‘TURSKI SULTAN’ DAVNO SE ZAKLEO ‘PLATIT ĆETE!’ Erdogan neće lako pasti: ‘Zapad ima razloga za brigu, mogu se upetljati policija i vojska’

Na bilo kojim pošteno vođenim izborima, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan bio bi na putu prema izbornom porazu.

No teško je očekivati da će se predsjednički i parlamentarni izbori u Turskoj u svibnju odigrati ‘by the book’, odnosno transparentno i čisto.

Na prvi pogled čini se da je Erdoğan u velikim problemima, suočavajući se s najtežim izborima s kojima tijekom svojih 20 godina na vlasti — osobito ako se oporbeni blok ujedini i vodi kampanju na koherentan, udružen način, koristeći snage i nemilosrdno se fokusirajući na vrhovni cilj zbacivanja Erdoğana.

Nedavne ankete javnog mnijenja pokazuju da turski oporbeni kandidat, Kemal Kılıçdaroğlu — teško najkarizmatičniji političar — vodi pred sadašnjim predsjednikom za više od 10 postotnih bodova, a izbori su za samo nekoliko tjedana.

A prema anketama, čini se da bi Nacionalni savez od šest stranaka mogao osvojiti najveći broj mjesta protiv Erdoğanove Stranke pravde i razvoja (AKP) i njezinog partnera s tvrde desnice, Stranke nacionalističkog pokreta (MHP).

Turci bijesni zbog katastrofalnih posljedica potresa

Također je teško zamisliti kako Erdoğan može premostiti jaz, dok južna Turska kipti zbog neadekvatnog vladinog odgovora na spašavanje i pružanje pomoći u velikom prošlomjesečnom potresu. Razorna katastrofa do sada je ostavila za sobom oko 48.000 mrtvih i izazvala bijesne pritužbe da je razaranje pogoršano lošim urbanističkim planiranjem i nekontroliranom provedbom građevinskih propisa, a sve je to pogoršano nemarnim planiranjem upravljanja krizama.

Kada je 1999. godine snažan potres pogodio regiju İzmit u blizini Istanbula, tadašnji premijer Bülent Ecevit — paraliziran veličinom katastrofe — bio je naširoko osuđivan jer se nije dovoljno brzo pokrenuo. Oko 18.000 ljudi poginulo je u toj katastrofi, a negodovanje je pomoglo utrti put uvjerljivoj pobjedi AKP-a na izborima koji su uslijedili. A oporba se nada da bi prošlomjesečni potres mogao biti dovoljan da ovaj put na sličan način okonča Erdoğanovu vladavinu.

Povrh toga, Erdoğanovo gospodarsko upravljanje bilo je bizarno. Zahvaljujući njegovoj ekscentričnoj monetarnoj politici snižavanja kamatnih stopa u uvjetima rastuće inflacije, Tursku je uzdrmala ogromna inflacija, dosegnuvši 24-godišnji rekord prošle jeseni kada je dosegla 85 posto — iako je sada pala na 55 posto.

Pogođena gospodarskim preprekama i Erdoğanovim razmišljanjem, turska je valuta izgubila 60 posto svoje vrijednosti u odnosu na dolar od početka 2021. I zabilježila je rekordne deficite, poput trgovinskog deficita koji se povećao na 38 posto. Troškovi života izbacuju srednju klasu iz načina života koji očekuju i guraju siromašne u dublji očaj.

Kako ‘turski sultan’ može pobijediti?

Kako onda, u takvom ozračju, Erdoğan uopće može pobijediti, pitanje je na koje u velikoj analizi pokušava odgovoriti Politico.

Prije svega, turski vođa ima goleme prednosti kao sadašnji predsjednik – i to posebno nasilnički i beskrupulozan. Erdoğan ne pokazuje velikodušnost i učvrstio je kontrolu nad Turskom.

