fbpx
Foto: Ranko Suvar / CROPIX

ZAŠTO SU UVJERENI DA ĆE ON POBIJEDITI MILANOVIĆA? Pokreće se Jandrokovićev plan: Četiri točke za rušenje predsjednika na izborima

Autor: Ratko Bošković/7dnevno

Početkom ljeta, kada je rejting predsjednika Zorana Milanovića značajno rastao, u medijski prostor probila se afera prve dame Sanje Musić Milanović koja je navodno pokušavala intervenirati u srednjoj školi svojega mlađeg sina kako bi on školsku godinu završio sa svim peticama. Još tada HDZ-ovci su među sobom govorili da je Milanović gotov, tvrdeći da je to kraj priče o njegovoj popularnosti, no dogodilo se suprotno.

Neugodna afera njegove supruge pala je u zaborav, dobar dio nacije pronašao je opravdanje za njezine intervencije, a Milanović je nastavio demonstrirati svoj kruti i svadljivi karakter prozivajući HDZ-ovce i premijera Plenkovića onako kako to ne čini ni jedan oporbeni saborski zastupnik, što je dovelo do toga da nacija smatra kako je predsjednik jedini koji ima snage kritizirati korupciju, kriminal, nepotizam i brojne druge pogrešne odluke vladajuće većine kojih, istini za volju, ne nedostaje.

No da Milanovićeva, pa i SDP-ova politička anamneza ne odudaraju previše od one iz konkurentskog HDZ-a, javnost je mogla svjedočiti ovih dana, i to ponovno na primjeru Milanovićeva sina, doduše, onog starijeg, Ante Jakova Milanovića, koji stažira u europskom uredu SDP-ova Predraga Matića, gdje je posao pronašao i sin nekadašnjeg SDP-ova ministra policije Ranka Ostojića – Bruno Ostojić.


Borba je počela

Da, doista Matić je u pravu kada kaže da odabir stažista u Uredu zastupnika u Europskom parlamentu jest diskrecijska odluka svakog europarlamentarca. Uvjeti koje kandidati za stažiranje moraju ispunjavati svode se na to da su završili srednju školu te da imaju navršenih 18 godina, i u tome da Milanovićev sin stažira kod bivšeg ministra branitelja formalno nema ništa sporno, no neformalno je to čin koji dovodi u pitanje sve Matićeve, ali i sve Milanovićeve moralne lekcije koje dijeli HDZ-ovcima i Plenkoviću pa se postavlja pitanje po čemu je on drugačiji od onih koje na dnevnoj bazi, bahato i svisoka, nastoji diskreditirati.

Uz premijera Plenkovića, ministra obrane Marija Banožića i šefa diplomacije Grlića Radmana, najčešće se na meti predsjednika Milanovića nalazi predsjednik Sabora Gordan Jandroković, nekadašnji Sanaderov mladi lav, kojega je i Milanović više puta javno i neumjesno nazivao Njonjom. Da je Jandroković danas miljama daleko od tog nadimka, svjedoče brojni HDZ-ovci koji u svojem predsjedniku Sabora vide novog predsjednika države, ali i političku figuru koja može srušiti Zorana Milanovića, premda se ovomu trenutno laska da je najpopularniji političar u državi. Unutar HDZ-a Jandroković je već odavno formirao vlastitu mrežu, stasao je u ozbiljnog političara, solidno kotira među oporbenim saborskim zastupnicima, snalazi se na vanjskopolitičkom polju, a njegovi odgovori i dosjetke djeluju veoma britko i veoma razrađeno, toliko da bi se moglo reći kako iza Jandrokovića stoji ozbiljna diplomatska škola, ali i još ozbiljniji PR tim s kojim je ovaj HDZ-ovac po svemu sudeći već krenuo u pretkampanju za predsjedničke izbore. U pretkampanji, ma koliko to zvučalo suludo, sudjeluje i Milanović koji će zasigurno nakon ovoga mandata nastojati poduzeti sve što je u njegovoj moći da se na Pantovčaku zadrži još pet godina.

Lažna popularnost

To iz trenutne perspektive gledano ne zvuči kao prevelik zalogaj za popularnog Milanovića koji gazi sve pred sobom, brojke iz anketa ukazuju na to da je on popularan političar koji nema konkurenciju, no brojke su nerijetko varljive, posebice kada je riječ o anketama koje testiraju puls nacije u našoj zemlji. Naime, Milanovićeve trenutne anketne brojke gotovo su identične onima koje je bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović imala nakon tri godine mandata, no te su brojke osjetno slabije od onih koje je nakon tri godine mandata imao bivši predsjednik Ivo Josipović, koji je godinama slovio kao najpopularniji političar u državi, baš kao sada Milanović. Malo je tko na polovici Josipovićeva mandata mogao povjerovati da postoji netko tko bi mu mogao konkurirati, SDP-ov pijanist, za razliku od Milanovića, nikada nije ni pokušavao koketirati s desnicom, do kraja mandata ostao je lojalan biračkom tijelu koje ga je dovelo do Pantovčaka, ali je unatoč tomu u srazu s Grabar-Kitarović izgubio izbore.

