Ukrajina ide do konačne pobjede: Šest milijuna vojnika stižu za novu ofenzivu?

Na prošlotjednom, 78. zasjedanju Opće skupštine UN-a u New Yorku, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u svom se govoru “obraćao polupraznoj dvorani jer su mnoga izaslanstva odbila doći i poslušati što ima reći”, kako je izvijestio utjecajni američki The Washington Post.

Zelenskog bi eventualno mogla utješiti činjenica da je govor njemačkog kancelara Olafa Scholza u golemoj dvorani UN-a pratilo nevjerojatnih desetak ljudi, što je pak potpuna blamaža.

Nikakve utjehe tu nema jer spomenute porazne činjenice za oba lidera nedvojbeno ukazuju na dva ključna elementa: prvo, Volodimir Zelenski svojom je pojavom i javnim istupima počeo iritirati međunarodnu javnost, ne samo neprestanim zahtjevima za ovom ili onom pomoći, kritikama svih i posvuda nego i zbog toga što svi vrlo dobro znaju da je on samo figura kojom upravlja Washington i kojeg on mora i hoće uvijek slušati; i drugo, Njemačka je potpuno izgubila donedavni visoki ugled u međunarodnoj zajednici pa potonju više, očito, uopće ne zanima što službeni Berlin ima reći – također dobro znajući kako ne može i neće reći ništa drugo od onoga što mu dopusti Washington.

Pad njemačkog ugleda zajednička je percepcija, a nju najbolje potvrđuje i oslikava prošlotjedni tekst uredništva američkog Bloomberga pod naslovom “Njemačko gospodarsko čudo sada je europska bolest”.

U njemu se najprije podsjeća kako je “Njemačka desetljećima postizala impresivan gospodarski uspjeh” i da je “postala jedan od vodećih svjetskih dobavljača industrijske robe kao što su automobili, strojevi i alati, oslanjajući se na uvoz jeftine energije i ekstremnu štedljivost kako bi osigurala konkurentne cijene”. Sada toga više nema i Njemačka će morati posegnuti za bolnim reformama kako bi spriječila da postane stvarni “bolesnik Europe” koji je može povući za sobom – zaključak je istoga teksta.

S druge strane, najviše pozornosti na zasjedanju UN-a privukao je, očekivano, govor američkog predsjednika Joea Bidena. Ne samo zbog toga što na zasjedanje Opće skupštine nisu stigli Vladimir Putin, Xi Jinping i Narendra Modi nego i zato što je jasno kako on vuče sve glavne konce u Ukrajini, na koju se, gotovo u cijelosti, i fokusirao njegov govor.

Nova pomoć

Očekivano, ponovno je uvjeravao prisutni auditorij i široku javnost preko malih ekrana kako će se američka i zapadna vojna i svaka druga pomoć Kijevu nastaviti dok god bude trebalo i potom pozvao zemlje Globalnog juga da se priključe osudi Rusije zbog njezine agresije.

Uskoro je uslijedila i objava Bijele kuće o novoj vojnoj pomoći Ukrajini u iznosu od 325 milijuna dolara, dok se, istodobno, nastavljaju velike borbe između demokrata i republikanaca oko izglasavanja državnog proračuna, prije svega zbog zahtjeva Bidenove administracije za dodjelu nove pomoći Ukrajini u idućoj fiskalnoj godini u iznosu od čak 24 milijarde dolara. To je lukavo stavljeno u isti paket s dodjelom 16 milijardi dolara pomoći za pomoć Havajima i Floridi, nedavno pogođenima elementarnim nepogodama, pa bi republikancima bilo neugodno glasati protiv, na što oni i ukazuju.

Sada je već sasvim sigurno da dogovor o proračunu neće biti postignut na vrijeme i da će određeno vrijeme državna administracija biti paralizirana, ali pretpostavljam da bi se kompromis mogao brzo postići kao i obično trgovanjem interesima.

