Veliki hrvatski intelektualac upozorava: ‘Spominju NDH jer žele denacifikaciju kao Putin’

Kolumnu Slobodana Prosperova Novaka ‘Pola ure političke kulture’ čitajte samo na portalu Dnevno.hr

Upravo je tekla 2017. kad je tek izabrani predsjednik SAD-a Donald Trump u razgovoru za FOX NEWS odlučio prvi put dovesti u pitanje ključnu odredbu NATO saveza koja nalaže svim državama članicama da napad na jednu od njih tretiraju kao napad na sve. U tom izlaganju pokazao je Trump veliku dobrohotnost prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu govoreći o geopolitici malih brojeva. Tucker Carlson, koji je vodio taj intervju, postavio je Trumpu ovo pitanje: “Recimo da je napadnuta Crna Gora, koja je u NATO ušla prošle godine, zbog čega bi moj sin išao u tu zemljicu da je brani od (ruskog) napada?”

Trump nije mnogo razmišljao nego je odgovorio kao iz topa: “Savršeno sam razumio to što govorite. Postavio sam sebi isto pitanje”, pa je nastavio: “Crna Gora je mala država, tamo žive snažni ljudi. Oni imaju vrlo agresivne ljude, a ti ljudi mogu postati još agresivniji. I čestitam! Vi ste u Trećem svjetskom ratu!” I tako je, eto, započeo Treći svjetski rat u zaljevu hrvatskih svetaca!

Trumpove riječi o Trećem svjetskom ratu koji da će početi u Crnoj Gori bile su i ostale opomena, posebno u svjetlu najnovijih događaja koji tu zemljicu zapadnoga Balkana pretvaraju u poligon velikoga srpstva, a posredno i državu na čijem moru mišiće vježbaju Putinovi jastrebi. Zbog svega toga upravo sada je više nego ikad potrebno naglašavati kako je NATO pakt osnovan najprije zato da bi se zapadni svijet suprotstavio potencijalnoj sovjetskoj, a danas ruskoj, agresiji u Europi.

Putinovo uplitanje sve očiglednije

Danas kad je Putinova Rusija više nego ikad, uz pomoć svoje vojne moći, spremna pripajati tuđe teritorije, mala Crna Gora s izlazom na Sredozemlje, državica smještena jugozapadno od Srbije, a zapadno od južne Hrvatske, posjeduje posebnu ranjivost. Podijeljenosti njezine malene populacije na štovatelje Zapada, to jest etničke Crnogorce i Srbe koji su sljedbenici agresivne Rusije, ljubitelji istoka i proširene Srbije, krije u sebi posebnu ranjivost.

Današnji svjetski lideri, jednako kao nekoć Trump, izbjegavaju izravno kritizirati svakim danom sve očiglednije Putinovo uplitanje u unutarnja pitanja Crne Gore. Jer sve dok NATO pakt svoje članice dijeli na male i velike, on pomaže Putinov krvnički naum na zapadnom Balkanu pa mu postaje glasnogovornikom. Isto se, naravno, odnosi i na potencijalno crnogorsko uključivanje u Europsku uniju koje je već davno ovu zemljicu trebalo odvojiti od srodnih proširenja Srbijom.

Ni u jednom trenutku poziv Crnoj Gori da pristupi NATO paktu nije bio utemeljen na vojnoj ili financijskoj snazi te zemlje nego ona postaje i formalni dio zapadnoga svijeta jer se vjerovalo da će samo tako biti otporna na ruska geopolitička presezanja. Crna Gora pridodana je NATO paktu kako bi cijeli zapadni svijet uglas kazao Putinu “ne možeš se miješati i ne možeš se igrati geopolitike na zapadnom Balkanu jer smo mi, a ne ti, važan čimbenik tog zapadnog Balkana”.

