U BiH su sve bliže kaosu 90-ih: Ovo se može provesti samo ako se Hrvati i Srbi isele iz zemlje

Kada pomislite kako je Bosna i Hercegovina taman dobila priliku izaći iz začaranog kruga međunacionalne netrpeljivosti, sukoba i političkih opstrukcija, sve se vrati na početak.

Djelomično krivnjom domaćih aktera, a dobrim dijelom i krivnjom stranih čimbenika. Nakon proteklih općih izbora i mukotrpnog formiranja državne i federalne vlasti od SDSS-a, HDZ-a i bošnjačkih stranaka predvođenih SDP-om BiH, činilo se da je ta država napokon dobila priliku napraviti iskorak na euroatlantskom putu.

Ohrabrujuće vijesti stizale su i iz Bruxellesa. Razrađen je akcijski plan prema kojem je trebalo usvojiti paket od 13 zakona nužnih za otvaranje pregovora o članstvu u EU-u, a prema optimističnim najavama, pregovori su se trebali otvoriti krajem ove godine. Bošnjački jastrebovi iz SDA zabavili su se sudskim procesima koji su pokrenuti protiv njih pa se očekivalo da će bošnjačka strana, predvođena SDP-om BiH, imati snage napraviti kompromise s ciljem funkcionalnije države.

Upaljen alarm

Najavljene su bile i dugo očekivane izmjene izbornog zakonodavstva na kojima godinama inzistiraju predstavnici Hrvata u BiH. Reforma je trebala zahvatiti i pravosudni sektor, koji mnogi smatraju rak-ranom BiH.

Spremnost i politička volja nesumnjivo su postojali. Možda je upravo ta činjenica upalila alarm u glavama onih koji godinama rade na opstrukcijama kako bi ovu državu učinili neodrživom.

Novu političku krizu prvi je otvorio Milorad Dodik. Povod je bilo poništavanje zakona o državnom zemljištu koje je Dodik namjeravao upisati u vlasništvo entiteta RS-a.

Njegov naum poništio je Ustavni sud BiH koji je donio odluku kako je poljoprivredno zemljište u isključivom vlasništvu države BiH. Dodik potom donosi odluku, koju objavljuje u službenom listu Republike Srpske, kako odluke Ustavnog suda BiH ne vrijede na teritoriju RS-a.

Domobranski mentalitet najveća je prepreka razvoju hrvatske vojske: Rat nam je na pragu, a mi stagniramo

Opravdanje za tu odluku Dodik nalazi u 13 preporuka koje je EU dao BiH kako bi se otvorili pregovori o članstvu s tom državom. Prema jednoj od točaka – kao jedan od uvjeta za pristupanje EU-u – potrebno je da iz Ustavnog suda BiH odu strani suci. Upravo su strani suci u najvišem sudskom tijelu BiH crvena krpa za Dodika te on ne propušta priliku naglasiti kako oni rade protiv Srba i RS-a, a u korist Bošnjaka. Imenovanje Albanca za suca Ustavnog suda BiH posebno ga je razbjesnilo.

Iako neki Dodikovi argumenti imaju uporište, posljednjom odlukom prešao je granicu i trebao je biti smijenjen po kratkom postupku. Njegova odluka morala je izazvati snažnu reakciju visokog predstavnika Christiana Schmidta jer Dodik je njome praktički poništio zakone BiH u entitetu RS-u.

Taktika čekanja

Ranije su srpski dužnosnici u BiH bili smijenjeni i zbog mnogo benignijih postupaka. Schmidt se, iz samo njemu znanih razloga, odlučio na upozorenje i taktiku čekanja. Takva taktika ohrabrila je Dodika koji je Schmidtovo oklijevanje iskoristio kako bi na entitetskoj granici održavao skupove potpore svojoj politici. Skupove su osiguravale jake policijske i žandarmerijske snage, a na sve su budno pazili snajperisti MUP-a RS-a.

Mnoge su ovi skupovi vratili u mračnu prošlost, kada su nakon sličnih skupova Bosnom potekle rijeke krvi. Bošnjački radikali iskoristili su Dodikove skupove kako bi organizirali kontra skupove na bošnjačkoj strani. Cijelu situaciju ponovno koriste ekstremisti iz SDA i DF-a, koji optužuju vladajuće bošnjačke stranke za “izdaju Bosne i popuštanje Dodiku”.

Kada cijela situacija s Dodikom i mitinzima, ipak, hvala Bogu, nije rezultirala sukobima, stranci su se pobrinuli da dostave nove količine eksploziva u uzavreli bosanski lonac.

