Foto: Ranko Suvar / CROPIX

VODE DRŽAVU U VRLO GADAN PROBLEM! Zbog Milanovića i Plenkovića Hrvatskoj prijeti opasnost: U pitanju su tajne službe, vojska i diplomacija

Autor: Iva Međugorac

Kako zasad stvari stoje, rezultati parlamentarnih izbora, kada god se oni održali, ne bi trebali biti neizvjesni. Niz zbivanja i anketa koje u javni prostor izlaze svaki mjesec ukazuju na to da je HDZ najstabilnija politička opcija u državi. Voljeli ga ili ne, mora se priznati da zasluge za rejting vladajuće stranke, kao i za njihovu stabilnu poziciju, prije svega nosi premijer Andrej Plenković. Teško se danas prosječnom građaninu sjetiti bilo kojeg drugog HDZ-ova političara, uz eventualni izuzetak predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.

Tko su točno ljudi koji HDZ-ove ideje brane u sabornici, građanima nije poznato, malo tko zna i tko uopće sjedi u Vladi, ali se zato vrlo dobro zna da je predsjednik Vlade Andrej Plenković uz predsjednika Republike Zorana Milanovića najsnažnija figura domaće političke scene. Scena je to u kojoj oporba postoji, ali kao da je nema.

Neusuglašeni, a prepuni kojekakvih inicijativa, oporbeni zastupnici svako malo padaju na pod poniženi od Plenkovića koji u političkim vodama pliva kao riba u moru, manipulirajući oporbenim slabostima do te mjere da im je nedavno jasno dao do znanja da su toliko jadni da mu ih je žao.


Ne bira riječi

Govor je to svisoka, ali to je jednostavno Plenkovićev stil, on je političar koji se ne ponižava i ne sagiba glavu, i time svjesno iritira naciju, a onda iz mjeseca u mjesec ta ista nacija Plenkoviću osigurava stabilan rejting zbog kojeg on kao u začaranom krugu može govoriti o stabilnoj Vladi, stabilnoj državi i institucijama, premda u realnosti ništa od toga ne postoji, barem ne s predznakom stabilnog. Tu Plenkovićevu stabilnu vladu napustila je vojska dužnosnika, u stabilnoj državi usred pandemije koronavirusa mlade HDZ-ove nade švercale su lažne covid-testove i šačica probranih cijepila se preko reda, a stabilne institucije možda se najbolje vide na broju slučajeva koji leže u USKOK-ovim ladicama. Koliko je država stabilna, pokazuje i Kostajnica, zaboravljeni i osiromašeni gradić koji je u posljednjih devet mjeseci nedavno šesti put plivao, ali ne naziva to Plenković nestabilnošću i zapuštenošću, nego klimatskim promjenama, izbjegavajući preuzeti odgovornost.

Nitko već mjesecima ne preuzima odgovornost za potpuni institucionalni raspad sustava do kojega je došlo i zbog sukoba između Plenkovića i Milanovića, na kojima i jedan i drugi baziraju vlastite karijere i grade svoju političku budućnost. Nije nepoznanica da je Milanović lukavo i odmjereno ušetao u HDZ-ov birački bazen otimajući Plenkovićevoj stranci dio desnog biračkog tijela, a sve to kritizirajući samog Plenkovića kojega je u jednom periodu nazivao udbaškim gojencem, što mu ovaj navodno neće oprostiti. I ne mora, ali zbog toga što Plenković i Milanović ratuju i ne uspijevaju sjesti za zajednički stol ispašta Hrvatska vojska, za što Milanović proziva nevještog Marija Banožića, znajući da se ministra obrane u Plenkovićevoj vladi ne pita gotovo ništa i da je Plenković taj koji svojim lavovima i lavicama diktira pravila, odgovore na pitanja i poteze koje će vući u svim situacijama, pa i u onima u kojima se prepiru baš s Milanovićem.

Ispražnjene fotelje

Ne samo da zbog njih dvojice vlada kaos u vojsci, i diplomatske fotelje koje su mjesecima ispražnjene čekaju da se postigne dogovor između dva brda, što je malo vjerojatan scenarij jer premijer Plenković ne misli odustati od toga da on bude taj koji će popuniti sve ispražnjene diplomatske pozicije, dok Milanović uporno ustraje na tome da se ispoštuje njegov zahtjev te da se te fotelje popunjavaju po principu pola-pola. Naravno da je ovo samo jedna u nizu blamaža kojima se Hrvatska izložila zbog sukoba koji su u slučaju najmoćnijeg dvojca u zemlji odavno prešli granicu, ali ono što posebno zabrinjava stručnjake kada su Milanović i Plenković u pitanju jest to što se oni još nisu sastali ni da bi riješili kaos koji vlada u obavještajnom i vojnoobavještajnom sustavu, odnosno u VSOA-i, u kojoj vodeći čovjek još nije imenovan pa funkciju ravnatelja još obnaša Ivica Kinder koji je smijenjen zbog niza afera koje su potresle tu agenciju.