Sve ovo ima posebno značenje u trenutku dok u Crnoj Gori postaje normalno, pa čak i nije incident, kad jedan gradonačelnik, a to se događa u Nikšiću, pokazuje srednji prst dok se intonira državna himna. Eto toliko su se Putinovi i Vučićevi zagovornici osilili u Crnoj Gori. Ovaj mali Putin iz nikšićkog sokaka s ispruženim prstom još izjavljuje da ga javnost osuđuje samo zato što se zna da je Srbin. Uz to kaže da se protiv njega, kad ga se kritizira, postupa onako kako se navodno postupalo jedino još u nacističkoj Njemačkoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Denacifikacija Crne Gore

Spominjanje NDH kod ovih političkih aveti postalo je općim mjestom njihove nakane da denacificiraju svoj okoliš, ali i  susjedstvo. Sve to preuzeli su oni iz retorike Vladimira Putina pa su zato u današnjoj Crnoj Gori sve glasnije poruke o ujedinjenju “srpskih zemalja” u jednu državu, o brisanju granica između Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Njih podupire Srpska pravoslavna crkva i njezin poglavar, više puta kompromitirani Porfirije. I uz članstvo u NATO paktu Boka kotorska postala je zaljevom ruskih kalkulacija. U Boki kotorskoj sve je više političkih piromana čiji se mitovi kotrljaju s Lovćena i strmoglavljuju na do jučer mirne ljude među kojima je barem pet tisuća Hrvata i barem 70 % sveukupne spomeničke baštine Crne Gore koja je djelo izravnih predaka tamošnjih Hrvata.

Zvali su ih teoretičarima zavjere, a sada se ispunjava proročanstvo: ‘Niste prepoznali opasnost’

Svakodnevno se u Crnoj Gori spaljuju ideali dojučerašnje crnogorske državnosti. Oni se spaljuju zajedno s priznavanjem hrvatske baštine. Nije to nimalo čudno jer ovim tlom marširaju svoj osvetnički marš Porfirijevi pioniri koji za Srpsku pravoslavnu crkvu otimaju značajan dio tuđih nacionalnih suvereniteta. U zaljevu hrvatskih svetaca nastaje tako velika nacionalna gužva. Prethodna stoljeća ovdje kao da su pojeli skakavci pa na ovim obalama Hrvati nestaju zajedno sa svojim crkvama i palačama koje danas odreda pripadaju ruskim tajkunima.

Ludilo suvremene Crne Gore živi ovih dana na stotinama jumbo-plakata koji su postavljeni uza sve važnije putove ove zemlje. Tako su i onako uske ceste Boke kotorske zagušene  golemim plakatima na kojima su slike sve odreda hrvatskih književnika i znanstvenika, na kojima su prikazani deseci uglednih ljudi  iz hrvatske povijesti, ljudi kakvi su bili  isusovac Ruđer Bošković, pravni pisac i kolekcionar, Cavtaćanin Baltazar Bogišić, te niz velikana stare hrvatske književnosti koji su prije više stoljeća djelovali na tlu današnje Crne Gore. Tu su tako plakati s likovima Andrije Zmajevića, Stjepana Zanovića i mnogih drugih. Na njima  ćiriličnim slovima uz svaki portret stoji rečenica “Ponosni na svoje srpsko”, a uz nju i neka karakterizacija tog velikog srpskog sina! Na primjer, uz Andriju Zmajevića, pisca gundulićevske “Slovinske Dubrave”, piše da je bio srpski barokni književnik, nadbiskup barski i primas srpski.

Dakle, samo pedeset kilometara od Dubrovnika za cijelu enciklopediju hrvatskih velikana, za naše najslavnije sinove, netko veli da su Srbi i još dodaje da se ponosi njihovim srpskim podrijetlom. Teško je na ovo ludilo  ponuditi suvisao odgovor. Odgovore na ova presezanja mi smo davali u stotinama prilika. Ovim Putinovim i Vučićevim i Porfirijevim pionirima oni ne znače ništa. Njima je cilj ukrasti tuđe, zamračiti istinu i ponavljati kako je sve što je hrvatsko dio srpskoga svijeta koji treba konačno ujediniti i kojemu treba ukloniti granice.

