Photo: Patrik Macek/PIXSELL

POVRATAK BIVŠEG SABORSKOG ZASTUPNIKA: Nakon politike, vratio se svojem profesorskom zvanju, a sada želi smijeniti HDZ s vlasti!

Autor: Ines Brežnjak / Andrej Jelušić

Kada je prije nekoliko mjeseci završio njegov saborski mandat, Marko Vučetić je zatvorio jedno zanimljivo poglavlje svoje života i vratio se svojem zvanju profesora na Filozofskom fakultetu. Tada je, na kraju svojeg mandata, dao naslutiti da se u politiku neće vratiti. Štoviše, ovaj je bivši saborski zastupnik nabrojao podosta razloga zašto odlazi te je konstatirao da je “još sigurniji da je trebao odustati od politike”.

Politiku je nakon toga i dalje nastavio pratiti, a često je na svojim društvenim mrežama komentirao aktualna zbivanja koja su se u tom periodu događala u političkoj areni. Ovaj se filozof tada okrenuo komentiranju događanja, počeo je pisati kolumnu, a svakim se danom sve više stjecao dojam da se sve više odmiče od nekog aktivnog bavljenja politikom.

I onda je odjednom prelomio, a javnim se prostorom proširila vijest da se Marko Vučetić nakon kratke pauze od politike u istu ipak vraća. Vučetić je, naime, najavio svoj mogući ‘comeback’ u političku arenu, no ovog puta na lokalnoj razini.

Moramo priznati, i nas je iznenadio.

Naime, Marka Vučetića već neko smo vrijeme imali u planu nazvati da nam kao bivši saborski zastupnik prokomentira aktualnosti te nam kaže čime se bavi otkako ga ne viđamo na malim ekranima u Saboru. I nazvali smo ga.




“Čujemo da se vraćate u politiku”, pitali smo odmah na početku. Odgovorio nam je potvrdno – da, razmišlja o tome. Ili što bi se u narodu reklo, nešto se kuha!

Naime, posljednjih se dana počelo šuškati da bi se oporba mogla ujediniti oko njega kao kandidata za gradonačelnika Zadra koji bi mogao srušiti duboko ukorijenjenu aktualnu HDZ-ovu vlast u gradu. Taj ‘deal’ do kojeg bi moglo doći neki uspoređuju sa situacijom u Zagrebu, gdje bi se većina mogla okupiti oko Tomislava Tomaševića, političara za kojeg mnogi tvrde da jedini ima šansu srušiti dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

S bivšim saborskim zastupnikom, a kako stvari stoje moguće budućim kandidatom za gradonačelnika Zadra popričali smo o vrućim zbivanjima na političkoj sceni. Prvo što smo ga pitali jest kako gleda na aktualni saziv Sabora, u kojem je i sam sudjelovao.




“Sadašnji saziv Sabora je dobrim djelom uvjetovan prethodnim sazivom”, odgovara nam.

“Imamo određena birokratska poboljšanja zastupnika koji su obnašali mandat u prošlom saboru. Oni su izgubili onu vitalnu energiju, a to se pogotovo vidi kod nekih oporbenih zastupnika i sad su se dodatno birokratizirali. Postali su ono što nisu htjeli biti u prošlom sazivu”, smatra Vučetić.

“S druge strane, imamo zastupnike koji obnavljaju i žele započeti s tom vitalnom energijom. Ako promatramo desnicu, zastupnici koji su se potpuno birokratizirali i poprimili su konture prepoznatljivih politika. To je recimo Most. Zastupnici koji sad traže jednu vitalnu energiju i mogućnost rasta na političkom spektru koji pripada desnici su zastupnici Domovinskog pokreta.

