
S juga Hrvatske krenula ‘ideološka revolucija’: Iza svega stoji Domovinski pokret
Tjedni pregled Marcela Holjevca čitajte samo na portalu Dnevno.hr
O hrvatskim ratnim veteranima, braniteljima, kako vam drago, uglavnom se piše kao o kockoglavim ognjištarima, nerijetko opasnima za okolinu. Kada branitelj s PTSP-om počini kakvo kazneno djelo, uvijek se u medijima prvo ističe da je “branitelj”. Kada takvo djelo počini netko drugi, onda je to samo “muškarac (45) “, ili “N. P. iz Bršadina”, bez navođenja profesije, nacionalnosti ili bilo kakvih identifikacijskih podataka.
Ovog je tjedna u Biogradu na moru smrtno stradao 54-godišnji zaštitar koji je sezonski radio u klubu na lošem glasu. Smrti je prethodila tučnjava pijanih gostiju. Sad, da je netko smrtno stradao u nekom cajka-klubu samo je po sebi vijest koliko i da vlak za Split kasni, vijest bi bila da stigne na vrijeme. Vijest bi bila i da jednog vikenda nema mrtvih, ranjenih ili pretučenih u i ispred takvih klubova. To je redovno stanje stvari. Doduše, na programu te večeri nisu bile cajke, nego pjevač dalmatinskih pjesama iz Bibinja, Ićo Sikirić. Ali Aqua uglavnom ugošćuje cajke pa je očito i publika takva.
Nije neka vijest ni da je svemu prethodila masovna tučnjava mladića od kojih su neki sinovi lokalnih političara, ni da je klub u vlasništvu sina lokalnog HDZ-ova moćnika, te da je i sam vlasnik HDZ-ovac, a nije čudno ni što mediji to ističu u naslovima. Ustvari, vijestima o incidentu dominira upravo ta povezanost kluba s HDZ-om pa se naročito ističe kako klub, na čijem su repertoaru najčešće ugledni gosti poput Milice Todorović i sličnih, krši sve moguće propise, a nitko ih ne dira jer se “zna čiji je”. Ono o čemu se šuti, što ni jedan nacionalni medij ne samo da ne ističe nego uopće ne spominje, jest da je preminuli zaštitar Nenad Kokić bio branitelj, veteran 4. gardijske. Ratni heroj, kažu, i otac dvojice tinejdžera. Radio je sezonski u klubu kako bi prehranio obitelj, za što braniteljska mirovina nije bila dostatna. Nije bio incidentan, uz njega se ne vežu nikakvi skandali, za njega svi imaju samo lijepe riječi, kažu da je pomagao svima, komu god je kako mogao. Nije imao stan ni riješeno stambeno pitanje, živio je u povlaštenom najmu.
Pa, kolege iz srednjostrujaških medija, kada već tako rado ističete da je netko branitelj kada se radi o nečem negativnom, mogli ste i ovog puta istaknuti da je riječ – o branitelju. Kada tako rado pišete o “privilegijima branitelja” i tako stvarate dojam da svi imaju 15 tisuća kuna mirovine, napišite ponekad ponešto i o onima koji nemaju ni stan ni mirovinu kojom se mogu pokriti, ni stalan posao, ništa. Tek kada umre branitelj ili kada ga netko ubije, mediji nađu lijepu riječ za njega – ili jednostavno prešute da je riječ o branitelju. Dok je živ, obično se mora suočavati s optužbama da je povlašten i na teret društvu i državi.
Povjesničar i profesor Hrvoje Klasić pohvalio se druženjem s milijarderima na brodu The World, na kojem morate kupiti kabinu za par milijuna dolara da biste njime krstarili – dakle, namijenjen samo vrlo bogatima, a dobar dio njih permanentno živi na brodu. No, ne, ovo nije još jedan tekst o šampanj-socijalizmu. Klasić je na brod pozvan kao “stručnjak za povijest Balkana”. Iako ljevičar, sviđaju mu se bogatuni. “Imao sam prilike upoznati članove uprava najvećih svjetskih korporacija i najutjecajnijih think-tankova, vlasnika velikih kompanija, ponajviše onih iz IT sektora i naftnog biznisa”, kaže Klasić pa objašnjava kako su svi oni sami zaradili novac, nisu nasljednici, nego su postali bogati zahvaljujući svom znanju i radu. No Klasića je razočaralo što, kaže, ti milijarderi nisu znali baš ništa o povijesti Balkana. Baš čudno, inače poslovni ljudi nemaju drugog posla nego proučavati bitke na Sutjesci i Neretvi. Pa ju im je on protumačio. Sad, bojim se, znaju još manje. Ili im je malo veća zbrka u glavi.