Naime, republikancima je neprihvatljivo da se Ukrajini dodjeljuje više novca nego stradalim državama SAD-a, pa bi se, možda, moglo očekivati, kao prihvatljivo, određeno smanjenje iznosa pomoći Kijevu u zamjenu za prihvaćanje proračuna. Općenito, u SAD-u, barem kad je riječ o tamošnjoj javnosti, jako pada potpora nastavku financiranja Ukrajine. Tako je prema CNN-ovu istraživanju čak 65 posto republikanaca i 55 posto Amerikanaca protiv dodjele nove pomoći.

Pritom je netočna informacija, kojom se najčešće barata u našim medijima, da je Washington od početka ruske invazije Ukrajini dodijelio do 50 milijardi dolara pomoći. Nedavno je nadležno američko ministarstvo odnosno državno tijelo objavilo kako ta pomoć dosad iznosi 101 milijardu dolara.

Preuzimanje rizika

Bidenova politika prema ratu u Ukrajini je kao kada imate čovjeka koji ne treba ulaziti, ali ipak ulazi u blato u želji da se brže dokopa suprotne strane. Pritom ulazi sve dublje i u nekom trenutku počinje shvaćati kako je ušao preduboko, ali se ne želi vratiti da ne ispadne smiješan, već svjesno preuzima rizik u nadi da će se ipak dokopati suhog tla na suprotnoj strani a da se pritom ne uguši.

Jer činjenice o stvarnom stanju na ukrajinskom terenu sve više prodiru i u zapadne srednjostrujaške medije i u javnost. Ukrajinska protuofenziva možda je propala, uz goleme ukrajinske gubitke, i iluzorno je očekivati da se nešto više u tom smislu može promijeniti.

Tako je poznati, također liberalni američki medij Newsweek 18. rujna objavio tekst Daniela L. Davisa, svoga višeg suradnika za obrambene prioritete i bivšeg potpukovnika američke vojske koji je četiri puta bio raspoređivan u borbene zone. Autor je i knjige “The Eleventh Hour in 2020. America”, dakle sigurno dostatno kompetentna osoba, koja zna o čemu govori.

Davis tako piše kako je početni i dugo gajeni optimizam u uspjeh ukrajinske protuofenzive “brzo nestao kad je ofenziva počela 5. lipnja”, i da su “u prva dva tjedna borbi predvodničke ukrajinske brigade pretrpjele goleme gubitke u oklopu i ljudstvu, a nisu osvojile gotovo nikakav teritorij”. “Do kraja trećeg tjedna izgubili su procijenjeno petinu svojih udarnih snaga, zbog čega je Ukrajina morala dramatično promijeniti taktiku. Umjesto da napad predvodi tenkovima i drugim oklopnim vozilima, Ukrajina je prešla na sustav napada usmjeren na pješaštvo”, navodi Davis.

“Iako je ova promjena rezultirala povećanjem dobiti, trošak je bio pretjeran. Dana 29. kolovoza BBC je objavio da novi izvještaji koji su procurili sugeriraju da je broj smrtnih slučajeva u ukrajinskim bitkama eksplodirao od početka ofenzive. Dok je Ukrajina navodno izgubila 17.500 vojnika u prvoj godini rata, trenutno se procjenjuje da je izgubila još nevjerojatnih 50.000 ljudi, što je ukupno 70.000 mrtvih i 120.000 ranjenih.”

Veliki gubici

Ruski je predsjednik Vladimir Putin na nedavnom međunarodnom Istočnom ekonomskom forumu u Vladivostoku izjavio nešto slično, rekavši kako je “ukrajinska vojska u dosadašnjem tijeku protuofenzive izgubila 71.000 vojnika”.