Iz Europskog suda za ljudska prva pobrinuli su se da BiH dodatno učine neodrživom. Naime, taj sud je odlučio, po predstavci savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, izvjesnog Srbina Slavena Kovačevića, kako su mu povrijeđena ustavna i građanska prava. Kovačević se žalio da kao Srbin iz Federacije nije mogao glasati za članove Predsjedništva na teritoriju cijele BiH. Stoga je sud naložio da cijela BiH bude jedna izborna jedinica pri glasanju za članove Predsjedništva, ali i za izaslanike za Dom naroda BiH.

Ovom odlukom sud u Strasbourgu ne samo da je onemogućio bilo kakve dogovore u vezi s izmjenama izbornog zakona nego je udario i na same temelje Daytonskog mirovnog sporazuma. Na stranu činjenica da sud nije nadležan za donošenje ovakvih odluka koje duboko zadiru u ustavno zakonodavstvo i ovlasti Vijeća za implementaciju mira, postavlja se pitanje – što je sud želio postići tom odlukom?

Stravični zločini

Kada bi se odluka Europskog suda za ljudska prava odnosila na neku uređenu europsku državu s tradicijom demokratskih procesa, ne bi bilo problema. No u ovom slučaju riječ je o državi u kojoj je ratni konflikt zaustavljen teškom mukom i bolnim kompromisima.

Hrvatska bi mogla nestati u kaosu, stižu neki drugi ljudi: Samo jedna stvar nas sada može spasiti

Riječ je o državi u kojoj su počinjeni stravični zločini, uključujući i genocid. A svaka od zaraćenih strana i četvrt stoljeća nakon rata brani svoju “istinu” o ratu. Svaka zaraćena strana borila se za svoje interese, pravdu i sveti cilj. Ono što su za jedne dani radosti i nacionalni blagdani, za druge su dani tuge i žalosti. I tako ukrug.

Intervenirati u jedan tako složen sustav, a da se pritom ne uvažavaju realnosti koje su dovele do rata i njegova okončanja mirovnim sporazumom, ravno je poticaju za objavu novog rata. I dok će europski suci ovih dana slaviti svoju presudu kao vrhunac demokratskih rješenja i poticaja BiH na putu dosezanja novih demokratskih standarda, oni koji razumiju stanje u BiH uhvatili su se za glavu.

Jedino što će nova presuda Europskog suda za ljudska prava donijeti jest zaoštravanje odnosa na unutarbošnjačkoj političkoj sceni. U startu treba reći kako će presuda ostati mrtvo slovo na papiru jer je u BiH jednostavno nije moguće implementirati. Ustvari, jedino bi se mogla implementirati da se iz BiH isele Hrvati i Srbi. Budući da ni Hrvati ni Srbi nemaju namjeru odustati od svojih ognjišta u BiH, presuda će samo zaoštriti odnose između političkih stranaka u bošnjačkom korpusu.

Paradoksalno, sud za ljudska prava i najnovija presuda vratit će iz mrtvih SDA i DF, opterećene istragama, korupcijom i gubitkom podrške u bošnjačkom korpusu. S druge strane, praktički će vezati ruke SDP-u BiH i njegovim partnerima u vlasti. Pogotovo se to odnosi na najavljene izmjene izbornog zakonodavstva.

Nefunkcionalna država

Bilo kakav ustupak SDP-a ili odmak od presude Europskog suda za ljudska prava u SDA i DF-u će proglasiti kapitulacijom pred Dodikom i Čovićem te izdajom građanske BiH.

S druge strane, Dodik će nastavljati iskorištavati ne samo popustljivost visokog predstavnika nego i najnoviju presudu Europskog suda za ljudska prava. Srbima će stalno ponavljati kako su stranci ti koji ne žele funkcionalnu BiH na ravnopravnoj osnovi svih triju konstitutivnih naroda te kako on samo brani interese Srba. I bit će u pravu – zbog suludih presuda i poteza sve više analitičara pita se koji je krajnji cilj međunarodne zajednice u BiH.

Je li to funkcionalna država triju ravnopravnih naroda koji ključne odluke donose međusobnim konsenzusom ili trajno nestabilna država na jugoistoku Europe koja treba stalno tutorstvo vanjskih čimbenika? Nažalost, posljednjim odlukama Europskog suda za ljudska prava BiH se udaljila od mogućnosti da postane stabilna država.