Renomirani povjesničar, kako ga etiketiraju (svaki lijevi stručnjak za bilo što je renomiran i ugledan, ma kako sulude teorije iznosio, svaki koji to nije je kontroverzan, ma kako ono što govori bilo znanstveno utemeljeno), tako je bogatunima objasnio da se puno ustaša iz Argentine devedesetih vratilo u Hrvatsku. Valjda klati srpsku nejač. Pa im nije ostalo nego braniti se od ustaša. “Iznenadili su se kad su čuli koliko je ustaša nakon rata pobjeglo u SAD i Južnu Ameriku, a posebno ih je zaprepastilo kad sam im ispričao da su se neki od njih ili njihovi potomci vratili devedesetih godina u Hrvatsku te zauzeli istaknute funkcije u državnom aparatu. Također nisu mogli vjerovati da još ima ljudi koji negiraju holokaust te postojanje logora”, kaže Klasić. Što im je još napričao, nemam pojma, ali mogu pretpostaviti: Jugoslavija je bila demokratska i progresivna država kojom je vladao dobroćudni predsjednik Tito koji nije bio diktator, a onda su došle zloćudne ustaše iz Argentine, svrgnule ga s vlasti, proglasile novu NDH i potjerale Srbe bez ikakvog razloga i povoda. A za sve je kriv nacionalizam, ponajprije hrvatski.
Ali stvarno bi me zanimalo je li pokušao objasniti tim ljudima koji su postali bogati zahvaljujući svom znanju i radu, kako sam kaže, da se u dragoj mu Jugoslaviji nikako nije moglo postati bogat zahvaljujući tomu, ali se moglo postati bogat na način na koji je postao bogat njegov idol Mika Špiljak, “revolucionar i državnik” i njegov sin Vanja, koji je stekao naftnu kompaniju u Švicarskoj i vilu na obali Ženevskog jezera potkradajući državnu INA-u za teške milijarde, što je njegov tatica “državnik” prikrio tako što je preko Perkovića i Mustača osigurao da nezgodni svjedoci dobiju sjekirom po glavi. Zbog čega sad služe doživotnu. Onako usput, Mika nije bio ni revolucionar ni državnik, nego korumpirani aparatčik i poslušnik iz drugog ešalona. Ali što ja znam, Klasić je renomirani stručnjak. Pa mu je dopušteno Hrvatskoj raditi reputacijsku štetu, i to među ljudima koji odlučuju o investicijama i kreditima, uz plaćene jastoge i kavijar. I onda se time hvaliti po novinama. Kaže arapska poslovica, kad budala baci kamen u bunar, 40 mudraca ga ne može izvaditi. Kada Klasić govori o povijesti Domovinskog rata potencijalnim stranim ulagačima, nema te vlade koja može popraviti štetu.
Što je ovog puta uvrijedilo Milorada, pitanje je koje se ponavlja iz tjedna u tjedan. Pa, odlučio je tužiti Agenciji za elektroničke medije Novu TV zbog priloga iz Borova u povodu godišnjice ubojstva 12 hrvatskih policajaca. Čiji spomenik inače često na taj dan osvane oskvrnut s 4C i sličnim antifašističkim simbolima. Kako javlja glasilo SNV-a, Novosti, “izvještaj iz Dnevnika Nove TV od 2. svibnja o komemoraciji koja je tog dana održana u Borovu u povodu 32. obljetnice masakra 12 hrvatskih policajaca ocijenili su neobjektivnim i neprofesionalnim”.
Novosti tvrde da je u spornom prilogu “novinarka Marina otvoreno sugerirala kolektivnu odgovornost cijele srpske zajednice za spomenuti zločin, što je razvidno iz off tvrdnje da je ‘2. svibnja ovo većinsko srpsko selo redovito prazno…’, što nadalje ‘prate kadrovi spuštenih roleta na zatvorenim, valjda srpskim prozorima, čime se dodatno podilazi nacionalističkom narativu koji već godinama cijelu jednu zajednicu na istoku Hrvatske proglašava kolektivno odgovornom za neke od najtežih ratnih zločina'”. Usto, kažu da su zločinci kažnjeni pa je stvar riješena i nitko nije kriv. Inače, petorica njih su za ubojstvo i masakriranje 12 policajaca ukupno dobili 3 (slovima: tri) godine zatvora.
