‘Bilo kako bilo, ubiti ih se mora’: Mučenička smrt hrvatskog svećenika Petra Perice do danas je misterij

Crkva u Hrvata prisjeća se jezive likvidacije svećenika, autora jedne od najljepših pjesama Gospi, zaštitnici hrvatskog naroda, (Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata)

Ubojstvo svećenika Petra Perice u Dubrovniku u listopadu 1944.godine počinjeno od partizanskih snaga i danas intrigira mučeničkom i okrutnom pričom jer, u tom krvavom pohodu,  on kao i mnogi drugi,  ubijen je  bez suđenja, a zapravo i bez ikakve optužbe. Uopće nije jasno do danas zašto je ubijen osim zato što je Kristov sluga i sin Crkve Katoličke.

Svetac za života

Za života su Peru Pericu već nazivali svecem, zbog posvemašnje posvećenosti vjeri i radu s vjernicima, našem narodu. Rođen nedaleko Makarske, u selu Kotišina, nakon završene osnovne škole u Makarskoj odlučio se za sjemenište u Travniku. Kao hrvatski katolički svećenik, pripadnik isusovačkog reda isticao se silnom energijom i njegov napredak u crkvenoj hijerarhiji bio je primjetan. Kao devetnaestogodišnjak je tijekom hodočašća hrvatskih vjernika 1900.godine uručio papi Lavu XIII. ‘Album hrvatske omladine’ s preko 160 tisuća potpisa. Bilo je to njegovo prvo veliko priznanje za naporan vjernički rad.

Samo godinu dana kasnije kao isusovac nastavio je svoju naobrazbu u Austriji i Češkoj. Kao svećenik djelovao je u Travniku, Zagrebu, Šibeniku, Splitu i naposljetku u Dubrovniku. U to vrijeme napisao je tu slavnu pjesmu ‘Zdravo Djevo’  i Pjesmu ‘Do nebesa nek’ se ori’, a koje su do danas omiljene u vjerničkom puku našeg naroda.  Ovaj svećenik koji je svoju ljubav prema Bogu i narodu iskazivao kroz svoju pjesničku dušu ubijen je odmah po ulasku partizanskih snaga u Dubrovniku krajem listopada 1944.godine.

Tada je Petar Perice uhićen i nakon kratkog boravka u zatvoru strijeljan na otočiću Daksi zajedno s još 53 ugledna građana Dubrovnika – 25. listopada 1944.

Među pogubljenima je bilo još šest svećenika.

Mučenik iz Gruzije zapisao viziju o ‘žigu zvijeri’: ‘On neće moći utjecati na ove ljude, oni će bježati u šume’

Smaknuće bez suđenja

Pritom valja napomenuti da su svi bili pogubljeni i bez optužbi i bez suđenja. Dan nakon likvidacije u Dubrovniku su osvanuli plakati u kojima se izriče smrtna presuda onima koji su dan ranije već pogubljeni. Sud kao ni optužbe u ovom slučaju nisu ni postojale.

U lipnju 2010.godine prethodno ekshumirana tijela iz velike masovne grobnice na Daksi pažljivom DNK analizom su obrađena i otkriveni su posmrtni ostaci svećenika i mučenika, Petra Perice. To je omogućilo njegov dostojan ukop na dubrovačkom groblju Boninovo.

Činom DNK analize identificirano je još 18 smaknutih prigodom tog pokolja na otočiću Daksi nedaleko Dubrovnika.

Zbog odanosti Papi odrubili mu glavu! Teško mučeništvo hrvatskog svetca

Strah od govora o ovim zločinima je golem

Ovaj partizanski zločin na Duksi desetlječima je bio izvor tihog govora i zanimanja ali i izvor golemog straha. Duho se nije znalo tko su sve pogubljeni u tom zločinu kao da je riječ o tajni obavijenom misterijem, neznanjem i strahom.

Otkrivanjem posmrtnih ostataka svećenika Petra Perice i još nekih došlo se do spoznaje o razmjeru okrutnosti komunističkih vlasti u prvim danima vladavine.

Do toga je došlo osnutkom Udruge za očuvanje uspomene na žrtve stradale na otoku Daksi ‘Daksa 1944./45’.

Ta je udruga podnijela kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv nepoznatih počinitelja koji su od 25. do 26.listopada 1944. na otoku Daksi pogubili veliki broj građana Dubrovnika i zatražila ekshumaciju posmrtnih ostataka kako bi se obavila identifikacija.

Osim identifikacije žrtava otkriveno je  da je privođenje i pogubljenje uglednih građana Dubrovnika došlo od strane Okružnog Komiteta KPH za Dubrovnik zajedno s predstavnicima Oblasnog Komiteta KPH za Dalmaciju, te dužnosnicima OZNA-e za Dubrovnik i Dalmaciju.

‘Bilo kako bilo, ubiti ih se mora’

Ukupno je u Dubrovniku tih dana u listopadu pogubljeno oko 190 ljudi. Postoje  i dokazi da su i čelnici partizanskog pokreta priznavali masovna pogubljenja, pa tako u pismu Ante Jurjević-Baje, sekretara oblasnog organizacijskog komiteta KPH, stoji potvrda da su ‘ljudi u Dubrovniku ubijeni i bez optužbi, istraga i suđenja, samo na osnovi dojava partizanskih simpatizera’. U  u pismo stoji i njegov zaključak –’bilo kako bilo, ubiti ih se mora’!

Danas je istina o Daksi izašla na vidjelo, no teško se o njoj i dalje govori što zbog težine i okrutnosti zločina što zbog straha koji se desetljećima prije uvukao u kosti mještana tog kraja.

‘ISUSE, SPASI NAS’ vikale su časne sestre koje su zaklali četnici! Mučeništvo koje zaboravljamo…

Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata

(autor: Petar Perica)

Zdravo, Djevo, svih milosti puna,

vječnog sunca ogrnu te sjaj.

Oko čela zvjezdana ti kruna,

ispod nogu stenje pakla zmaj.

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,

naša Majko, naša zoro zlata,

odanih ti srca primi dar,

primi čiste ljubavi nam žar.

Blažena si, jerbo sva si čista,

zmijin dah ne okuži ti grud!

Zvijezda sreće i nama da blista,

noći grijeha mrak rasprši hud!

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,

naša Majko, naša zoro zlata,

odanih ti srca primi dar,

primi čiste ljubavi nam žar.

Alojzije Stepinac jednom rečenicom u srž zvijeri: Najbrži put do Boga je jedino ovaj!