fbpx
Boris Scitar/PIXSELL

(VIDEO) Veličao Mladića, plakao za Šešeljem, Ogulin proglasio srpskim… OVO su Vučićevi najšokantniji govori!

Autor: Mia Mitrović

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić politikom se bavi od ranih 90-ih kada se kao golobradi balavac priključio netom osnovanoj Srpskoj radikalnoj stranci. Svog idola i mentora Vojislava Šešelja u stopu je zaljubljeno pratio po svim mitinzima i halapljivo upijao svaku riječ njegova velikosrpskog programa. Iz 90-ih postoje brojne snimke Vučićevih sramotnih i huškačkih govora. Ni u desetljeću koje je uslijedilo nije odveć ublažio retoriku. Nešto finiji postat će tek nakon 2012. kada prelazi u Srpsku naprednu stranku Tomislava Nikolića, koja je zapravo nešto ušminkanija verzija radikalne stranke. Pronicljivi Vučić shvatio je da je vrijeme radikala prošlo i da će morati ublažiti, odnosno nekako upakirati velikosrpsku retoriku koje se nikada nije odrekao.

Portal Dnevno.hr preslušao je sve Vučićeve govore i donosi popis najšokantnijih. Nakon svega preslušanog s pravom se pitamo kako se točno dogodilo da ovakva beskrupulozna osoba vlada Srbijom i kako su naši susjedi dozvolili da takav čovjek prigrabi apsolutnu vlast u zemlji.

 


Govor u Glini (20. ožujka, 1995.)

Ovu besjedu ne treba posebno predstavljati jer je manje, više svima poznata. U okupiranoj Glini, Vučić pozdravlja ‘junački narod srpske Banije i srpske Gline i zahvaljuje im što su ‘prvi podigli baklju slobode i krenuli na ustašku vlast’ itd. Ono što je u današnjem kontekstu zanimljivo kod ovog govora je njegov odnos prema Miloševiću kojega je neki dan nazvao ‘velikim liderom’. U Glini ’95. mladi Vučić Miloševića smatra ‘slugom stranih sila’ i zamjera mu odnos prema Krajini:

“Žena ga je nagovorila da prihvati Vance-Owenov plan. Nikada Glina neće biti hrvatska! Ako radikali pobede srpskog precednika Miloševića, živet ćete u Velikoj Srbiji”, nadobudno je tada govorio mladi radikal da bi, 23 godine kasnije u Vrginmostu nedaleko od Gline, prilikom posjete Hrvatskoj, u odgovoru na novinarsko pitanje porekao da je spominjao veliku Srbiju.

 

 

‘Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana’ (20. srpnja, 1995.)




Samo četiri mjeseca nakon ‘debija’ u Glini, mladi Vučić održao je možda najsramotniji govor u čitavoj svojoj karijeri, a konkurencija je zbilja teška. U beogradskoj Skupštini, 20. srpnja 1995. dakle, dan nakon što je u okolici Srebrenice pobijeno više od 8 000 nenaoružanih ljudi, mladi se radikal penje za govornicu i mrtav, hladan izgovara:

“Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana! Pa da vidim smije li međunarodna zajednica ili bilo tko drugi da udari na srpske položaje i može li se tako ponašati prema srpskom narodu”, grmio je Vučić, a u Skupštini se začuo pljesak. Dvadesetak godina kasnije, isti taj čovjek optužit će Hrvatsku za ‘najveći genocid u Europi nakon Drugog svetskog rata’. Srebrenicu, kao ni druge srpske zločine, nikada nije spomenuo, niti se ikada ikome za njih ispričao.

 




 

‘Ogulin je srpski grad’ (kongres radikala, 2000.)

U ovom manje poznatom govoru na kongresu Radikalne stranke 2000. Vučić je govorio o nedosanjanom snu o Velikoj Srbiji i time pokazao da od tog sna nije odustao:

“Mnogi danas s podsmehom kažu ‘gde su vam danas Karlovac Karlobag i Virovitica’. To nam ova nesrpska fukara poručuje, mučenici i jadnici što ljube skute i ruke onima što su nas bombardovali. Oni hoće da kažu gde ste sada u Karlovcu, kao da samo nekoliko kilometara od Virovitice i Karlobaga nismo bili, kao da i danas nema preko 20 % Srba u Ogulinu i drugim srpskim mestima. Raduju se što su ustaše srpsku zemlju okupirale i hoće da nas ubede da to nije srpsko, da smo mi govorili gluposti. Mi nećemo nešto što je tuđe. Mi želimo obno što je naše, a to je i Karlobag i Karlovac i Virovitica i Ogulin, svete srpske zemlje. To moraju da znaju!”, kazao je tada 30-godišnji Vučić i zaradio buran pljesak svojih kolega iz srpske ‘redikulne’ stranke.

