Guadalupskoj! Dogodilo se nešto čudesno

Nevjerojatan zaokret poznatog holivudskog glumca koji je zaluđivao žene diljem svijeta

Eduardo Verastegui, mladi latinoamerički pjevač, model, playboy i glumac, bio je na putu do uspjeha. Poznat po romantičnim sapunicama širom svoje domovine, Meksika, probio se do Hollywooda, grada snova u kojem je njegova karijera poprimala cvala.

Njegova mu je ljepota pomogla da promovira svoj imidž – njegove su fotografije dospjele na naslovnice časopisa širom svijeta, pobudivši želju tisuća mladih žena. Uloge u holivudskim serijama i filmovima (Eduardo je glumio najčešće zgodne amatere ili izrode – bandite, kriminalce, lopove, zavodnike) privukle su mu mnoštvo obožavatelja širom svijeta. Imao je sve – novac, slavu, žene, vlastiti tim od 20 ljudi u Hollywoodu koji radi na njegovom uspjehu. Danima je vrijedno radio, a navečer je vodio glomazan zvijezda (zabave, alkohol, seks). Postigao je sve o čemu je mogao samo sanjati, ali, začudo, nije bio sretan. Umjesto osjećaja ispunjenosti ispunila ga je praznina, umjesto radosti – tjeskoba.

Molitva majke
Eduardovi roditelji, pobožni meksički katolici, vidjeli su da je njihov sin u opasnosti za tijelo i dušu. Majka se bojala najgoreg – njezin voljeni sin, koji je vodio tako raskalašen život, mogao je ići u zatvor, pretrpjeti ozbiljnu nesreću, tragično umrijeti i što je najgore, izgubiti vječni život i zauvijek biti osuđen. Ona mu je uputila svoja upozorenja, zamolila ga da živi kršćanski, ali on nije mario za njezine molbe. Žena je ustrajala. Danonočno je molila Gospi od Guadalupe (zaštitnici nerođenih) za svog sina.
Eduardo nije govorio puno engleskog da bi se pojavljivao u američkim produkcijama. Stoga je unajmio učiteljicu da mu ispolira jezik. Tijekom lekcija, u sklopu razgovora, razgovarali su o raznim temama. Žena je bila kršćanka i postavljala je svom učeniku teška pitanja. Njihova poteškoća nije proizašla iz gramatičkih ili jezičnih struktura koje je koristila, već iz sadržaja o kojem je raspravljala. Tko je Bog za vas? – pitala je toplo, ali odlučno. “Koja je poruka vaših filmskih uloga i filmova u kojima glumite?” Lekcije, odnosno razgovori trajali su nekoliko mjeseci. Učenik je bio preponosan da bi ulazio u duže rasprave. Nakon nekog vremena, međutim, shvatio je da mu žena govori o doista važnim stvarima. Jednog dana učiteljica je rekla svom učeniku:

– Vjeruješ li u Boga?

“Da”, odgovorio je bez oklijevanja.

– Voliš li ga? – ustrajala je.

– Da.

– Slijedite li deset zapovijedi u svom životu? Prepoznajete li da je vaše tijelo hram Duha Svetoga?

– Da.

– Ako vjerujete u ono što ste rekli, zašto vrijeđate Boga? Zašto kršite zapovijedi i skrnavite hram svoje duše? Pljujete u lice Bogu!
Rekavši to, tiho je otišla. Njezine su riječi zadivile Eduarda. Odmah je shvatio sve gluposti svog dosadašnjeg života. Pao je na koljena i premda je vjerovao da dečki ne plaču, preplavile su ga suze. Shvatio je da talente koje je primio od Boga koristi samo za svoju slavu i, još gore, kvari druge. Na sljedećem sastanku učiteljica engleskog jezika rekla je Eduardu da su svi njegovi grijesi i svi grijesi cijeloga svijeta od početka stvaranja do danas poput kapi vode u oceanu Božjeg milosrđa. Kad se kajemo zbog njih i ispovijedamo ih Kristu u sakramentu pokore, tada ćemo primiti čudo oproštenja svih grijeha, doživjet ćemo radost duhovnog rođenja i uskrsnuća.

Novi život
Od tog trenutka, Bog je za Eduarda postao ne samo Spasitelj, Prijatelj, Otac i Stvoritelj, već i njegov Upravitelj i Šef. Glumac je obećao Kristu da više nikada neće koristiti svoje talente na način koji ga vrijeđa. Od tada njegova misija nije biti glumac, već prije svega kršćanin koji poznaje Isusa, voli ga i služi mu. Biti vjeran Bogu bilo je uspješnije od ljudsko shvaćenog uspjeha. Glumac je također shvatio da ljudski snovi mogu biti najveći neprijatelji, ako se ne pridržavaju Božje volje.

Nakon obraćenja, Verastegui se pitao gdje mu je mjesto. Nakon što je pročitao jednu nadahnutu kršćansku knjigu, bio je spreman napustiti Hollywood da bi bolje služio Bogu. Prodao je sve svoje bogatstvo i želio je dvije godine ići u misiju u amazonsku džunglu u Brazilu. Na taj je način tražio i svoju duhovnu pustinju gdje je mogao rasti. Njegov prijatelj svećenik definitivno ga je odvratio od toga, objašnjavajući mu to riječima: “Hollywood je veća džungla.” “Bog vas nije stavio na ovo mjesto i ovdje vam je otvorio oči, kako biste sada pobjegli”, objasnio mu je svećenik.

