Zvali su ih teoretičarima zavjere, a sada se ispunjava proročanstvo: ‘Niste prepoznali opasnost’

“Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Ništa nije vječno: Kraj jedne generacije

Hoćemo li dečke napustiti kad im je podrška najpotrebnija? Reprezentacija je izgubila dvije utakmice zaredom i dobre su šanse da se nećemo ni plasirati na ovo Europsko prvenstvo. I nevjerojatno je koliko je onih koji su jedva dočekali da se to dogodi pa ni ne mogu sakriti svoju radost. Sad konačno imaju priliku riješiti se mrskog im Dalića. Modrić će ionako otići uskoro, godine rade svoje.

Nogomet tu nije tema, nije tu ni bitno što je pošlo po zlu. Nije ni Dalić. Činjenica je da je igrao s desetkovanom reprezentacijom, a klupa nam je uvijek bila tanka. I da je s ozljedama igrača neposredno prije utakmice imao malo vremena da nešto mijenja. A uostalom, pobjednički se tim ne mijenja – dok god pobjeđuje. Sad to više nije slučaj. Igrači koji godinama igraju zajedno igrali su kao da se prvi put vide, 80 milijuna vrijedni Gvardiol ničim nije odavao tu cijenu, maestro Modrić nevidljiv. Zamjene za ozlijeđene napadače? Igrali su sad i vjerojatno više nikad.

No gdje je sad taj čuveni hrvatski kult reprezentacije, zbog kojeg nam Srbija i drugi u okolici toliko zavide, gdje je sad podrška reprezentaciji? Čini mi se da smo ponekad nevjerojatno zlurad narod. Normalno je da se traži smjena izbornika kad zaredaju porazi, nije baš normalno da imamo toliko “dabogda sve izgubili” ekipe. I tu se ponavlja ona stara priča, da je uspjeh ono što brojni Hrvati najviše mrze. Ovog je puta uspjeh izostao i sad novinari medija koje nećemo spominjati ulijeću u noge Daliću kao Joe Šimunić. Trebao je predvidjeti, mijenjati taktiku, učiniti ovo ili ono.

U to ne ulazim, svatko je general nakon bitke.

Čim smo izgubili prvu utakmicu, počelo je pljuvanje po Vatrenima kao da nisu tolike godine dobivali sve redom, od Brazila do Engleske i od Njemačke do Belgije. Prvi su na tapetu  najzaslužniji za uspjehe – Modrić, Kovačić, Brozović i, naravno, Dalić. Da, igrali su loše, ali već za ono što su dosad učinili zaslužuju spomenik, godinama nas drže u svjetskom vrhu. Nažalost, u Hrvatskoj se nikada nisu cijenili oni koji to zaslužuju, njih gledamo otjerati što prije i dovesti mediokritete koji će se bolje uklopiti u opći hrvatski mentalitet, onaj koji nekako više uživa u neuspjesima koji mu daju izgovor za jamranje i kukanje i koji se bolje osjeća u svojoj koži kad su i svi okolo neuspješni.

Reprezentaciju čeka smjena generacija, neki su već otišli, neki će uskoro. Zamjene na toj razini igre nisu na vidiku. Jasno je da ni Dalić nije vječan, ako ne bude išlo, otići će. Ali upravo zato zaslužuju podršku sad kad im je najteže, a ne napade i pljuvanje. Inače će reprezentacija potonuti u osrednjost, gdje bi nam prema veličini zemlje po logici stvari trebalo biti i mjesto. Uz bok Srbije i Bugarske. Izgleda da puno njih to i želi, i to je ono što zabrinjava.

Povratak granice: Palestince nitko ne želi

Prije dvadesetak godina nitko nije mogao ni sanjati da će se jednog dana Belgijci i Šveđani međusobno ubijati na ulicama. I to još uz povike “Allahu akbar”. Nevjerojatno je koliko se medijski narativ u Europi i svijetu promijenio posljednjih godinu-dvije. Sve ono za što ste mogli biti označeni kao notorni fašist danas je u svim naslovima. Integracija je propala.