Sada imamo jednu paradoksalnu situaciju da su Mostovi zastupnici, odbijajući suradnju sa Škorom na prošlim izborima u tome što su očitovali pripadnost desnici, ujedno minirali desnici da obnaša vlast jer nisu išli skupa jer da jesu sasvim je razvidno da bi arhitektura sadašnje vlasti bila drugačija i da bi Plenković bio prisiljen koalirati s desnicom. Nisu se mogli dogovoriti zato što je Most tražio nekakav ekskluzivitet u pojedinim izbornim jedinicama. Imamo jednu paradoksalnu situaciju da se desnica formira i raste, a da se u isto vrijeme destruktivno odnosi kako bi igrala ikakvu ulogu na političkom spektru jer je potpuno suvišna za formiranje vlasti”, kaže Vučetić pa zaključuje:




“Ovaj saziv sabora i Vlade promatram kao Vladu koja je sama sebi u protuslovlju i koja je izrasla na nemoći razotkrivanja vlastite autentičnosti, to je jedan od paradoksa hrvatske politike”.

U međuvremenu se promijenila i oporba, a na čelo najveće oporbene stranke stao je Peđa Grbin. Na pitanje kako komentira njegovu pobjedu, kaže nam da je Peđa Grbin ostvario pobjedu unutar SDP-a, međutim to je pobjeda koja nije još uvijek nadvladala klanovske podjele koje postoje u okoštaloj grupaciji kao što je SDP.

“Grbin je zasad dobio povjerenje unutar SDP-a, ali hoće li on stranci omogućiti rast vidjet će se na lokalnim izborima. Ako on postane zarobljenik klanovskih politika i ne uspije ih prevladati onda je Grbin pobijedio da bi bio poražen”, kaže nam Vučetić.

“Ukoliko je postao predsjednik SDP-a koji shvaća da se socijaldemokratske politike više ne provode na način sjećanja vlastite prošlosti, u smislu da se vraća 100, 50 ili godinu unazad – to se odnosi na Bernardića – ako shvaća da se socijaldemokratske politike ne vode nego je potrebno definirati u ovim pandemijskim okolnostima što su to socijalne slobode, koja su prava radništva, koja je uloga države u suspenziji nekakvih sloboda, onda bi Grbin osim što je formalno lider opozicije mogao i stvarno postati i kreator, ali bi mogao postati i reformator socijaldemokratskih politika”, prokazuje Vučetić.

Jedna od svakako ‘življih’ tema za komentiranje su svađe i trzavice između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića. Nismo odoljeli da ga pitamo kako gleda na to. Prema njemu, to je ” jedan odnos dviju nemoćnih politika”.

“S jedne strane imamo premijera koji je nemoćan jer mu nedostaje odvažnosti da provodi politike zbog vlastitih strahova. On bi mogao provoditi drastično radikalne politike u odnosu one koje su bile do sada. Njegova riječ bi mogla postati zakon na način da to prođe saborsku proceduru. To je ta nemoć koji pripada diskursu premijera Plenkovića, nemoć straha da provodi nekakve politike jer se to ne usudi.

S druge strane imamo nemoć Milanovića koji ima moćniju retoriku i vjerojatno moćniju namjeru i motive da provodi te politike, ali mu funkcija onemogućava u tome. On je zapravo spavač na Pantovčaku i on se s tom ulogom ne nosi najbolje. Zbog toga je taj odnos tenzičan jer imamo jednog čovjeka koji ima unutarnju energiju pa i hrabrost, ali ima funkciju koja mu daje nemoćan govor. I s druge strane imamo moćnu funkciju, ali nemoćnog čovjeka da provodi politike koje bi mogao”, analizira Vučetić pa nadodaje:

“Zato ovaj sukob gledam kao sukob dva nesretna čovjeka koji se ne nose s različitim nemoćima”.

Puno njih nakon što jednom ode iz politike, više se u nju ne želi vratiti. To je planirao i on, no u međuvremenu su se stvari malo drugačije posložile, pa nam potvrđuje da bismo ga uskoro ponovo mogli gledati u političkoj areni. Doduše, samo na lokalnoj razini, jer od tamo kreće svaka promjena, kaže nam u toku našeg razgovora Marko Vučetić.

