Foto: Pixabay

‘NON-PAPER’ KOJI JE PODIGAO BURU: Tko zaista stoji iza plana o prekrajanju BiH? Ovi detalji upućuju na pravog ‘krivca’

Autor: Branimir Vidmarović

U knjizi pokojnog Zvonimira Baloga ‘Veseli zemljopis o rijeci Savi’ piše da „još u Sloveniji izgubila dobar glas“. Poklopilo se tako da se zemljopisno veselje i Slovenija ovih dana ne nalaze na stranicama veselih stihova već sasvim ozbiljnih kancelarija i novina.

Nisu naravno Slovenci ništa skrivili. Riječ je dakako o famoznom planu prekrojavanja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova i Albanije. Autor uratka je navodno Janša. Dva listića su digla veliku prašinu koja se danima ne smiruje. Tko je pravi autor, tko je konačni recipijent i s kojim je ciljem to napisano?

Prvo sam pomislio kako je to još jedna, tipična za naše prostore, manija velike politike. Svako malo nekome fotelja postane pretijesna pa poželi krenuti stopama Marka Sykesa i Francoisa Georgesa-Picota – to su oni što su u tajnosti podijelili sfere utjecaja na ruševinama Otomanskog carstva, ili Henryja McMahona – to je onaj što je dogovorio granicu između Tibeta i Indije, ili Deana Ruska i Charlesa Bonesteela – dva mlada časnika koja su nacrtala granicu u Koreji.

Da ne spominjemo „salvetu“.

Tako je kod nas, pomislih. Puk stalno nešto parcelira i unosi u gruntovnice a veliki političari parceliraju prostore. Ali nakon što sam pobliže proučio plan, shvatio sam da su šanse da je ovo djelo ruku Janše ili nekoga iz slovenske vlade, vrlo male.

Ne radi se o tome da je plan bizaran. A zapravo sulud i neostvariv – nitko minimalnim uvidom u međunarodno pravo i sustav međunarodnih odnosa ne može ozbiljno napisati i poslati nešto takvo. Problem je u jeziku i stilu dokumenta.

Prvo, jezik političke pisane komunikacije je drugačiji, pogotovo u EU. Ljudi koji svakodnevno ili često komuniciraju na engleskom jeziku sa različitim europskim tijelima obilno koriste specifične eurokratske riječi kao što su stakeholder, capacity-building, framework, roadmap, action plan ili sustainable. Ovaj plan ne sadrži riječi ili konstrukcije koje bi upućivale na europski „pedigre“ autora.




Drugo, diplomatski i kancerlarski jezik je suh, dvosmislen i nezanimljiv ali gotovo uvijek gramatički točan. Ovaj plan ima nekoliko grešaka poput neusklađene jednine i množine. To ne mora biti od važnosti, ali može.

Treće, čudno pojednostavljivanje problema. Jezik planova, pa čak i onih neslužbenih, obično sadrži oprezne formulacije. Obično se spominju procjene (assessment) nakon čega slijede preporuke (recommendations). Stvari nikada nisu crno-bijele i linearne i ne iskazuje se uvjerenost da će A obavezno prouzročiti B. Ovaj dokument je u tom smislu koncipiran na prostački način.

Zbog svega navedenog stječem dojam da je tekst pisao neki konzultant. I to trećerazredni. Samo konzultant bi napisao da treba razgovarati sa nekakvim kriptičnim decision-makerima, odnosno ključnim ljudima bez spominjanja imena ili barem pozicija tih ljudi. Referiranje na decision-makere je omiljena konzultantska „fora“ kojom dobivaju na važnosti. U slučaju da ne želi spominjati imena, europski političar bi sigurno napisao nešto poput „stakeholder“, „relevant party“ ili „key figure“. Samo loši planovi loših konzultanata izgledaju jednostavno i cakum-pakum (poput provedbe u Bosni referenduma o ulasku u EU ili savez sa Turskom) bez uzimanja u obzir složenih procedura i izrade različitih scenarija.




Konzultanata i ljudi-spajalica je na ovim prostorima više nego što mislite; s obzirom na određeno prevoditeljsko iskustvo načitao sam se i naslušao takvih prijedloga i shema naspram kojih je ovaj plan udžbenik logike ili vojne strategije.

Stoga mi se čini da je netko nekome – stranci ili konkretno nekom političaru — nešto obećao; da će „doći do vrha“ i „riješiti stvar“. Da „ima svoje ljude gore“. Na pitanje tko i zašto nemam odgovora, i teško da ću ga ikada imati. No, indikativno je što rješenje svih problema u planu počinje sa ujedinjenjem Kosova i Albanije pri čemu se navodi postotak stanovnika koji definitivno podupiru ujedinjenje o kojem se govori kao o „ujedinjenju sa zemljom porijekla“.

Takva identitetski definirana retorika se ne koristi u slučaju prijedloga ujedinjena Republike Srpske sa Srbijom i Hrvatskog entiteta u Bosni sa Hrvatskom. Možda griješim ili preuveličavam, ali mi se čini da je pozadina ovoga plana konzultantska i kosovsko-albanska.

Autor:Branimir Vidmarović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.