Post – pokretačka poluga osobne i društvene promjene (1. dio)

Autor: Đurđa Jelaš

Kada se u Crkvi o nečemu govori onda se uvijek pita o najmanje nekoliko stvari: što o tome kaže crkveni nauk, što o tome kaže Sveto pismo (osobito život Isusa Krista i prve Crkve), crkveni oci, te drugi važni crkveni dokumenti i spisi, što o tome govori suvremena vjernička praksa tj. vjerničko iskustvo.

Budući da je vrijeme korizme, prikladno je da u ovom kontekstu u nekoliko koraka  prođemo putem gore spomenutih postaja i pronađemo neka značenja o praksi posta. Što post može preobraziti u nama, kakve promjene može post polučiti u suvremenom društvu? Hoćemo li naići na iznenađenja na tom putu? Budući da je „Krist isti jučer, danas i sutra“, a Objava ima univerzalno i svevremensko značenje, tajne koje ćemo otkriti namijenjene su i nama.

Prema definiciji Rječnika biblijske teologije, post znači „lišavanje svake hrane i pića, ponekad i spolnog općenja, jedan ili više dana, od jednog sunčevog zalaza do drugoga“. U civilizaciji koja raspolaže obiljem hrane i sveprisutnom njenom ponudom, u kojoj je hrana često sredstvo zadovoljavanja hedonističkih težnji, govor i poruka o postu naoko se može činiti odbojnom. Kada počnemo govoriti o iskustvenim rezultatima i plodovima posta još je jedna prijetnja na tom putu povjerenja, a to je da se post doživi kao surogat „čarobnih rješenja“ za zdravlje kakva se na svakom koraku nude iz bezbrojnih reklama i od brojnih samozvanih učitelja i terapeuta. Ako ne polazimo od pretpostavki neprevarljivosti Riječi Božje i Objave u takvom okruženju, svatko se s pravom pita što to novo može doći iz izvora posta, a da nije u pitanju neka nova laž? Što sve postom možemo postići, a da toga najčešće ili uopće nismo svjesni? Sjećam se jednog književnog teksta koji me svojevremeno s ruba životne stranputice vratio na pravi put. Glasio je otprilike ovako: „Izvor koji je žuborio u meni tako glasno i jasno odjednom je bio sve tiši i sve dalji…“ Nije li to paradigma našeg unutrašnjeg života? Ponekad je sve jasno i svjetlo i bistro, a ponekad istine srca i istine vjere padnu pomalo u zaborav, ne čujemo ih tako jasno i glasno kako one same po sebi zbore. Tako je otprilike i s postom. On je kao izvor velikog i neprocjenjivog blaga stalno prisutan u nauku Crkve – ali i drugdje – no kao da je njegov žubor postao sve dalji i dalji, a sada opet kao da ipak postaje sve glasniji i bliži.

Post je kao univerzalna i općeljudska praksa prisutan u ljudskoj povijesti od pamtivijeka. Bog zna kako je usadio u ljudsku dušu pred okus kojim je prije poznate Objave post bio prisutan u praksi Egipćana te u drugim prastarim istočnjačkim kulturama. Poznato je da su postili filozofi kao što je Platon, Aristotel, epikurejci i drugi u rimsko-grčkom svijetu. Kršćanstvo je preuzelo post iz židovstva. Post je prisutan i dan danas u svim drugim velikim religijama (u židovstvu, islamu, budizmu itd.) te u praksi brojnih tzv. primitivnih društava. Tragom Starog zavjeta možemo utvrditi da je praksa posta bila prisutna kod velikana Starog zavjeta kao što su Mojsije, Ilija i drugi, da se postilo uvijek kad je trebalo postići velike promjene na osobnoj razini ili u društvu. Kad više nije bilo drugog izlaza iz pojedinih osobnih ili društvenih situacija tada se pouzdano znalo da post donosi rješenje. (Rječnik Biblijske teologije navodi brojne motive zbog kojih se posti, kao što su „obraćanje čovjeka Gospodinu, prije poduzimanja neke teške zadaće, radi posvemašnjeg predanja i povjerenja u Božje vođenje, da se izmoli oprost za neki prijestup, da se postigne neko ozdravljenje, da se iskaže žalost kod ukopa, zbog udovištva, uslijed neke svenarodne nesreće, da se postigne prestanak nesreće, radi otvaranja božanskom prosvjetljenju, radi stjecanja milosti potrebne za neko poslanje, kao priprava za susret s Bogom“.)

Što nam govori Katekizam katoličke crkve o postu? U točci 1387 navodi se da je primjerena priprava za primanje sakramenta euharistije obdržavanje posta na način kako je propisan u zajednici. U točci 1430 u kontekstu posta se ističe Isusov poziv na obraćenje srca, a ne samo obdržavanje vanjskih čina. Točka 1434 ističe tri oblika pokore – post, molitvu i milostinju – koji su važni uz korjenito čišćenje krštenjem. Točka 1438 govori o vremenima i danima pokore koja su naročito prikladna za post kao što su korizmeno vrijeme te svaki petak na spomen Gospodinove smrti. Točka 4043 ističe post i nemrs kao petu crkvenu zapovijed koja glasi: „Obdržavaj propisani post i nemrs!” te doprinosi ovladavanju nagona i slobodi srca. Ističe se također da su molitva i kršćanski život neodvojivi pa tako i molitva u vrijeme posta. U kršćanstvu je prirodno da se posljedice posta šire na socijalno područje kroz milostinju i milosrđe. Naime, dok posti, čovjek je svojom nutrinom u komunikaciji s Bogom posredstvom molitve, tijelom se uzdržava od hrane (manje troši za tu svrhu), tijelo se čisti od toksina, um postaje bistriji, srce se oslobađa od ovisnosti o tjelesnoj ugodi koju hranom postižemo, tjelesni osjeti postaju izoštreniji, a duša senzibilnija za osobe pored nas te spontano pružamo ruku prema bližnjemu (socijalna podrška i solidarnost iz milosrđa) koji je trenutno u nestašici.

