Foto: Pixabay/Ilustracija

‘ZAKOPAO ME ŽIVU, MOJ SIN UBIO JE I MENE KAD JE PUCAO U NEVINU DJECU!’ Majka mladog srpskog ubojice : ‘Mi smo zacrnjeni za vijeke vjekova’

Autor: Dnevno.hr

Majka masovnog ubojice iz Mladenovca, Uroša Blažića (21), izašla je u javnost sa svojom ispovijesti nakon što je njezin sin početkom svibnja počinio drugo po redu masovno ubojstvo u samo nekoliko dana u Srbiji.

“Kako da stanem pred roditelje stradale djece. Moj sin je ubio i mene kad je pucao u nevinu djecu, zakopao me živu”, kroz suze priča Bilja Blažić.

Njezin sin je 4. svibnja pobio osmero mladih ljudi u Duboni i Malom Orašju, a policiji je rekao da je to napravio jer “su mu se podsmjehivali” i “nisu imali dobro mišljenje o njegovoj obitelji”.

‘Mislila sam da se ubio kad je ubio i ranio tolike ljude, ali su ga ujutro našli’

“Prije nego je otišao od nas uvečer, mene je poljubio, ocu rekao: ‘Ćao, bajane’, a dedi da sutra ujutro u sedam naloži vatru i da će on doći da peku prase i janje. Ostavio je blatnjave cipele da mu operem, otišao je u papučama. Tražio je da dodam maline u tortu koju sam spremala kad je odlazio. Baš ništa nije nagovještavalo da će… Mislila sam da se ubio kad je ubio i ranio tolike ljude, ali su ga ujutro našli”, opisuje Biljana Blažić najteže trenutke svog života.

Ova slomljena žena otvorila je dušu kako bi izjavila da žali za svakom žrtvom svog sina, da se moli za ozdravljenje onih koje je ozlijedio, ali i da je, kao roditelj, bespovratno poražena i zgažena.

Po selu, čak i srodnici žrtava njezinog sina, o Biljani govore kao o dobroj i plemenitoj ženi. I baka ozlijeđene djevojke Nevene Vujić, kojoj je amputirana ruka jer ju je Uroš ranio, rekla je da je njegova majka njoj i njezinoj obitelji više puta pomogla, kao i drugim mještanima koji su se liječili na VMA, gdje je zaposlena kao bolničarka.

“Nevenina baka išla je kod Blažića kući da traži pomoć oko liječenja supruga, koji je bio invalid, i ta žena joj je svašta činila, osiguravala upute, zakazivala preglede i sve što je trebalo. Nakon užasa koji se dogodio baka je rekla da ima samo riječi hvale za ubojičinu majku, brata i snahu”, kazao je rođak Vujića.




‘Smrt bi mi bila spas’

“Moj sin je onog dana, kada je pucao u djecu i nevine ljude, ubio i mene. Zakopao me živu. Neka me ubije onaj kome god će i za mrvu da se olakša bol i muka koju mu je moj Uroš nanio pucavši proklete noći. Nemam snage ni života da bilo koga iz tih obitelji sretnem, a kamoli pogledam u oči. Ne želim živjeti kao majka masovnog ubojice i ne mogu taj teret nositi. Nisam tražila policiju da me čuva jer se ne plašim smrti, ona bi mi bila spas od ovoga”, tiho priča Biljana, koja je sada sama u kući sa svekrom pod stalnim nadzorom policije.

Njoj se, kako kaže, ne živi od trenutka kada je saznala da je Uroš počinio masovno ubojstvo. Uz jauke i isprekidano pričajući, Biljana tvrdi da ništa nije ukazivalo da će Uroš zapucati na susjede i dospjeti na naslovnice širom svijeta.

“On je uništio sve oko sebe, pretvorivši se u monstruma. Uništio je brata, bratanca, snahu, dedu i svu rodbinu, a roditelje je sahranio. Neka mu se sudi po zakonu”, jecajući kaže ona.




Od kobne noći 4. svibnja, kako kaže, dani su joj dugi kao godine, a sve je stalo kad je čula kukanje muža nakon  što mu je javljeno da je Uroš ubio dvoje mladih, a policija potom zakucala na njihova vrata. Onda su počele pristizati vijesti o broju novih žrtava krvavog pira njihovog sina. Biljana kaže kako je prije toga sve bilo normalno te da su svi spremali slavu.

‘Lažu da smo dan nakon užasa slavili slavu, mi smo zacrnjeni za vijeke vjekova’

Međutim, Biljana tvrdi da njezin suprug Radiša nije pucao po selu i bio nasilan, kako su za medije govorili mještani Malog Orašja i Dubone. Demantira da su slavili Đurđevdan.

“Radiša nije monstrum, kao što su ga mještani predstavili, on nikome nije nanosio zlo. Zanimali smo se radeći naporno na zemlji i vjerojatno je to nekome smetalo, pa zato pričaju neistine. Radiša se jest pravio važan i imao nadmen stav kao vojno lice… Gordo se postavljao, ali lažu da je pucao bilo kada iz oružja po selu, kao što lažu da smo dan nakon užasa slavili slavu. Ma koji mozak može to i da pomisli. Šta da slavimo i ko da slavi?! Ko kolač da mijesi?! Mi smo zacrnjeni za vijeke vjekova.

Biljana Blažić kaže i kako nema snage za susret sa sinom i pita se što da mu kaže nakon svega.

“Muči me neprekidno pitanje zašto je to učinio, kako se pretvorio u čudovište kad ništa nije ukazivalo na nezapamćeno zlo. Odgajali smo njega i brata da budu dobri ljudi i da vole. Nije bio čudak, samo živ i nestašan momak. Nismo zaostali, pa da ga ne liječimo ako smo primijetili da je psihički loše, ali nismo vidjeli nikakav problem kod njega. On to nije pokazivao i nije bio nasilan. Jest bio razmažen i navikao da mu se ugađa. Imao je sve što je poželio. Živjeli smo za njega i drugog sina, od kojeg je mlađi 10 godina. Kad se rodio, donio je radost, a danas… Ovo crnom neprijatelju, onom najgorem, ne bih poželjela jer ovo je muka kakva se ne može ni zamisliti. Nitko tko nije u mojoj koži ovo ne može razumjeti. Da živiš za njega i daš mu sve, a da ovo priredi sebi i tebi…”, rekla je i zašutala očajna žena.

Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.