OPREZ: ‘Božanska’ gljiva širi se našim prostorima! Pripazite na poganstvo!

Autor: Zrinka. K.

Ne treba jesti onu gljivu od koje su napravili ljekovito božanstvo.

Bog je stvorio sve! Lijek za svaku bolest! Stvorio je bilje i cijeli planet na uslugu čovjeku. U trenutku kada su ljudi počeli služiti bilju sve se izokrenulo i ljekovitost Božja postala je magija. Ljudi naše prošlosti, pogani, nisu poznavali Boga koji je stvorio sve i po čijoj volji se sve pokreće pa su tako od ljekovitog bilja, ili u ovom slučaju gljiva stvorili svoje vlastite bogove. Tim bogovima, gljivama i drugim plodovima Božje ljubavi za čovjeka počeli su se klanjati i štovati ih, pripisivati ima magična i nadnaravna svojstva, moliti ih pa čak i graditi za njih posebne oltare kao i prinositi žrtve i ritualno ih nagrađivati. Što je najgore, takvo idolatrijsko ophođenje s hranom, biljem i općenito prirodom danas, opet postaje sve raširenije, a razni travari, iscjelitelji, makrobiotičari, sve rašireniji šamani i “energičari” mnoge katolike potpuno nesvjesno mogu odvesti u poganstvo.

Našim prostorima u posljednje vrijeme kola gljiva zvana kombucha. Ljudi je besplatno dijele, ona se prenosi i razmnožava, poput kefira tisućljećima. Kako govore, iznimno je zdrava i njena ljekovitost poznata je tisućama godina. Prvi zapisi o čudotvornoj gljivi datiraju 220 godina prije Krista, za vrijeme dinastije Tsin u Kini. Kako se o njoj piše, smrtnost je bila smanjena u to vrijeme, a za što se smatrala zaslužnom upravo ova ljekovita gljiva. Vjerovalo se kako se uz njezinu pomoć može postići besmrtnost i moć stvaranja čuda. Kombucha tako ima dugu povijest obavijenu velom tajne. Vrlo brzo je stigla i u Japan gdje je slavni korejski Kombu iscjelitelj liječio cara Inkyoa koji je bolovao od čira na želucu. Liječio ga je upravo božanskom Tsche, odnosno čajem koji se dobivao od ove gljive. Slavili su je i Japanski ratnici noseći u čuturicama u ratne pohode. Na taj način, putujući u čuturici, gljiva bi fermentirala i stvorila ljekoviti napitak koji se od tog vremena naziva kombuchom. No, najzaslužniji za opstanak gljive stare 2.000 godina su seljaci s obronka Urala u Rusiji koji su je proširili i na Europu za primjenu u najrazličitije svrhe. Kombucha tako u Europi ima čak 84 naziva. Francuzi je zovu Champion de long vie, odnosno-šampion dugog života. U Engleskoj nosi ime Red tea fungus – crveni čaj od gljiva, dok je Nijemci oslovljavaju imenom Wolgaquelle – izvor Volge.

Primjerice, na zapadnim obroncima Urala, usprkos visokom stupnju industrijalizacije nije zabilježen niti jedan slučaj karcinoma ili neke slične bolesti modernog vremena. Njena ljkovitost je zaista zavidna i ako bolje pogledamo čak i magična no zanimljiva je jedna stvar. Svi koji će vam željeti pokloniti gljivu upozoriti će vas na niz uvjeta koje bi trebali poštivati kako bi ta gljiva imala svoje ”božansko” djelovanje, ali vas i upozoriti da gljivu nije dobro baciti i tu dolazi do problema jer je vrlo lako u tako prisnom odnosu s gljivom zaglibiti u poganstvo.

Ovu gljivu preporučuju mnogi duhovni iscjelitelji, magovi i vračevi, ali i obični ljudi, nerijetko i katolici u čijem se domu vjerojatno ”slučajno”, običnom razmjenom našla ova gljiva pa je lako nasjesti na njenu čudotvornost koja je zapravo obična magija, a magičnom su je učinili ljudi i njihova duboka poganska vjerovanja još prije 2 tisuće godina.

Pravo je pitanje, može li ova gljiva narušiti duhovno stanje katolika ukoliko ju koristi? S obzirom na to da je to gljiva koja se poput kvasca širi i razvija i da vjerojatno u sebi sadrži drevne magijske rituale samim time što se pred njom vršilo idopoklonstvo, a isto se nastavilo tisućljećima, katolicima je sigurnije da gljivu ne koriste i ne unose u svoj dom, ma koliko god se pisalo o njenoj ljekovitosti, jer iako katolik neće svjesno mistificirati ovu gljivu i pridavati joj “sveta” svojstva za razliku od travara ili vračara ona u sebi nosi tisućama godina skupljane molitve, vjerovanja i “začaranost” mnogih pogana.

Primjerice, Rajko Bundalo, poznati glumac i obraćenik u svojoj knjizi “Pogled u krajeve srca” piše sljedeće: ”Ne treba jesti ono što makrobiotičari prodaju, a te iste biljke neokaljane idolopoklonstvom slobodno jedi… Ne treba jesti ni onu gljivu od koje su napravili ljekovito ‘božanstvo’. Čak su njihovi širitelji zahtijevali da je krste nekim imenom, da je, kao na oltaru čuvaju na posebno odabranu mjestu u kući, dajući je besplatno, uz uvjet da nikad ne bude bačena. Tu se zasigurno ne radi o prirodnoj ljekovitosti nego o magiji i čašćenju nekog duha kojemu je gljiva medij.”




Autor:Zrinka. K.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.