Ako smo dobro razumjeli ove ljude, oni bi uklanjali granice. Za početak, uklonili bi granicu između Hrvatske i Crne Gore. Nije im to prvi put. To su učinili već 1806., dok su u Dubrovniku bile Napoleonove trupe pa su ruski topovi s mora i kopna, udruženi s crnogorskim pljačkašima, došli braniti slavensku braću, pa su rušili predgrađa Dubrovnika i pljačkali mu okolicu. Dolazili su ti isti ljudi, taj put bez Rusa, i vikali na talijanskom jeziku “Viva la Serbia” 1893. i pod spomenikom Ivanu Gunduliću, kojega su zvali Jovanom, ubili nekoliko dubrovačkih mladića.

Titove brigade pobile stotine civila

Došli su u Dubrovnik i u listopadu 1944. zamaskirani u osloboditelje s Titovim proleterskim brigadama, kad su bez suda i suđenja nemilosrdno pobili na stotine civila kojima su anonimne grobove ostavili na otocima Daksi i na Jakljanu. I onda su se još jednom vratili da poruše tu istu granicu o kojoj sada opet trabunjaju u ranu jesen 1991. Prešli su tada sve granice te su tijekom više od godinu dana nasilja, koje je zgrozilo cijeli civilizirani svijet, ostavili pustoš na dubrovačkom tlu svugdje gdje su stigli. Danas potomci tih četničkih pljačkaša, koje podržavaju Putin i njegovi glasnogovornici, besramno tvrde da se u Dubrovniku govori srpski jezik, kao što tvrde da je sve što je ondje disalo i stvaralo stoljećima bilo srpsko.

U Zagrebu su prije neki dan predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića primili hrvatski predsjednik Zoran Milanović i hrvatski predsjednik Vlade Andrej Plenković. Primili su ga s ljubaznošću i gestama prijateljstva, obećavali su kako će mu pomoći na putu njegove domovine u Europsku uniju. On se smiješio, čak je spominjao i kako nekoć kao nisu bili dobri odnosi Hrvatske i Crne Gore, dok ga se ona dvojica Granićevih učenika nisu usudila pitati ništa o realizaciji Vučićeva projekta “srpskog sveta” u Crnoj Gori kojoj je predsjednikom. Nisu se usudili, a ondje se svakodnevno bestidno govori o Hrvatskoj i Hrvatima, ondje se mašta o mijenjanju granica i o praksi slabljenja susjeda i planovima političke dominacije nad njima. Ondje su prije neki dan progonili dvije zagrebačke profesorice nakon što su održale predavanje o bokeljskoj baštini!

Crna Gora postala je poligon Putinovim totalitarnim mutikašama za njihove specijalne operacije. Ne samo za projekt “srpskog sveta” nego je ona danas idealan poligon za hibridni rat između Rusije i SAD-a odnosno NATO-a. Dovoljno je malena pa ne zahtijeva previše resursa, a ima pouzdanog i vrlo zainteresiranog lokalnog vazala u Srbiji. Uz to, Rusima je već stoljećima osobito sladak zalogaj zbog izlaza na istočni Jadran, a sada još više zbog mogućeg nasilnog izlaza iz članstva u NATO-u.

U Crnoj Gori sve do 2020. godine hrvatski parlamentarni zastupnik bio je jezičac na vagi i jamčio je prozapadnu većinu u crnogorskom parlamentu. Ljudi iz okruženja Mila Đukanovića koji su uveli Crnu Goru u NATO imali su u vezi s Hrvatima vrlo pragmatičan, pa time i prijateljski stav. Njihovi protivnici koji danas vladaju Crnom Gorom vlast su dobili tako što su rušili tu slabu hrvatsku kariku te joj jadnim politikantskim mešetarenjima oduzeli glasove tako da je ona izgubila parlamentarni status. Samo 20 dana prije posljednjih izbora bila je formirana u Crnoj Gori fantomska Hrvatska reformska stranka, ne kao politička stranka Hrvata nego kao rušilački projekt čije se sjedište i danas vodi na adresi nekog umirovljenog oficira JNA. Aktualne hrvatske tajne službe nisu u toj stvari učinile ništa. Ni aktualna vlast, nego su se osramotili i upisali još jednu negativnu reckicu u svoje biografije!