“Ja sam profesor ljudskih prava i filozofije politike na Sveučilištu u Zadru i nakon ove javno iskazane želje da ne želim sudjelovati u igrokazima nemoćnih politika na nacionalnoj razini, savjetovao sam mnoge oporbene opcije od ljevice do desnice u Zadru što bi oni to trebali učiniti na lokalnoj razini da se podigne kvaliteta života u Zadru i da grad prestane biti zarobljenik HDZ-ovske politike kontinuiteta”, kaže nam.

Razgovarajući s njima razvila se ideja da bi i on kao građanin Zadra mogao sudjelovati u tim lokalnim politikama.

“Kako nisam čovjek koji vjeruje da je teorija odvojiva od prakse, odnosno da čovjek ukoliko ne želi promatrati život treba sudjelovati u životu, nisam otklonio mogućnost da i sam sudjelujem u ovom izbornom ciklusu na lokalnoj razini. Ukoliko sam ja osoba oko koje će se ujediniti opozicija i oko koje će znati na jedan plauzibilan način predstavljati politike opozicijske i oporbene grada Zadra koje bi nakon lokalnih izbora trebale postati politike koje će upravljati gradom Zadrom”, objašnjava nam.

HDZ je, kaže nam, Zadar pretvorio u svojevrsnog ‘zarobljenika’.

“Grad Zadar je postao zarobljenik jedne politike samopromoviranja HDZ-a. Zadar je zbog toga što je imao određenu podršku unutar nacionalnih struktura, prvenstveno dok je ministar bio Božidar Kalmeta, on je doživio nekakav prividan rast koji se očituje u izgradnji jedne jedine ceste, u obnavljanju nekoliko spomenika i u tome da se grad snažne vezao upravo uz tu političku stranku. Ako čitav grad vežete uz jednu stranku onda ste vi gradu oduzeli različitost. Budući da HDZ-ovci grada Zadra nisu u stanju kreativno misliti, oni su, ne samo ugasili i ugušili grad sa svojim politikama, nego su ugušili i sam HDZ s tim politikama. Tako da mi u kadrovskom smislu ne možemo pronaći deset ljudi koji bi na kreativan način mogli upravljati institucijama grada, nego bi mogli upravljati isključivo na način tih okoštalih i zapuštenih HDZ-ovih politika.”

Vučetić je mišljenja da je HDZ u Zadru beznačajan. To pokazuje i primjer da je najmoćnija osoba koja dolazi iz grada, gospođa Sabina Glasovac koja je potpredsjednica Hrvatskog sabora, iz oporbenih redova, kaže nam ovaj profesor.

“Najmoćnija osoba koja dolazi iz Zadra je na razini državnog tajnika što je degradirajuće za grad koji se smatra nekakvom pokretačkom snagom HDZ-a u 9. izbornoj jedinici. To je javno očitovanje nacionalnog HDZ-a da im lokalni HDZ više ništa ne znači jer u sebi nema nikakvih potencijala.

Smatram da je to temeljni razlog zbog čega se trebamo aktivirati na lokalnoj razini. Da ponudimo različitost, da ponudimo kreativnost i da grad otvorimo svom građanima jer ćemo ga u suprotnom u potpunosti dokrajčiti. Zadar je danas potpuno stao, ne zbog lockdowna, nego zbog nekreativnih HDZ-ovih politika”, rezolutan je.

Pitamo ga što konkretno planira napraviti sa Zadrom postane li gradonačelnik. No, kaže nam Vučetić, ne ide to baš tako jednostavno.