Dakle, ono kako se mi na zapadu ponašamo prema postu – što zbog kulture bezbožništva, što zbog kršćanske stopljenosti i uronjenosti u tu kulturu – suprotno je onome mjestu što je prema povjesničarima religija post imao u životu religijskih kao i kršćanskih zajednica tj. u Svetom pismu i crkvenom katoličkom nauku. Postu pripada važno mjesto u religioznim obredima. „U islamu, na primjer, postu pripada najpoglavitije mjesto za priznanje Božje transcendentnosti.“ Biblija i Crkva se u području posta susreću s drugim religioznim strujanjima.“ (RBT str. 934). Ja bih dodala da post koji se prošlo stoljeće pojavljuje i kao medicinska terapijska praksa kod brojnih autora kao što su N. Walker, Shelton, A. Ehret, donekle Max Gerson, Otto Buchinger i dr. postaje dodirna točka svih ljudi bili oni vjernici, religiozni, ateisti, agnostici i sl. Ukoliko je post primjenjivan na ispravan način, donosi rezultate i rješenja koji su odgovor na bolna osobna pitanja patnje zbog kroničnih i tzv. neizlječivih bolesti. Post predstavlja jednostavno i jeftino rješenje za velike javnozdravstvene probleme kao što su pretilost i stalno rastuće brojke bolesti suvremene civilizacije u koje spadaju maligne bolesti, bolesti srca i krvožilnog sustava, dijabetes, visoki krvni tlak, bolesti probavnog sustava, alergijske i autoimune bolesti itd. U prastara vremena je u svemu sudjelovao cjeloviti čovjek s „dušom i tijelom“, stoga, u jedinstvenoj praksi posta nije bilo nikakvog spora jer su zajednice provodeći tu praksu spontano uživale sve blagoslove koji su iz nje dolazili. Sjetimo se ponovo silnih zaokreta u povijesti spasenja pod utjecajem posta (Mojsije, Ilija, Ninivljani, Krist…).

Mnoštvo podataka o postu u ranim počecima Crkve opisuje A. Grün u svojoj knjizi o postu pa ću iz tog izvora citirati samo nekoliko crkvenih otaca. Prije toga istaknut ću podatak da je sveti Ivan Krstitelj, kao i sam Gospodin, postio – i to četrdeset dana. Mi danas uzimamo taj podatak „zdravo za gotovo“, no kada imamo iskustvo posta (deset i više dana) sasvim drugačije možemo vidjeti povezanost plodova i rezultata posta s činjenicom hrabrog javnog djelovanja Ivana Krstitelja kao i povijesni početak javnog djelovanja Sina Božjega. To iskustvo sigurno je bitno utjecalo na neizbrisiv i jedinstven Kristov ljudski trag u ljudskoj povijesti i povijesti spasenja. Isus Krist kao Sin Božji lišio je svoje tijelo hrane punih 40 dana, prošao kušnje Sotone i ostao potpuno oslonjen na Oca. Isus Krist je svojim – postom očišćenim – tijelom bio cjelovito spreman i potpuno pripravljen prenijeti ljudskom rodu poruke nevidljivog nebeskog Oca, do smrti na križu.

Kršćanska literatura na hrvatskom jezičnom području ne obiluje tematikom posta, a ne postoje niti neke javno zamjetljive prakse zajednica koje bi danas crkveno snažnije i praktično vidljivije aktualizirale snagu, vrijednosti i tajne posta. Naime, postiti se uči posteći i onaj tko ne posti nikada u potpunosti neće znati koje blago za isposnika i zajednicu post u sebi skriva. Da je važno primjenjivati Božje poruke, Riječ Božju, podsjeća nas sv. Pavao: „Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji.“ ili kad Gospodin kaže: „Neće u kraljevstvo Božje ući svaki koji mi govori „Gospodine, Gospodine!“, nego onaj koji vrši volju moga Oca nebeskoga.“ Koliko je važno Riječi Božjoj omogućiti da postane našim tijelom, pokazao nam je Otac nebeski u Isusu Kristu. Ako mi ne utjelovimo Riječi Božje u svojem životu, mi stojimo pred vratima. Post je jedna takva silovito djelujuća „riječ“ koja vapi da tijelom postane i preobrazi nas i ovu zemlju. Anselm Grün je benediktinac koji živi u Njemačkoj gdje se nalazi klinika Otto Buchinger koja od 1920. godine provodi praksu posta u terapijske svrhe pa se na internetskim stranicama spomenute klinike može naći sljedeće: „Ova klasična metoda liječenja može iskorijeniti uzroke mnogih kroničnih i akutnih bolesti, a gotovo uvijek ih ublažiti ili čak izliječiti, npr.: dijabetes tipa 2, metabolički sindrom, kolesterol, visoki krvni tlak (hipertenzija), zglobni i mišićni reumatizam, prekomjerna tjelesna težina / pretilost, kožne bolesti, migrena, giht itd.“




Autor:Đurđa Jelaš
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.