HND se, naravno, nije oglasilo u vezi s ovim napadom člana vladajuće koalicije na pravo novinara da neovisno i objektivno izvješćuju. Naime, činjenica je da na tu obljetnicu, što mi je dobro poznato, u Borovu Selu vlada “omerta”, da su kuće zatvorene i rolete spuštene, da nisu “valjda srpske” nego su srpske, i da je sve što je rečeno činjenično točno, sviđalo se Miloradu ili ne. On čak ne negira da novinarka iznosi činjenice, ali mu se ne sviđa što činjenice “insinuiraju” da su tamošnji Srbi mahom četnici. To nije potrebno insinuirati, to se zna, i to treba otvoreno reći. Zna se tko je načelnik mjesta, SDSS-ov Zoran Baćanović koji je preklani na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti poručio da je “Oluja zločin koji još traje”, a razvidno je iz tekstova u Novostima da ni Milorad nije daleko od takvog stava o oslobođenju Hrvatske. Zna se da ondje stoji spomenik Šoškočaninu. Zna se i da Pupovčeve Novosti sustavno traže ustaše u zjenici svačijeg oka i pljuckaju onako lagano po Oluji nabrajajući i uveličavajući zločine i “zločine” i zna se da upravo SDSS radi ono za što optužuje Hrvate – a to je da kolektivno optužuje cijeli jedan narod, Hrvate, i crta mu Hitlerove brkove i đavolje rogove. Njima su Oluja i Jasenovac manje-više jedno te isto, ali se strahovito uvrijede kada netko primijeti da su Srbi u Borovu Selu mahom – četnici. Ma nisu, Milorade. Samo se tako češljaju. A spomenik poginulim policajcima svako malo valjda oskvrnu Kinezi.
Učiteljica je kriva – jer ju je učenik pretukao. Tako glasi presuda, pravomoćna, Županijskog suda u Zagrebu. Nema pravo na odštetu. Učenik srednje škole nogom ju je udario u glavu, ali stav suda je da je sama to skrivila jer je bio “izazvan njezinim neprimjerenim načinom ispitivanja”! Sud je ocijenio da se profesorica neprofesionalno ponašala, stoga protupravno ponašanje malodobnika ne predstavlja manifestaciju profesionalnog rizika zbog kojeg bi odgovarao poslodavac. Tako sad profesorica mora platiti parnični trošak od ukupno 248.814 kuna. Bogu hvala, ovih je dana Ustavni sud ukinuo presudu i vratio sve na ponovo suđenje.
Da skratimo, mali je trebao pasti razred, imao je tri jedinice, onu iz fizike je pokušao ispraviti, nije znao prva dva pitanja – u vrijeme kada sam ja išao u školu, ne bi dalje bilo priče. No on je tražio da ga pita dalje. Kako je ona to odbila, napucao ju je nogom u glavu. Odnosno, prvo je pitala: “Trebam li možda zvati policiju kako bi te izvela iz razreda?”, a onda dobila batine. Sud smatra da se ponijela neprofesionalno kada mu je postavila nejasno pitanje koje on nije razumio, ali da ga nije vrijeđala ni omalovažavala. No svejedno je odlučio da je bila “neprofesionalna”.
Stvar je tu jednostavna. Napade na učitelje treba najstrože kažnjavati – pa čak i da ga je profesorica otvoreno omalovažavala ili prekršila bilo koje profesionalno pravilo. Jer to ne opravdava fizički napad. Fizički napad na učitelja UVIJEK je za zatvor. Ako je učitelj sa svoje strane tomu pridonio na bilo koji način, treba kazniti i njega – suspenzijom, otkazom, kako god, ali nema i ne smije biti opravdanja za fizički napad na učiteljicu, pogotovo ne zato što je nekom uvalila jedinicu! I nikad, apsolutno nikad, počinitelj ne može pravdati takav napad time da ga je učitelj nečim izazvao! I da, kada se ne uči, pada se razred. Učitelji ne moraju takvima ići na ruku, nisu to dužni. Ovako, samo stvaramo civilizaciju razmažene i nasilne deriščadi. Sutra će se valjati po cesti i ometati ovo ili ono i tući ljude koji im ne daju ono što im ne pripada.
S juga Hrvatske krenula ‘ideološka revolucija’: Iza svega stoji Domovinski pokret
Turist pitao kakve su Hrvatice, pogledajte ove jezive odgovore
Milanović zagrmio: ‘Problem se može riješiti jedino u Sarajevu’
Penava: DP stoji u obrani obitelji i nacionalne države od napada globalističke agende