Problem kasarne u Morinji

Od tada u Crnoj Gori najglasnije su ideje “srpskoga sveta”, one iste za koje se žučljivo zalažu predsjednik srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik, ideje koje zastupa direktor sigurnosno-informativne agencije Srbije, otvoreni putinofil Aleksandar Vulin, te brojni  povjesničari i ideolozi velikosrpskog projekta. Njihov se cinizam posve neprikriveno sprda s načelima Europske unije pa tako po njima izlazi da ona postoji jedino kako bi njima poslužila u nakanama ujedinjenja svih Srba u jednu istu zemlju. Onaj kojega su u Zagrebu neki dan primali s najvećim počastima misli ovako: Nije potrebno da se mijenja državno-pravni status, neka to bude bilo koji način. Ako je to Europska unija, neka bude. Ako je Otvoreni Balkan, neka bude. Ako nema ništa od toga, neka bude Sporazum između Crne Gore, Srbije i Republike Srpske. Ali neka granica nema.

Ljude koji ovako misle i govore nažalost hrvatski čelnici ohrabruju te im obećavaju izravnu pomoć na njihovu, kako kažu, europskom putu. Crnoj Gori treba europski put, ali ne s ovakvim razornim retorikama s kojima nam pokazuju srednji prst poput onoga nikšićkog kabadahije koji crnogorsku državnu himnu javno izruguje. Ti ljudi su trbuhozborci Putinovi i Vučićevi. Oni Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu smatraju privremenim, slučajnim državama, da citiramo hrvatskoga predsjednika, oni ih smatraju državama koje su njihovi ratni ciljevi. Ti ljudi koji su na strani zla nisu nikada obustavili svoje agresivne ciljeve nad ovim zemljama, samo što ih sada iskazuju na perfidnije načine. Oni se bez zagovora otvorenog nasilja koriste unutarnjim anti-suverenističkim snagama kako bi oslabili kapacitete država na zapadnom Balkanu.

U Crnoj Gori svjedoci smo jednog izgubljenog vremena koje se bori s avetima prošlosti. Što se Hrvatske tiče, nešto od razuma ima još jedino u zidinama kasarne u Morinji, gdje je za vrijeme Domovinskoga rata bio logor u kojem je bilo zatočeno više stotina Dubrovčana. Ondje u krug tadašnje kasarne, tog mučilišta koje je danas ispražnjeno i zaključano, nitko, čak i kad bi htio, ne može ući, ali ovdje je ipak u zadnjim danima Đukanovićeve Crne Gore postavljena spomen-ploča hrvatskim uznicima.

Holjevac ‘razmontirao’ svoju ‘omiljenu političarku’: ‘Teško je reći je li to više za ludnicu ili za zatvor’

Dok ovo pišem, ona je još na svome mjestu. To kažem jer joj i znani i neznani svakodnevno prijete govoreći kako će je srušiti dinamitom i macolama. Postavljanje ove spomen-ploče svojevremeno je uzrokovalo pad više ministara i odlazak iz crnogorske vlade njezina hrvatskoga člana. U Morinju se i danas stanovnici prepiru oko terminologije na ovoj ploči pa jedni misle kako bi ovo ratno mučilište trebalo nazvati sabirnim centrom, a ne logorom koji da je ružna riječ.

To što u Crnoj Gori svi radije govore o riječima, a ne o stvarima i jest najveći problem ovih ljudi. Inače, kad je ploča bila postavljena, nju je od razbješnjelih Srba morala čuvati četa crnogorskih vojnika. Sada kada je zaključana i kad joj nitko nema pristup osim hrvatskih ministarskih delegacija ploču navodno više nitko ne mora čuvati. A riječ je o samo tri ove uklesane rečenice: “Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3. 10. 1991. – 18. 8. 1992.) za zatočene hrvatske civile i branioce. Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikad ne ponovi!”

Kad jednom ove tri rečenice budu moguće u modernoj Crnoj Gori, kad budu moguće u Srbiji i kad budu moguće u srpskom entitetu u Bosni i Hercegovini, moći će i hrvatski najviši predstavnici razgovarati s liderima tih zemalja. Dok su ove rečenice zazorne, čak je i nazočnost NATO pakta u Crnoj Gori samo iluzija. Jer ne bi bilo dobro zaboraviti Trumpovo proročanstvo prema kojem je to zemlja u kojoj bi lako mogao započeti Treći svjetski rat.