Autor tako piše: “Ako Washingtonu prije početka ofenzive nije bilo jasno … da će Ukrajina vjerojatno propasti, sada bi trebalo biti kristalno jasno. … S obzirom na ovu stvarnost, najbolje što Ukrajina vjerojatno može učiniti do kraja godine jest da zadrži ono što ima i spriječi mogućnost gubitka još teritorija zbog potencijalne ruske protuofenzive ove jeseni. Sjedinjene Države bi, međutim, bile mudre kad bi prilagodile svoju politiku kako bi ona odražavala stvarnost malih šansi Ukrajine protiv ruskih utvrđenih linija. Washington je potrošio gotovo 113 milijardi dolara tijekom ovog rata, opskrbio je Ukrajinu zapanjujućom količinom modernog oružja i streljiva te pružio impresivan niz obuka i obavještajne podrške. Nakon gotovo godinu dana priprema, gotovo da nije dotakao ruske linije. … Ono što je realno jest da nastavi pružati Kijevu vojna sredstva za obranu od daljnjih ruskih upada. Ovaj cilj treba kombinirati s prebacivanjem sve većeg postotka tereta za dodatno oružje i streljivo na naše bogate europske prijatelje. SAD bi trebao nastaviti osiguravati da se rat ne proširi izvan granica Ukrajine i povećati diplomatske napore sa svim relevantnim stranama kako bi se rat okončao pod najboljim mogućim uvjetima za Kijev – a sve to ide u prilog američkim interesima. Umjesto da se u idućih godinu i pol dana ponavlja ono što dosad nije upalilo – potencijalno koštajući Ukrajinu još stotina tisuća gubitaka – vrijeme je da pokušate nešto što ima šanse za uspjeh. Drugim riječima, vrijeme je da se prizna objektivna stvarnost i primijene politike koje mogu funkcionirati”, zaključuje autor teksta u američkom Newsweeku.

Težak teren

Američki istraživački novinar Seymour Hersh, čija su otkrića svojedobno rušila tadašnje vladajuće političke strukture u SAD-u, dok ga šira javnost bolje pamti iz veljače ove godine po senzacionalnoj objavi njegovih istraživanja o tome tko je organizirao i uništio ruske baltičke plinovode Sjeverni tok, objavio je zanimljivu informaciju. Na svom blogu na platformi Sibstack napisao je kako, prema njegovim izvorima, “važni članovi američke obavještajne zajednice, koji se oslanjaju na informacije s terena i tehničke obavještajne podatke, vjeruju da je demoralizirana ukrajinska vojska odustala od mogućnosti svladavanja teško miniranih, troslojnih ruskih obrambenih linija, kao i prebacivanja borbi na Krim i četiri ukrajinske regije pod ruskom kontrolom”, i da je “stvarnost da potučena vojska Volodimira Zelenskog više nema šanse za pobjedu”.

Međutim, takve se stvari ne žele čuti odnosno prihvatiti ni u Bijeloj kući ni u uredu ukrajinskog predsjednika – zaključuje on. Međutim, iako podatke o ukrajinskim gubicima sigurno znaju i u Bijeloj kući i u Pentagonu, Biden neće poslušati savjete o redizajnu svoje ukrajinske politike. Biden se definitivno odlučio za pokretanje nove ukrajinske ofenzive na proljeće iduće godine. Bez obzira na to što su i iz samog Pentagona ranije upozoravali kako vojna pomoć koja će se isporučiti Kijevu više ne može biti ni približno tako velika kakva je bila ova pokrenuta početkom 2023. za tekuću protuofenzivu.

Osim toga, u Ukrajini je upravo prošlog tjedna pokrenuta kampanja na televizijskim i drugim platformama, gdje se učestalo vrti spot za novačenje mladih od 18 godina, u smislu “prebacite se s ratnih videoigara u stvarne i priključite se ukrajinskim oružanim snagama”. Istodobno diljem zemlje mlade, kao i u Rusiji, upoznaju s oružjem i vojnom opremom, dok se sve češće odašilju službeni glasovi kako će Ukrajina mobilizirati čak do 6 milijuna ljudi.

U međuvremenu bi, do početka proljetne protuofenzive, u Kijev trebao stići i 31 američki tenk starije generacije Abrams M1, kao i približno toliki broj američkih borbenih zrakoplova F-16 iz Nizozemske, Danske i Norveške.

