Meci u Turudićev auto poruka su srpsko-crnogorskog narkoklana?
‘ZNAM DA JE TUTA DONIO SNAJPERE!’ Turbulentan život i nečujni odlazak hrvatskog branitelja koji je navodno ubio ubojicu Bruna Bušića: Ovaj čovjek čuvao je strašne tajne
Hrvatski branitelj rođen 1953. godine, tako je tijekom posljednjeg ispraćaja predstavljen Ivan Iko Livajić koji je preminuo 1. travnja.
Posljednji ispraćaj održan je na mjesnom groblju svete Ane u Poljicima, u Imotskoj krajini. Bio bi ovo još jedan u nizu događaja koje život sam po sebi nosi, no Livajić, čija smrt nije privukla nikakvu medijsku pozornost, nipošto nije uobičajen tip.
Riječ je o emigrantu koji se povezuje s nekoliko ubojstava, među kojima je svakako najintrigantnije ono Joze Miloša, navodnog ubojice Bruna Bušića, u kojega je, prema navodima upućenih iz emigrantskih krugova, metke ispalio upravo Iko Livajić zvani Khomeini. Livajića se u dijelu emigracije u Njemačkoj u 80-ima zbog toga proglašavalo nacionalnim herojem.
Drugo ubojstvo
Navodni ubojica Bruna Bušića, Jozo Miloš, rodom je iz Gruda, a 1964. napustio je roditeljski dom te započeo poprilično pustolovan život, pri čemu je u mladosti više puta osuđivan, najprije zbog izbjegavanja odlaska u vojsku, a zatim i zbog krađa. Nakon kratkog boravka u zatvoru preko Italije je pobjegao u Francusku, u kojoj je pristupio Legiji stranaca. S trojicom legionara potom bježi na Sardiniju, odakle ga talijanske vlasti progone u Italiju.
I ondje je jedno vrijeme boravio u zatvoru pa opet pobjegao u emigraciju. Godinama je lutao europskim zemljama baveći se kriminalom, da bi početkom 70-ih završio u Njemačkoj, gdje je pokušavao dobiti politički azil, no molba mu je odbijena pa se koristio jugoslavenskom putovnicom ishođenom u Francuskoj. Nekoliko godina nakon toga Miloš je protjeran iz Njemačke pa opet završava u Francuskoj, gdje se ponovno pridružuje Legiji stranaca, nakon čega je 1979. godine ubijen u Njemačkoj.
Poznavatelji emigrantskih prilika iz tog vremena pripovijedaju da je Miloša u Pariz preko svojih udbaških veza navodno uputio Vice Vukojević. Navodno je po Vukojevićevoj preporuci i Bruno Bušić smješten kod dvojice pripadnika Udbe, Nevena Baričevića iz okolice Zadra i Petra Brnadića iz Gruda, u koje je Bušić stekao neizmjerno povjerenje. Brnadiću je sarajevska Udba oprostila izdržavanje dugogodišnje kazne zbog ubojstva koju je služio u zeničkom zatvoru. Pritom se Brnadić obvezao da će ići u Pariz, gdje mu je Udba pomogla ostvariti egzistenciju, te im se dugoročno stavio na raspolaganje.
Pobjegao u Pariz, ali tamo ga je nanjušio udbaš
Njemačke vlasti, ponajprije obavještajna služba BND, pokrenule su nakon 44 godine prekinutu istragu u slučaju ubojstva Joze Miloša. Premda je Iko Livajić u Njemačkoj bio pod istragom za to ubojstvo, a istraga je obustavljena zbog nedostatka dokaza, njemačke službe ovoga puta traže od hrvatskih vlasti da se izuzmu DNK uzorci Branka Bradvice i Tomislava Mičića. Takav nalog izdali su na temelju očito lažnog svjedočenja Bože Vukušića, pravomoćno osuđenog ubojice Jusufa Tatara, te drugog suradnika BND-a i višestrukog ubojice Vinka Sindičića.
Iko Livajić je sa svojim rođakom Nedeljkom Livajićem u jugoslavenskom klubu u Frankfurtu 1979. ubio dvojicu jugoslavenskih radnika iz Travnika, a trećega su teško ranili te je nakon liječenja umro, pa i danas ulice u Novom Travniku nose imena po toj trojici muslimana. Nakon toga Iko Livajić pobjegao je u Pariz, ali ga je ondje brzo “nanjušio” poznati udbaš, tobožnji HRB-ovac Ivan Šimunović, koji je nosio kodno ime Oskar. Livajić tada bježi natrag u Frankfurt, gdje živi u stanu svog rođaka Ante Livajića.
