UMJESTO HRVATSKE SPERME, STIŽE ŠPANJOLSKA! ‘To je biocid, to je genocid’, Herman Vukušić poručuje: ‘Ime donora ne treba biti tajno’

“Tko je odobrio uvoz jajnih stanica i spermija iz Španjolske i svijeta? Ne znam, je li za to kaznenu prijavu, pištolj ili motku?! Apeliram na ove naše nesretne žene, kakav uvoz jaja?! To je biocid, genocid, gdje je to prošla neka etička rasprava, postoji li srpsko liječničko društvo, neka komora, što rade?”, podivljao je još u prosincu srpski liječnik Branimir Nestorović, nakon što se najavilo da će u susjednu nam zemlju stići spermiji iz Banke reproduktivnog materijala iz Španjolske.

Uvoz sperme i jajnih stanica u Hrvatsku

A ista je vijest prije tjedan dana stigla i u Lijepu našu. Hrvatski parovi koji muku muče s dobivanjem djece i kojima je potrebna medicinski potpomognuta oplodnja više neće morati na komplicirane zahvate odlaziti u inozemstvo, već se spermiji i jajne stanice, baš poput organa za transplataciju, prema točno utvrđenoj proceduri dovoditi u naše bolnice iz visokokontroliranih licenciranih banaka u Europskoj uniji, točnije iz Španjolske, Danske, Italije i drugih zemalja koje su u skladu s hrvatskom regulativom.

Povod suradnji Hrvatskog društva za humanu reprodukciju i endokrinologiju s kolegama iz drugih zemalja bila je činjenica da u Hrvatskoj jednostavno nije bilo dovoljno “dobrovoljaca” da bi se uopće osnovala banka gameta koje bi donirali hrvatski građani. Iako se ne zna točan razlog koji stoji iz generalne nezainteresiranosti, pretpostavlja se da je domaćim ljudima smetalo što donor prema našem Zakonu ne smije biti anoniman. Uostalom, i Konvencija o pravima djeteta nalaže da donacije budu neanonimne, a naš Zakon još dodatno brani davanje ili primanje novčane ili druge naknadu za darivanje stanica ili zametaka.

O, grubo rečeno, uvozu strane sperme porazgovarali smo s psihijatrom Hermanom Vukušićem koji često u javnosti problematizira identitetske politike, a koji nam je i odmah na početku razgovora otkrio da je nesuđeni ginekolog koji se htio baviti in vitro oplodnjom, ali ga je, kaže, rat bacio u psihijatriju. S umjetnom oplodnjom problema nema, aspekt anonimnosti malo mu je problematičan.

“Znam kolika je glad djeteta da sazna tko su mu roditelji, tko mu je biološki otac, tako da osobno sam više za to da ime donora ne bude tajno. Naravno, na institucijama je da učine sve da te informacije ostanu u krugu samo onih ljudi koji to trebaju znati, dakle stručnjaka i danas sutra eventualno djeteta”, priznao je Vukušić.

‘Za davanje humanog materijala takvima nisam”

Uvoz humanog materijala iz drugih zemalja u Hrvatsku u pravilu podupire, no pritom mu je važno prije procedure saznati tko ide na in vitro oplodnju i kakva je sudbina djeteta. Također, Vukušiću je posve nevjerojatno – aludira tu na slučaj Zambija – da se jedno dijete u Zagreb vraća s ocem koji ima vaginu.

“Ja sam to već pisao, nitko nije razmišljao o sudbini djeteta koje odrasta u takvim kulturološkim okvirima koji su većini društva i dalje neprihvatljivi”, pojašnjava psihijatar i dodaje da nije isto kada imamo par koji se bori s idiopatskom neplodnošću i doista ne može godinama dobiti dijete ili kada se radi o nekakvom društvenom eksperimentu.

“Slave trudnog transrodnog muškarca”

“Jeste danas možda vidjeli kako svi mediji prenose i slave trudnog transrodnog muškarca koji zapravo ima vaginu. Dakle radi se o biološkoj ženi koja je ostala trudna, a na naslovnicama pišu kako je to muškarac koji je ostao trudan. Zamislite da recimo imate takav par, trans muškarca koji je zapravo žena, koji ima svoju ženu koja može ostati trudna. Za davanje humanog materijala takvima nisam”, iskreno će Vukušić.

Kako će raspodjela reproduktivnog materijala izgledati u praksi, kao hoće li svi imati jednako pravo da se “upišu na listu čekanja” tek ćemo vidjeti. Godišnje ovu uslugu preko HZZO-a zatraži nešto više od 100 parova, a lani je od 106 odobreno 89 zahtjeva i prijedloga za upućivanjem u inozemstvo. Zahtjevi za donacijom jajne stanice dvostruko su češći nego zahtjevi za donacijom sjemena, a najčešće zemlje u koje se upućuju Hrvati su Sjeverna Makedonija i Češka.