Učinit ćemo sve da Antu Nobila izbace iz Komore

Društvo političkih zatvorenika i ljudi kojima se Nobilo u prošlosti zamjerio zahtijevaju da mu se oduzme odvjetnička licenca. Leo Andreis, predsjednik HOK-a, potvrdio nam je da se protiv zagrebačkog odvjetnika već vodi disciplinski postupak.

Odvjetnik Ante Nobilo danas je na Prekršajnom sudu proglašen krivim i kažnjen sa 700 kuna jer je krajem prošle godine ošamario dječaka koji je s prijateljima blokirao promet u centru Zagreba. Postane li kazna pravomoćna, Nobilo će morati platiti dodatnih 2730 kuna sudskih troškova, uključujući i sudsko medicinsko vještačenje.

Da su u Komori poštovali rezoluciju Vijeća Europe broj 1481 odavno bi mu zabranili da radi. Takvi nasilnici nikako ne bi smjeli obnašati odgovornu odvjetničku dužnost

Josip Šilić

No, ono što bi poznatog odvjetnika, koji nam se danas nije javljao na telefon, moglo zabrinuti više od novca jest mogućnost da ostane bez odvjetničke licence. Protiv Nobila je, naime, zbog udaranja dječaka u veljači pokrenut disciplinski postupak pred Hrvatskom odvjetničkom komorom, a u prilog mu zasigurno neće ići ni inicijativa Društva političkih zatvorenika, koji će ovih dana HOK-u uputiti zahtjev da ga se izbaci iz Komore, odnosno da mu se, zbog učestalog nasilničkog ponašanja, oduzme odvjetnička licenca.

Leo Andreis, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore, potvrdio nam je da se protiv Ante Nobila vodi disciplinski postupak, a na temelju optužnog prijedloga 1. Policijske postaje Zagreb, koji je Komori dostavljen 10. veljače 2010. godine.

– Naš disciplinski sud djeluje autonomno, tako da vam ne mogu komentirati eventualnu presudu. Vijest da će Društvo političkih zatvorenika zatražiti izbacivanje Nobila iz Komore tek sam sada čuo, pa vam ni to, naravno, zasad ne mogu komentirati – kratko je rekao Leo Andreis.

‘Nobilo me nokautirao pred kamerama CNN-a’

– On stalno nekog mlati. Početkom devedesetih udario je čovjeka na ulici, pa mu je prijetilo izbacivanje iz Komore. No to ga nije smirilo. Mene je prije deset godina udario šakom u glavu usred grada, razbio mi jagodicu na licu, ozlijedio mi oko i pred mnogo svjedoka te pred kamarema CNN-a me srušio na pod ispred popularnog kafića Charlie. U to vrijeme sam bio javna ličnost, potpredsjednik stranke HKDU, no to njemu ništa nije značilo. Tada je na sudu lagao. Rekao je da me nije udario, već da mi je samo srušio šešir s glave, iako su svi vidjeli da me nokautirao i iako sam se dugo oporavljao od podljedica tog udarca– ističe inžinjer Josip Šilić, bivši politički zatvorenik, a danas član Predsjedništva Društva političkih zatvorenika, kojega je u zatvor 1985. godine strpao upravo Ante Nobilo i koji će ovih dana, uz podršku svih članova Društva političkih zatvorenika, od HOK-a tražiti da Nobila izbace iz ceha.

Josip Šilić

– Kao javni tužitelj za vrijeme Jugoslavije također je bio vrlo okrutan i nemilosrdan. Maltretirao je optuženike, te odobravao da ih u pritvoru batinaju. Mene je 1985. godine optužio za pokušaj rušenja vlasti radničke klase zbog izgovorene rečenice “da je 1971. godina bila dašak slobode u Hrvatskoj, te da će se to sigurno ponoviti”. Zbog njega sam šest mjeseci proveo u samici, a na osnovu njegove optužnice dosuđene su mi tri godine zatvora. I to samo zbog verbalnog delikta – ističe Šilić kojemu nikako nije jasno kako, nakon svega, Nobilo i dalje radi odvjetnički posao, zašto ga i dalje pozivaju da gostuje u emisijama javne televizije, te na osnovu čega ga smatraju uglednim odvjetnikom.