Multikulturalnost ne funkcionira, na zapadu su se razvila paralelna društva. Na što su “ekstremni desničari” i upozoravali.

Čitam naslove istog autora na Indexu: 2018. “Ne, migranti je nisu uništili, Hrvatska od Švedske može puno naučiti.” Dvije godine poslije: “Priča o migrantskom nasilju u Švedskoj puno je kompleksnija nego što se čini”. Ove godine: “Krvavi ulični rat u Švedskoj. Ginu nevini prolaznici, premijer traži pomoć vojske.” I na kraju: “Šveđani su postali meta islamista, postalo je opasno nositi švedski dres. Zašto?” Zato, eto, što vi niste na vrijeme prepoznali opasnost nego ste se samozavaravali kako biste održali vlastite iluzije.

Holjevac ‘razmontirao’ svoju ‘omiljenu političarku’: ‘Teško je reći je li to više za ludnicu ili za zatvor’

U međuvremenu, Europa zatvara granice pa će uskoro i Slovenija vjerojatno uvesti kontrole na granici s Hrvatskom, brojni drugi su to već učinili.

A i arapski svijet je kategoričan: Palestince ne želi nitko, ni Egipat ni Jordan, kamoli Saudijska Arabija. Granice Gaze ostaju čvrsto zatvorene. Oni podržavaju njihovu borbu, ali dok su sa svoje strane granice, ne s njihove. U međuvremenu, u Novom Zagrebu – istok nema policijske postaje, a ima sve više nereda, zastrašivanja, praćenja, pa i pokušaja silovanja oko hotela Porin. Mene pak zanima, ako Izrael potaraca Gazu pa Hamasovi glavosječe i djecoubojice navale tražiti azil u Europi, hoćemo li ih dočekati s “Refugees welcome” i pričama “oni bježe jer su ugroženi ondje odakle dolaze”, hoćemo li im u dobroj hrvatskoj tradiciji dati azil, hoće li se izdvojiti kakva sredstva za smještaj, socijalu? Možda bismo komu mogli dati i onaj stan iz kojeg je zbog minornog duga gradu istjeran umirovljeni, višestruko odlikovani hrvatski branitelj, samac, koji je u tom stanu proveo posljednjih 25 godina, pa mu je otkazan najam a da mu uopće, kako on tvrdi, nije ponuđena otplata tog duga?

Nema pojma što radi: Kuhar prometnog kolapsa u gradu

Zagrebački potpuni prometni kolaps doseže nove vrhunce, na smeće smo se već navikli, a trava će se pokositi dogodine, ako ne bude kiše. Ni prejakog sunca. Zato nas je gradonačelnik uveselio fotografijom iz URIHO-a, gdje se slikao u pozi kuhara. U pregači samo za slikanje, očito tek izvađenoj iz najlona, još s pregibima, kuharskom kapom naherenom kao kod pijanog mornara i glupim osmijehom. “Slikajte me pa da idem odavde.” Vidite, u sličnim situacijama se slikao i Bandić, samo on je uvijek odavao dojam čovjeka koji zna što radi. Kažem dojam, ne kažem da je nužno uvijek znao što radi, ali je bar tako izgledao, ali najčešće je i znao. Tomica uvijek odaje dojam čovjeka koji nema blagog pojma što radi. A rezultati potvrđuju dojam.

Lako za kapu i pregaču, ali iz Grada stižu potvrde onoga o čemu sam više puta pisao u vezi s gradonačelnikom: prema navodima insajdera, gradske tvrtke sve lošije posluju, a sve je očitiji nedostatak kvalitetnih kadrova, kojima Možemo ne raspolaže. Zato je Tomašević na vodeće pozicije u gradskim tvrtkama poput Čistoće instalirao SDP-ovce iz trećeg ešalona, upitnih kapaciteta. Posljedica je da tramvaji i autobusi, što svi mogu uočiti, voze sve rjeđe, a stanje sa smećem se ne poboljšava. Usput, nema ni teta u vrtićima, ni onima koje već imamo, kamoli onima koje treba sagraditi.