Poteškoće
Kad su Eduardovi producenti i menadžeri saznali da je izgubio zanimanje za projekte na kojima je radio, pomislili su da je lud. Glumac, čiji engleski još uvijek nije bio savršen, nije bio u stanju izraziti ono što se u njemu u to vrijeme događalo. Vrijeđale su ga uloge razbojnika i sjenovitih junaka. Želio je glumiti stvarne, herojske muškarce koji bi drugima bili dobri uzori. Međutim, nitko mu nije ponudio uloge koje je tražio … Osjećao se usamljeno jer nitko od njegovih prijatelja i suradnika do sada nije dijelio njegove vrijednosti. Shvatio je da kao glumac nije imao utjecaja na izbor ponuđenih uloga – da bi to promijenio, odlučio je postati producent.

Jednog dana, na crkvenom parkiralištu, na koje je išao gotovo svakodnevno, susreo je Lio Severin, odvjetnicu iz tvrtke Century Fox, koja je podijelila njegovu viziju filma. Zajedno s meksičkim producentom Alejanderom Monteverdom, njih troje činili su mali, skromni tim producenata nazvanog Metanoia (grčki izraz za konverziju). Nisu imali ni profesionalni ured, već su radili u salonu Eduardove kuće. Nažalost, tvrtka je bankrotirala nakon četiri godine rada. Eduardo nije imao dovoljno novca da plati stanarinu. Tada je stigla unosna filmska ponuda zbog koje je Eduardo mogao zaraditi dobar novac; opet, međutim, to je zahtijevalo duhovni kompromis s kojim se on nije složio. Iako mu je život bio toliko potreban, odbio je ugovor … Nekoliko dana kasnije upoznao je investitora Seana Wolfingtona, kojem je predstavio viziju svog filma Bella Film je imao redatelja, glavnog glumca i gotov scenarij. Za završetak projekta preostalo je samo tri milijuna dolara. I tu se dogodilo čudo. Sean, kojemu je Eduardova grupa predstavila svoju ideju za film, odlučio je uložiti u skupinu od tri luda prijatelja koji prije nisu ništa proizveli.

Poslušan Bogu

Odluka investitora djelovala je potpuno iracionalno; međutim, unutarnji glas Duha Svetoga rekao mu je da mora biti uključen u ovo djelo. Po tom je pitanju kontaktirao producenta filma The Passion, Stevea McEveetyja, ali izrazio je veliku zabrinutost – Eduardova grupa još nije imala rezultata. Uprkos tome, Wolfington je slijedio svoje unutarnje srce. Zamolio je producenta Pasije da timu da nekoliko savjeta. Rad na filmskom setu protekao je bez problema. McEveety je gledao prvi nacrt, nakon čega se predomislio. Film ga je toliko dirnuo da se uključio u njegovu promociju i distribuciju.

Bella film jednodnevni je prikaz života mlade žene Nine koja je otpuštena onog dana kad sazna da je trudna. Zahvaljujući pomoći koju joj je pružio José – brat njezina šefa (ovu ulogu igra Eduardo) – žena odlučuje roditi dijete, iako je i prije razmišljala o pobačaju. Dok joj pomaže, José se suočava sa svojom bolnom prošlošću – jednom je skrivio nesreću i smrt djevojčice. Film je osvojio glavnu nagradu na filmskom festivalu u Torontu.

Branitelj nerođenih
Spašavanje nerođene djece posebno je bliska tema holivudskog glumca. Pa, dok se pripremao za ulogu Joséa u filmu Bella , otišao je u kliniku za pobačaje, gdje je upoznao žene koje su pobacile. Nekoliko meksičkih imigranata prepoznalo ga je kao slavnog glumca i s njim je ušlo u dugi razgovor. Eduardo je uvjerio par da odluče posvojiti dijete. Nekoliko mjeseci kasnije, glumac je u rukama držao novorođenog Eduartditta, rekavši:

“Dječak je prelijep. Božjom milošću uspio sam ga spasiti. ”
Gledajući u oči djeteta, vidio je u njima radost koja dolazi od pobjede života nad smrću.

Eduardo je pozvan da održi pro-life govore u mnogim zemljama svijeta. Razgovara s političarima i parlamentarcima. Sudjeluje u Marševima za život. Upoznaje se s mladima. Često se nađe ispred klinika za pobačaje, gdje razgovara sa ženama koje abortiraju. Nudi im materijalnu pomoć, pomaže im u pronalaženju posla ili ih šalje u odgovarajuće institucije (npr. Posvojenje). 2011. Eduardo je otvorio modernu kliniku za život u Los Angelesu, čiji je sponzor bio nazvan Centar Guadalupe. Mjesto gdje se nalazi ovaj moderni centar posebno je. U krugu od jednog kilometra postoji deset klinika za pobačaje. Zahvaljujući Eduardovom sudjelovanju u životu, tisuće djece spašeno je od pobačaja.

“Ja sam vrlo slaba osoba i moram svaki dan kleknuti kako bih se molio jer jedino što savršeno radim je grijeh. Što god dobro učinio, to proizlazi iz Božje milosti ”
– kaže čovjek s krunicom u ruci, koji se u današnjem svijetu, lišen dobrih uzora, može smatrati autentičnim primjerom Božjeg milosrđa i odgovora na majčinu molitvu.

Izvor: milujciesie.pl