Milošev navodni ubojica Iko Livajić nikada se u medijskom prostoru nije previše eksponirao, o njemu se izvještavalo tek u pojedinim rubnim blogovima i nekim lokalnim medijima, barem u onom dijelu u kojem ga se spominjalo u kontekstu udbaških ubojstava, no zato je Livajić iz Podbablja u medije dospio kada je kao 50-godišnjak bio optužen za ubojstvo Alena Sečića kojega je mrtav pijan, s 4,28 promila alkohola u krvi, ubio hicem iz pištolja Valter kalibra devet milimetara u dvorištu kuće svojeg rođaka Željka Livajića. Branio se i da ga je prodavač tepiha Sečić napao, ali to je osporila istraga.
‘Znam da je Tuta donio snajpere’
Mediji su u to vrijeme o Livajiću izvještavali konfuzno, dok su ga jedni predstavljali kao kroničnog alkoholičara kojega se teretilo za nemotivirano ubojstvo i koji je ujedno imao velikih problema s bratom i suprugom, u drugom dijelu medija tvrdilo se kako je riječ o samohranom ocu dvoje maloljetne djece koji je dugi niz godina živio u Njemačkoj, gdje je odslužio zatvorsku kaznu zbog ubojstva. U svakom slučaju, još od 1991. godine Livajić se nastanio u Poljicama, u kojima je proveo vojnu mirovinu kao sudionik Domovinskog rata.
Novinar Mate Bašić 1997. s njim je imao intervju, u kojem se Livajić dotaknuo Mladena Naletilića Tute, zapovjednika širokobriješke Kažnjeničke bojne jer je Bašić napomenuo kako ga upravo on spominje kao jednoga od rijetkih preživjelih iz prvih trojki od kojih je nastala Kažnjenička zajedno s Andabakom i Pavlovićem.
“Točno je, bio sam tamo, ali se ne sjećam više svih imena ljudi. Znam da je Tuta donio snajpere. Glavnu riječ u to je doba vodio Gojko Šušak. On i Tuta u to su doba bili zajedno. Tuta mi je javio da dođem jer treba onemogućiti konvoje JNA pri prolazu kroz Hercegovinu, a kojima su se tenkovi, topovi i municija prebacivali iz Mostara, preko Širokog Brijega, Posušja i dalje sve do Slavonije. U međuvremenu je u Slavoniji ranjen Ivan Andabak, s njim sam uvijek dobro surađivao”, otkrio je Livajić prisjećajući se kako je jedne večeri u njegovu kuću došao Ludvig Pavlović.
Strahovita paljba
“Imao je papire od MORH-a kojima je mogao dokazati da u ime MORH-a vodi akciju u BiH, s time da se to ima smatrati tajnom da Hrvatska ne bi bila optužena. Pošli smo Nenac, Ludvig, Katić, ja – sedmorica nas ukupno. Blokirali smo kanjon iznad Posušja. Ja sam kretao isturen, sasvim naprijed. Znali smo da JNA dolazi s nešto više od 50 ljudi i s dva tenka”, prisjećao se nadalje Livajić, dodajući da je greška bila što je vozilo kojim su namjeravali blokirati kanjon prerano u njega ušlo.
“Sjećam se da je pokojni Ludvig govorio kako je Adolf Andrić, vođa Bugojanaca, stradao kad se podigao iza zaklona. Nažalost, tako je stradao i Ludvig. Ne mogu zaboraviti tu sliku – bio sam 200 metara ispod njega”, konstatirao je Iko Livajić.
Dan nakon Livajića, 2. travnja, umro je još jedan hrvatski emigrant koji je 90-ih stekao status branitelja, Frane Goreta. I Goreta je, kao i Livajić, u emigraciji počinio nekoliko ubojstava.
ZADNJE VIJESTI
Prva ispovijest optuženog bivšeg dekana nakon 70 dana zatvora: ‘Krajnji cilj im je Plenković’
Akademici u šoku: Pripremaju li vračare Davora Miličića za preuzimanje HAZU-a?
Hajduk u odličnom prvom poluvremenu torpedirao Goricu, pritisak je sada na Rijeci i Dinamu