Premda nema ni diplomata ni novog ravnatelja VSOA-e i premda brojni drugi državni segmenti ne funkcioniraju zbog sukoba između Banskih dvora i Pantovčaka, evidentno je da Plenković i Milanović do parlamentarnih izbora nemaju u planu zakopati ratne sjekire. Nedavno je Milanović objavio dopise koje je slao Plenkoviću kako bi pokazao da je on krivac za podizanje tenzija i izostanak komunikacije, ali je i promatračima sa strane vidljivo da je ovo sukob u kojem se i predsjednik Vlade i predsjednik Republike vode vlastitim interesima koji se mogu opisati kao borba za opstanak za vlasti, i to borba koja bi im u konačnici i mogla uroditi plodom.

Baš kao što u oporbi zasad nije vidljiv nitko tko bi mogao ugroziti poziciju premijera Plenkovića, tako zasad na vidiku nema nikoga tko bi se na predsjedničkim izborima usudio suprotstaviti najpopularnijem političaru u državi Zoranu Milanoviću, koji britko nišani sve one koji mu se nađu na putu eliminirajući protivnike bez imalo obzira i grižnje savjesti uličnim jezikom, zbog kojeg i nacija nerijetko s odobravanjem gleda na njegove poruke.

Premijer i predsjednik moraju početi surađivati

Te su poruke Milanovića iz prosječnog premijera pretvorile u državnika kojem laskaju zakleti tuđmanisti, desničari, ali i ljevičari koji na njega gledaju s respektom znajući da im je samo on preostao, bez obzira na sve mane, kritike na račun Europske unije, pa i na proruske stavove koje je otvoreno promicao posljednjih godina u kojima je i desničario do te mjere da je malo komu bilo objašnjivo što on to čini. Milanović je pak sve to vrijeme balansirao, a taj balans donio mu je sigurnu poziciju s koje će lako zakoračiti u još jedan mandat na Pantovčaku.




Ostane li Plenković na čelu Vlade, što je jedan od izglednih scenarija, može se očekivati da će nas i nakon idućih parlamentarnih, a onda i predsjedničkih izbora, dočekati dva ista podjednako svadljiva tipa, što možda na prvi dojam i jest simpatično i medijski atraktivno za javnost, ali dugoročno ipak nije nimalo benigno jer se država već sada zbog njih dvojice nalazi na rubu ustavne krize, a ako se konflikti nastave te s njima uslijedi i daljnje rušenje institucija uz izostanak ključnih imenovanja, to onda ne može značiti ništa drugo doli stvarnu ustavnu krizu koja sa sobom nosi ozbiljne i dalekosežne posljedice.

Što god predsjednik i premijer mislili jedan o drugome i koliko god se ne podnosili, praksa je takva da oni u određenim situacijama ipak moraju sjesti za zajednički stol i pokušati pronaći rješenja koja se ne odnose na njih, nego jednostavno na funkcioniranje države. Na taj su način funkcionirali svi Milanovićevi, pa i svi Plenkovićevi prethodnici, ma koliko im odnosi bili poljuljani, takvo što dio je civiliziranog i demokratskog političkog djelovanja koje u odnosu ovog dvojca već neko vrijeme nije vidljivo. Iako se u dijelu HDZ-a tvrdi da bi Milanović i Plenković nakon izbora dogovore ipak mogli postići, postoji i određeni dio skeptika koji u takav scenarij nisu sigurni i koji su zbog toga posebno zabrinuti jer znaju koliko je važno osigurati normalno funkcioniranje obavještajnog sustava koji je i prema riječima političkog analitičara Žarka Puhovskog najveća žrtva njihovih prepucavanja.

Brojne žrtve

“Oni to, naravno, ne smiju napisati i reći, ali SOA je najveća žrtva ovog sukoba najmoćnijih ljudi jer oni bi im morali biti kontrola i oni koji bi im morali dati uputu za rad”, naglasio je Puhovski, s čijim se porukama začudo slažu i u samom HDZ-u, u kojem su svjesni kako je situacija između premijera i predsjednika izmakla kontroli te kako je dogovor sada gotovo nemoguće postići. Više nema natrag, poručuju HDZ-ovci te kažu kako bi Plenković, da sada popusti pred predsjednikom, ispao gubitnik, a on to sebi ne želi priuštiti u ovom predizbornom periodu.




Koliko Plenkoviću odgovara ovaj odnos prepun tenzija, toliko on odgovara i Zoranu Milanoviću, koji je doista odlučio preuzeti ulogu oporbenog političara i svojevrsnog predvodnika opozicije, što ipak nije dio predsjedničkih ovlasti, premda nema ništa sporno u tome da predsjednik kritizira i Vladu i premijera, no treba voditi računa o retorici, ali i o funkcioniranju države, što ne čine ni jedan ni drugi i što je još jedan u nizu pokazatelja njihove političke i karakterne taštine koja bi se s vremenom i jednom i drugom ipak mogla obiti o glavu, osobito kada građani počnu detaljnije uviđati koliko je takav pristup opasan za samu državu, u kojoj je oporba uspjela ugasiti sama sebe ostavljajući na brvnu dvojac koji nema namjeru popustiti u interesu nacije i zemlje na čijem se čelu nalaze.

Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.