Objava rata

U ruskim medijima alternativnog karaktera piše se kako Moskva početkom listopada priprema sastanak svojih predstavnika s predstavnicima SAD-a i NATO-saveza, na kojem će im dati posljednje upozorenje da će u slučaju isporuka spornih raketa Kijevu ona svoju specijalnu vojnu operaciju pretvoriti u objavu rata, nakon čega će Ukrajina biti sravnjena sa zemljom. Glasina jasno ukazuje na raspoloženje u ruskom državnom vrhu i u ruskoj javnosti vezano uz isporuke američkog oružja od kojeg pogibaju ruski vojnici, kao i na prijeteću, krajnje opasnu eskalaciju ukrajinskog rata.

Jer ruski državni vrh opetovano ponavlja kako rat neće završiti bilo kakvim novim isporukama oružja Ukrajini, nego samo ispunjenjem svih ciljeva specijalne vojne operacije – kako je to 22. rujna u Washingtonu službeno objavilo i rusko veleposlanstvo na čelu s veleposlanikom Anatolijem Antonovom. “Tražimo od Washingtona da shvati besmislenost neprekidnog prijenosa paketa vojne pomoći režimu u Kijevu. Napori Zapada ne mogu promijeniti situaciju na terenu. Umjesto toga, oni će dovesti do daljnjeg produljenja sukoba, kao i do novih žrtava i razaranja. Specijalna vojna operacija nastavit će se do potpunog ostvarenja navedenih ciljeva”, navedeno je u priopćenju.

Najmanje je u tome bitna Bidenova politička budućnost u odnosu na globalne opasnosti i posljedice. Pritom je jasno kako upravo on, u slučaju pokretanja ukrajinske nove proljetne ofenzive iduće godine, i najviše riskira u slučaju njezina novog neuspjeha. Jer iduća je godina u SAD-u izborna. Trenutačno je, prema popularnosti unutar republikanske biračke baze, daleko najpopularniji kandidat bivši predsjednik Donald Trump, koji ispred drugoplasiranog Rona DeSantisa, guvernera Floride, vodi za 40-ak posto glasova i praktički je nedostižan.

Međutim, protiv Trumpa je u posljednjih nekoliko mjeseci pokrenuto čak pet sudskih postupaka za različita kaznena djela u različitim saveznim državama pa je njegova budućnost, ne samo politička nego i ona kao mogućeg zatvorskog osuđenika, posve neizvjesna.

Ozbiljne optužbe

S druge strane, u uvjetima sve manje popularnosti aktualnog američkog predsjednika Joea Bidena, koji je trenutačno jedini kandidat Demokratske stranke, republikanska većina u Kongresu, sada je to već i službeno potvrđeno, početkom listopada pokreće postupak Bidenova opoziva pod vrlo neugodnim optužbama. One se odnose na navodnu korupciju i pomaganje korupciji s ciljem obiteljskog bogaćenja, odnosno zloporabu državne dužnosti vezanu uz aktivnosti njegova sina Huntera u poslovima s ukrajinskom energetskom tvrtkom Burizma dok je otac Biden bio potpredsjednik SAD-a u Obaminoj administraciji i kurator američke ukrajinske politike nakon majdanske revolucije 2014.

Prodemokratski The Washington Post 6. rujna u tekstu Charlesa Lanea piše: “Ako se itko — demokrat ili republikanac — nadao politički oslabiti bivšeg predsjednika Donalda Trumpa s četiri optužnice, bilo je uzalud. Umjesto da unište njegove šanse na republikanskim predizborima i potaknu ga da odustane od izbora, Trumpovi ‘pravni problemi’, kako ih nazivaju mediji, imali su malo ili nimalo pozitivnog utjecaja na njegovu političku sreću.”

Britanski The Telegraph u tekstu Allistera Heatha od 13. rujna piše: “Joe Biden postaje opasan. Uklonite ga sada prije nego što bude prekasno.” “Bilo bi puno bolje za Ameriku i ostatak slobodnog svijeta da je ranije napustio dužnost zbog zdravstvenih razloga ili barem odbio ponovno se kandidirati za predsjednika”, navodi autor.