Vučić plače na ispraćaju Šešelja u Haag (24. veljače, 2003.)

Vojislav Šešelj u Haag je dobrovoljno otišao 2003. Izjasnio se da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. U kaznionici je proveo 15-ak godina, do kraja prošle godine kada je drugostupanjskom presudom osuđen na 10 godina te pušten jer je kaznu odslužio. Otkako je na slobodi, gostuje po opskurnim reality programima i služi svom učeniku Vučiću kao korisna budala za plašenje Hrvata i slične sitne pakosti. No, tog dana kada je odlazio na dalek i neizvjestan put, mlađahni Vučić u oku nije mogao prikriti suze zbog rastanka sa svojim učiteljem.

“Ne dajte Karadžića! Ne dajte Mladića! Ne dajte Šljivančanina! “, poručuje okupljenom mnoštvu Šešelj, dok u pozadini Vučić briše suze od ganuća.

 

 

‘Moj dom sigurna je kuća za Ratka Mladića’ (4. listopada , 2007.)

Nakon Šešeljeva odlaska u Haag, Vučić je nekoliko godina ‘ćutao’ i vidao rane. Koncem 2007. ponovno se oglasio kada se u skupštini povela rasprava o Ratku Mladiću. Vučić, zastupnik radikala tada je za govornicom rekao da su sve optužbe protiv generala Mladića, koji je osobno nadgledao pokolj u Srebrenici, ‘proizvod manipulacije, laži i sotonizacije’. Potom je izvadio plakat na kojem piše ‘sigurna kuća za Ratka Mladića’.

“Moja kuća i svako mesto čitave familije Vučića, a nismo mala familija, na svakom mestu bit će baš ovo, sigurna kuća za generala Mladića”, kazao je Vučić i podigao plakat visoko u zrak da ga kamere mogu snimiti.

 

 

Kompilacija Vučićevih izjava iz vremena radikala (1991. -2012.)

Teleprompter.rs sastavio je i ovu kompilaciju Vučićevih čudovišnih izjava iz vremena kada je bio radikal. Analizom njegovih govorancija možemo uočiti da svakog tko se s njim ne slaže voli prozvati fašistom i ‘gorim od Hitlera’, baš kao što je nedavno učinio s Hrvatskom.

U odnosu na vas, Hitler je Mona Liza“, kazao je nekome u Skupštini.

Zanimljivi su i njegovi govori u vrijeme NATO bombardiranja 1999. kada je napao NATO, SAD i međunarodnu zajednicu kao neprijatelje srpskog naroda. Spominje i Martića za kojeg kaže da je gađao civile u Zagrebu jer je ‘tako hteo da odbrani Srpsku Krajnu’.

Vučić maltretira novinare (2012. – danas)

Sve ovo Vučić je, izgleda, zaboravio ili jednostavno ignorira. Kada god mu netko od medija postavi neugodno pitanje o njegovoj burnoj prošlosti, riskira da na sebi osjeti sav njegov bijes, što su osjetili mnogi kolege u Srbiji, ali i ovdje kada je vješto i arogantno izbjegavao pitanja o Glini te pri tome bez srama gledao u oči brojne novinare i lagao im bez da trepne.

Iz svega priloženog može se zaključiti da srpski predsjednik Aleksandar Vučić u fino skrojenom, proeuropskom ruhu, nastavlja sve ono što su započeli njegovi prethodnici, od Nikole Pašića nadalje. To je čovjek kojemu se ne može vjerovati ni jedna jedina riječ jer laže bez da trepne, a za svoje laži ima podršku međunarodne zajednice koju je jeftinim trikovima obmanuo.

Vučić vješto manipulira Istokom i Zapadom, žonglirajući između Bruxellesa, Berlina, Ankare i Moskve poput profesionalnog akrobata. Istovremeno, u Srbiji nema gotovo nikakvu opoziciju, kontorlira manje, više sve medije kao i svaku poru društva, a propagandu i diktatorske vještine učio je od najboljih majstora tog zanata – Šešelja i Miloševića. Kako je krenuo, čini se da je sve ovo tek početak realizacije njegovih opasnih namjera koje bi ponovno mogle ugroziti krhki mir na našim prostorima.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.