“Nedostaje opreme, nema vozila i rezervnih dijelova, ne raspisuju se natječaji za njihovu nabavu, to su za Tomaševića golemi problemi, on se s time ne može nositi, niti ima s kime riješiti te probleme. Tomašević nije operativac, a uza se nema ljude koji imaju takve sposobnosti. U vođenju grada ideologija nikoga ne zanima, vi tu trebate ono što bi pokojni Bandić rekao šljakere, a u Tomaševićevim redovima takvih ljudi nema”, kaže neimenovani izvor za portal Dnevno.

Nije da nismo znali. No sad treba razjasniti: Tomašević mora ili staviti pod kontrolu “stare” Bandićeve kadrove, upregnuti ih u svoja kola, što ne bi trebalo biti preteško jer je Bandić ionako mrtav, ili im naći zamjenu. Ako ne zna ni gdje takve ljude, koji nešto konkretno znaju raditi, može naći, i ako ne može osigurati lojalnost onih koji su već u Holdingu, vrijeme mu je da se ostavi politike i posveti košarci, ili druženju s Pernarom, koji ga možda preobrati kao što je i sebe. Ne zato što ne bi mogao dobiti još jedne izbore, unatoč svemu, vjerojatno čak i bi, nego iz pijeteta prema Zagrebu od kojeg, ostane li na vlasti još gotovo dvije, kamoli gotovo šest godina, neće ostati baš puno.

Prebacivanje loptice: Tko je zapalio plastiku?

O uzrocima požara u Osijeku, o tome tko je zapalio žito, odnosno otpadnu plastiku, još se ne zna ništa. Ali kako to inače kod nas bude, svi su skočili na prvu loptu, a da nitko ne zna o čemu se zapravo radi, i pokušali iskoristiti jedan za Osijek gotovo tragičan događaj – srećom, izgleda da će proteći bez većih posljedica – svatko za svoje interese, optužujući one druge. Na udaru se, logično, prvi našao vlasnik tvtke Drava Zvonko Bede i odmah se počelo istraživati: Tko ga štiti? Gdje je inspekcija? Je li otpad pravilno skladišten? Radnici ga hvale i podržavaju, gradonačelnik Radić i župan Anušić bi ga uhitili, a na istoj su strani i Grmoja, Peović, Benčić i Vidović-Krišto, pa čak i Radić iz Domovinskog pokreta koji tvrdi da Šeks štiti Bedea, a ovaj ga financira. Radnici ne daju gazdu, dobar je, kažu. Mafija, kažu neki drugi. Istina, takvim poslovima oko otpada obično se bave ljudi sumnjive pozadine, no eto ne želim unaprijed suditi Bedeu – ali zanimljivo je kakvo se šaroliko društvo skupilo da bi prikupilo koji bod ili se riješilo konkurencije koja ima kakve veze s Bedeom.

Prva se poskliznula Sandra Benčić, koja je pokušala provesti svoju agendu upitavši zašto uvijek gore samo privatne tvrtke za prikupljanje otpada, posumnjavši i na muljaže s osiguranjem, na što su joj iz C.I.O.S.-a, očite mete, natrljali nos i temeljito je istrolali nabrojivši sve požare posljednjih godina na odlagalištima pod kontrolom lokalnih vlasti, te objasnivši da se u tom poslu – požari događaju. Usput su oprali gradske vlasti zbog neodvajanja otpada, odnosno nečiste plastike koja završava kod njih, ustvrdili da nikad nisu ništa naplatili od osiguranja i podsjetili je da nije napisala domaću zadaću kad je predložila da privatne tvrtke izdaju financijska jamstva, jer, kažu, oni trenutno imaju 20 milijuna eura izdanih jamstava u korist RH. Pripuz je možda to što jest, ali svakako ima dobar PR: možda bi Možemo od njih mogao nešto naučiti. A možda bi, s obzirom na blamažu, mogli i razmisliti je li Benčić baš dorasla igrama u koje se upustila, odnosno je li materijal za premijera.

Holjevac ne da mira Manoliću: ‘Samo su najzadrtiji komunisti davali djeci takva imena’

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala Dnevno.hr.