I bivša predsjednica Grabar-Kitarović, koja je na Pantovčak stigla u plavom kaputu, kao nova heroina desnice pala je baš na tom ideološkom vrludanju jer se potkraj mandata odrekla pozdrava “Za dom spremni”, nastojeći se približiti političkom centru koji je svoje povjerenje ipak dao Milanoviću, političaru koji je u tom trenutku, za razliku od konkurencije, nudio dosljednost. Milanović je doista u vrijeme predsjedničkih izbora djelovao kao tip koji nikada nije pregazio ni jedan svoj stav, što je osobina koja se među biračima cijeni čak i onda kada se možda s tim stavom ne slažete. Djelovao je Milanović u to doba dok je Bandić još hodao zemljom kao tip koji ne pristaje na mešetarenja i političku trgovinu, a onda je na Pantovčak doveo prijatelje, bivše stranačke kolege, pa i prijateljice svoje supruge, sve ih je rasporedio po pozicijama savjetnika pa se to možda manje vidi jer su to ljudi koji se ne eksponiraju previše, no ne može se reći da Milanović pritom ne uživa određenu medijsku zaštitu jer isti ovi koji danas šute na Milanovićeve istupe donedavno su Grabar-Kitarović “rastavljali na proste faktore”.

Famozni rejting

Zna to dobro i Jandroković koji je svjestan toga da su Milanovićeve brojke i famozni rejting dio medijske propagande, baš kao što zna da je Milanović, transformirajući se u lidera desnice, izgubio na dosljednosti, što s Jandrokovićem, što god da o njemu mislili, nije slučaj. On je od početka svoje političke karijere umjereni konzervativac, otac troje djece i političar koji se možda neće busati u prsa svojim domoljubljem, ali će onda kada treba podjednako odbrusiti i Vučiću, ali i Pupovcu, bez obzira na to što je on HDZ-ov koalicijski partner i bez obzira na to što bi takav stav mogao izazvati negodovanje premijera Plenkovića. Dosljednost, umjerenost, staloženost i komunikacijske sposobnosti četiri su stavke na kojima će se graditi Jandrokovićeva kampanja za predsjedničke izbore, a to su ujedno i stavke zbog kojih njegovi pristaše u vladajućoj stranci žive u uvjerenju da Jandroković može pobijediti svojeg konkurenta Milanovića, koji ni u slučaju pomilovanja Perkovića i Mustača nije pokazao da je dosljedan političar.

Sredinom travnja Milanović je najavio da će razgovarati sa šestoricom generala koji su potpisali zahtjev za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, dodajući da će razmotriti taj zahtjev, iako su dotad pred njega stigla 274 zahtjeva za pomilovanje koje je jednostavno ignorirao. Nakon što je Milanović najavio da će razmotriti taj zahtjev, krenule su javne polemike o tome pa se uz ostalo govorilo da bi se Milanović na čin pomilovanja mogao odlučiti nakon Oluje, što se ipak nije dogodilo, ali se zato u tom periodu dogodio serijal Milanovićevih uvreda na račun premijera Plenkovića kojega je nazivao udbaškim gojencem, vrijeđajući čak i Plenkovićeva pokojnog oca. Kada je priča splasnula, s Pantovčaka je potvrđeno da Milanović neće ni razmatrati molbu o pomilovanju Perkovića i Mustača, iz čega se dalo zaključiti da neće ni pomilovati udbaški dvojac zbog kojega se kao premijer diskreditirao i zavadio s Nijemcima.




Preuranjena euforija

To što Milanović navodno na nagovor mladog Ivana Račana nije pomilovao Perkovića i Mustača na desnici možda jest dočekano s euforijom i oduševljenjem kao još jedna potvrda njegove preobrazbe, no s druge strane, baš je to jedan od poteza kojim je Milanović pokazao da nije dosljedan jer je najavljivao da će slučaj razmotriti, što na koncu ipak nije učinio. Nedosljednost je po svemu sudeći Milanovićev novi modus operandi, a bez obzira na ankete koje mu daju vjetar u leđa, postavlja se pitanje u kojoj mjeri Milanović dugoročno takvim postupanjem i takvom politikom rastjeruje potencijalno biračko tijelo, jer dobar dio onih lijevih koji su ga birali već sada žali zbog toga. Ratuje se zbog Milanovića i u SDP-u. Premda Peđa Grbin zasad ne dvoji da će njegova stranka iza Milanovića stati i na idućim predsjedničkim izborima, to za Milanovićevu opstojnost ne znači previše jer i u Partiji smatraju da je Milanović prešao granicu, posebice kada je riječ o njegovim stavovima koji se odnose na rat u Ukrajini, gdje je Jandroković na strani ove ratom zahvaćene zemlje, što je, bez obzira na sve nedostatke Plenkovićeva HDZ-a, politika dosljednosti koja Milanoviću i SDP-u nedostaje i zbog koje, uostalom, SDP-ov rejting i jest na niskim granama.

Nedosljednost u Milanovićevu političkom djelovanju i jest još jedna od komponenti zbog kojih u HDZ-u od Jandrokovića imaju velika očekivanja, a u njegovu okruženju podsjećaju da Milanović nije dosljedan u svojoj politici prema Bosni i Hercegovini, nedosljedan je u svojim stavovima o NATO-u, ali i o odnosima prema Europskoj uniji, što zaista nije daleko od istine. Politika predsjednika Milanovića svela se na praćenje njegovih reakcija koje privlače pozornost građana i medija, no u Jandrokovićevu bloku primjećuju da Zorana Milanovića u posljednje vrijeme u obilaženju zemlje pažnjom obasipaju uglavnom lokalni mediji i lokalni novinari, što smatraju prvim vjesnikom medijske zasićenosti likom i djelom karakternog predsjednika pred kojim su još dvije godine borbe za još jedan mandat. U tu borbu Jandroković tek treba službeno krenuti izvlačeći sve svoje najsnažnije adute, što bez obzira na dosljednost i klimave Milanovićeve brojke, neće biti nimalo jednostavno jer ljevica nema drugog izbora nego podržati Milanovića, a desnica mu se u nedostatku lidera priklanja na temelju jeftine demagogije iza koje ne stoje nikakva uvjerljiva djela.




Autor:Ratko Bošković/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.