– Nama, bivšim političkim zatvorenicima, koji smo žrtvovali slobodu zbog ljudskih prava dođe da uzmemo pravdu u svoje ruke, kada nas već država nije sposobna štititi od nasilnika poput Nobila. Jer taj čovjek, umjesto da nam se ispriča zbog sramotnih optužnica te zbog godina provedenih u zatvoru, još nas i batina. Sada, kada je nasred ceste počeo tući i djecu, krajnje je vrijeme da mu netko stane na kraj – priča Šilić.

Šilić inače čeka da Županijski sud u Zagrebu donese presudu na žalbu u sudskom postupku protiv Nobila. Općinski je sud, naime, na ponovljenom postupku u listopadu prošle godine presudio da Nobilo mora Šiliću platiti iznos od 12.678 kuna, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 65.359 kuna, dok bi Šilić trebao Nobilu nadoknaditi parnični postupak u iznosu od 6.068 kuna. Šilić je Nobila, dakako, tužio zbog već spomenutog udarca u glavu.

I posljednja politička zatvorenica protiv Nobila

Dr. Marko Veselica, predsjednik Društva političkih zatvorenika, dao je svoj komentar na čitav slučaj.

– Hrvatskoj odvjetničkoj komori za koji dan ćemo uputiti zahtjev za izbacivanjem Nobila, te za ukidanjem njegove odvjetničke licence – ističe Veselica, uz napomenu da Nobilo već desetljećima vodi antihrvatsku politiku, odnosno da se ponaša kao da je još uvijek svemoćni državni tužitelj u SFRJ, a ne hrvatski odvjetnik.

Poput Veselice i Šilića razmišlja i Mirna Sunić Žakman, također bivša politička zatvorenica, koja je zid ćelije zatvora u Petrinjskoj 1985. godine dijelila upravo s Josipom Šilićem.

– Sudili su mi zbog dva primjerka lista “Nova Hrvatska”, koje su pronašli kod mene. Zbog verbalnog delikta osuđena sam na deset mjeseci zatvora, no tužitelj Ante Nobilo žalio se na presudu i tražio strožu kaznu. Budući da je žalba odbijena, odslužila sam tri mjeseca zatvora u Petrinjskoj, te sedam mjeseci u kaznionici u Požegi – priča Sunić-Žakman, koja je potkraj 1986., te početkom 1987. bila jedina politička zatvorenica u požeškoj kaznionici, te posljednja žena osuđena zbog verbalnog delikta. Profesorica Sunić-Žakman napominje da je najtragičnije u cijeloj priči to što su se u to vrijeme u tadašnjem hrvatskom političkom tjedniku “Danas” mogli pročitati i daleko oštriji tekstovi od onih koje je ona u to vrijeme pisala za Novu Hrvatsku i zbog kojih je osuđena.

Mirna Sunić Žakman

– Nakon svega posebno me zaprepastilo da je Nobilo i u samostalnoj Hrvatskoj ostao državni tužitelj, iako je cijelu svoju dotadašnju karijeru izgradio na antihrvatstvu, a pogotovo me šokirala vijest da je imenovan braniteljem Tihomira Blaškića. Tada sam, protiv te odluke, prosvjedovala u Hrvatskom društvu političkih zatvorenika – zaključuje Mirna Sunić-Žakman, čiji je otac, dr. Mirko Sunić, također robijao zbog verbalnog delikta.

Zbog verbalnog delikta, kao i zbog neskrivenog hrvatstva, na višegodišnjoj je robiji završio i Zdravko Kasalo, koji je iz zatvora u Lepoglavi pobjegao 1988. godine, a koji je na suđenju 1984. godine također svakodnevno gledao lice Ante Nobila, tadašnjeg vježbenika u tužiteljstvu.

– Kad sam čuo da se zove Ante, mislio sam da će, kao Hrvat, pokazati više sućuti za mene. No, ni kod njega, kao ni kod državnog tužitelja, za nas političke zatvorenike nije bilo milosti. U istražnom postupku tukli su me električnim palicama, vodili me na tobožnje streljanje, lagali da će nas ubiti, ne bi li nas slomili i prestrašili. Tada sam se istražnom sucu žalio da nas tuku, a on je rekao da je to normalno – priča Kasalo.