“Mi ne možemo razvijati lokalne politike tako da razvijamo maštovne predodžbe s vlastitih trosjeda. Netko tko nije ušao u lokalnu upravu i samoupravu ne zna koji su problemi. Ono što je nužno napraviti odmah prvi da je da svi oni kadrovi koji su političkom voljom imenovani, njih je potrebno smijeniti. To nije sječa kadrova nego ukoliko netko imenovan političkom voljom, drugom političkom voljom on treba biti smijenjen da se shvati da je politička volja različita. U tim smjenama treba mnoge institucije otvoriti građanima, ako građani shvate da oni mogu biti oni koji će upravljati nekakvim institucijama, ne zato što pripadaju stranci koja guši grad nego zbog toga što pripadaju gradu i prepoznaju kreativne potencijale tog grada.

Ako građanima omogućite pristup u institucijama oni će se saživjet s tim gradom i neće ga napuštati. Može se populistički djelovati pa reći građanima ćemo omogućiti besplatno parkiranje. To su gluposti. Građanima treba omogućiti da sudjeluju u životu grada Zadra, a to znači djelovati na takav način da se institucije otvore prema građanima”, objašnjava nam pa nadodaje:

“Ako postanem gradonačelnik ja se nisam uzvisio nego sam se umanjio. Jer biti gradonačelnik, premijer, predsjednik je uvijek manje nego biti građanin. To mi u ovim zapuštenim demokracijama ne shvaćamo. Ako postanem gradonačelnik u smislu građanina sam se degradirao da bi nešto napravio u korist građanina i da bi poslije kad postane građanin uživao u tim slobodama koje sam kao gradonačelnik činio u korist građana. Mi u ovim antidemokratskim politikama smatramo da je političar onaj koji je iznad nas, mi živimo stanje poniženih demokracija, a te ponižene demokracije najjednostavnije možemo smijeniti na lokalnoj razini i to je ono što me motivira.

Ova politika koja smatra da su filozofi teoretičari koji ne bi mogli doprinijeti razvoju grada i država je jedna politika na koju dolazi do izražaja sva perverzija našeg odnosa prema državi. Pa vođenje grada i države je teoretska aktivnost. To je um koji definira i umom. Politikama trebaju napokon teoretičari, a ne oni koji sudjeluju sa sumnjivim koruptivnim praksama”, govori nam Vučetić.

Na kraju našeg razgovora, pitali smo ga kako kao profesor ljudskih prava komentira ‘novo normalno’ u zemlji, posebice apele dijela javnosti da se nekim strogim mjerama i zabranama koje su na snazi krše ljudska prava.

“Ljudska prava mogu biti suspendirana zbog nekakve izvanredne okolnosti kao što je to pandemija. Ali ne smiju biti suspendirana da bi se promovirala nekakva politika i da bi bila u funkciji ostvarivanja nekakvog političkog uspjeha, a to se kod nas upravo dogodilo.

Nama je borba protiv pandemije bila u funkciji promoviranja jedne narcističke, neempatične strukture ličnosti koja krasi premijera Plenkovića. Da se pokaže njegova veličina jer on je proglasio pobjedu nad virusom u prvom krugu kad mu je trebalo osvojiti vlast. Nakon toga je on omogućio građanima da sudjeluju u Koloni sjećanja i niti jedan epidemiolog nije govorio o tome kako je upravo to bio okidač učestalosti koronavirusa među građanima. Nakon tog događaja, nakon crkvenih slavlja ili danas nakon pohoda na trgovačke centre ne sluša se struka nego se degradiraju ljudska prava zbog ostvarivanja nečijeg političkog uspjeha krivnja se prebacuje na građane te se tim istim građanima oduzimaju ljudska prava da bi se štitile određene politike, a ne da bi se borilo protiv zdravstvene opasnosti”, objašnjava nam Vučetić.

“Ako se borimo protiv zdravstvene opasnosti onda slušamo stručnjake koji dolaze s područja javnog zdravstva, a to su prvenstveno epidemiolozi, a ne da nam političari budu ti koji će interpretirati i krivlju prebacivati na građane i kažnjavati ih oduzimanjem njihovih prava”, zaključuje.

Autor:Ines Brežnjak / Andrej Jelušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.