Dalje podsjeća na Bidenove gafove i navodi da se “svaki dan događaju čudne stvari”. “Na konferenciji za novinare Biden je iznenada najavio da ide u krevet, ali ga je pomoćnica prekinula usred rečenice. … Govori u zagonetkama i izgovara čudne citate kada odgovara na pitanja. Čini se da ne može govoriti bez papira, ne može improvizirati kada je riječ o složenim pitanjima.”

Čudne stvari

“U međuvremenu, Biden gazi vladavinu prava u Americi i dopušta kritičarima da cijeli Zapad nazivaju duboko licemjernim i dvoličnim. Nisam fan Donalda Trumpa, navodi autor, nabrajajući razne Trumpove “grijehe”. Međutim, odmah dodaje: “Bidenova administracija zlorabi svoju moć pokušavajući uništiti Trumpa uz pomoć Ministarstva pravosuđa. O tome tko će biti predsjednik odlučuju izbori, a ne sudski sporovi. Amerika se pretvara u svojevrsnu banana-republiku u kojoj se svim dosadašnjim vladarima sudi za djela počinjena dok su bili na vlasti”, zaključuje se u tekstu uglednog britanskog medija.
Dana 10. rujna The Wall Street Journal – WSJ, u tekstu pod naslovom “Demokrati počinju paničariti zbog Bidena” piše: “Najnovija panika dolazi nakon što je niz anketa pokazao da samo 42 posto Amerikanaca odobrava Bidenov rad na mjestu predsjednika. Bijela kuća iz sve snage reklamira svoju ‘bidenomiku’, ali birači ne vjeruju Bidenu. Trenutačno je izjednačen u svom revanšu 2024. s Donaldom Trumpom, što pokazuje koliko je Biden slab…”

Palo Trumpovo obećanje koje želi čuti cijeli svijet: Pogubljenim europskim elitama ni to nije dovoljno

Donedavno je bilo nemoguće da bi se bilo koji od liberalnih američkih medija usudio iznositi tekstove ovakvoga tipa i time iskakati iz zacrtanog smjera državnog vodstva. To samo ukazuje koliko je stanje proključalo i koliki je stupanj uzbune u američkoj “dubokoj državi”, bez koje tekstovi ove vrste u ovim medijima sigurno ne bi vidjeli svjetlo dana. Jednako kao i onaj The New York Timesa u kojem se uoči dolaska u New York Volodimira Zelenskog navodi kako je ukrajinska vojska sama ispalila projektil na prometnu tržnicu u Konstjantinovki u kojoj je bilo puno žrtava.

“Dokazi koje je prikupio i analizirao New York Times, što uključuje fragmente projektila, satelitske snimke, iskaze svjedoka i objave na društvenim mrežama, snažno upućuju na to da je katastrofalni napad bio rezultat zalutale ukrajinske rakete protuzračne obrane ispaljene iz sustava za lansiranje Buk”, piše taj medij.

Nisu sposobni

S druge strane, Demokratska stranka, osim sve većim brigama i životnom dobi i zdravljem opterećenog Bidena – drugog protukandidata za predsjedničke izbore uopće nema. I to je za nju vrlo rizično. Nepredviđene se stvari lako dogode, a u slučaju da bi netko ipak morao uskočiti na Bidenovo mjesto, imao bi krajnje malo vremena da sa svojim programom upozna i pridobije američke birače.
Iz svega navedenog nameće se i jasan odgovor zašto Globalni jug ne hrli u čvrsti zagrljaj sa SAD-om, već traži nove formate djelovanja na međunarodnoj sceni. Jednostavno je u svemu tome što se događa u SAD-u previše nepoznanica, a premalo iskrenosti da bi se steklo ključno povjerenje. Sadašnja generacija starih i dugovječnih američkih političara za ključni prijelom nije ni spremna ni sposobna.

Ovog puta Biden bi mogao skupo platiti sinovljeve grijehe: Megaskandal trese Bijelu kuću