Tijekom svoja dva desetljeća na vlasti, Erdoğan je preoblikovao Tursku puzajućom islamizacijom i slabljenjem parlamentarnog sustava, transformirajući ga u predsjednički koji se svodi na de facto vladavinu jednog čovjeka. Moderni turski sultan “očistio” je sudove, agencije za provođenje zakona, državnu službu, obavještajne agencije, časnički kadar oružanih snaga i medije, te ih popunio lojalistima.

Zakleo se na osvetu: Platit će visoku cijenu

Turski predsjednik također je dovoljno iskoristio neuspjeli vojni puč kako bi ubrzao oblikovanje “Erdoğanova sustava”. Po dolasku u istanbulsku zračnu luku Atatürk nakon amaterskog državnog udara 2016., zakleo se na osvetu lukavim zavjerenicima. “Platit će visoku cijenu za ovo”, rekao je. “Ovaj ustanak nam je Božji dar.”

Erdoğan nikada nije oklijevao u povlačenju poluga moći koje su mu bile na raspolaganju, a oni koji su ga godinama promatrali ne sumnjaju da će ih on povlačiti svim silama.

“SAD i europski čelnici ne bi trebali dopustiti da im nada zamagli pogled”, upozorio je Sinan Ciddi, izvanredni profesor studija nacionalne sigurnosti i autor knjige “Kemalizam u turskoj politici”.

Mediji – moguća poluga za ostanak na vlasti

U radu za Zakladu za obranu demokracija, Ciddi je tvrdio da Erdoğan “može pobijediti čak i bez lažiranja glasova”. Trpanje u glasačke kutije ili pogrešno prebrojavanje možda neće biti potrebno – sustav koji je on stvorio možda će ipak donijeti pobjedu koja mu je potrebna.

A mediji će biti na čelu nastojanja sustava da osigura pobjedu. Erdoğanov stisak nad velikim dijelom turskih medija je zastrašujuć.

“Najveće medijske brendove kontroliraju tvrtke i ljudi bliski Erdoğanu i njegovoj stranci, nakon niza akvizicija počevši od 2008.”, zaključila je Reutersova istraga.

Čvrsta hijerarhijska urednička kontrola koordinirana je s vrha, s bivšim akademikom Fahrettinom Altunom, šefom vladine Uprave za komunikacije, koji nadzire upute poslane redakcijama.

Primjerice, kada je Erdoğanov zet, Berat Albayrak, podnio ostavku na mjesto ministra financija 2020. u neviđenom raskolu unutar najužeg kruga turskog čelnika, novinama u zemlji rečeno je da ne izvještavaju o ostavci dok vlada ne da zeleno svjetlo.

Opozicija je tako ostala s gomilom neovisnih turskih medija, poput Medyascopea i Halk TV-a. Ali budući da su se više usredotočili na unutarnju politiku oporbenog bloka, izbije li unutarnja borba između stranaka — kao što se dogodilo oko Kılıçdaroğluova izbora za zajedničkog kandidata — vjerojatno će se upustiti u međusobne sukobe, skrećući pogled s većeg igra.

Dakle, mogu li društvene mreže pomoći razbiti Erdoğanov pritisak na medije? Turci migriraju “prema internetskim izvorima vijesti koje vlada manje može kontrolirati”, istaknuo je Centar za američki napredak u studiji iz 2020. godine.

“Ipak, iako su društveni mediji ponudili alternativu provladinim glasovima koji dominiraju televizijom i tiskanim medijima, oni su također miješana vreća činjenica, poluistina i zapaljivih dezinformacija”, istaknuli su autori studije.

Naravno, vlada se također jako potrudila kontrolirati i cenzurirati društvene medije, a parlament je u listopadu donio još restriktivnije zakone.

Osim toga, kada kontrole ne uspiju odvratiti, uvijek postoji prijetnja zatvorskom kaznom na temelju slabih, nejasnih optužbi za klevetu ili uvredu predsjednika ili vladinih dužnosnika, zbog kojih su već 43 novinara završila u zatvoru zajedno s oporbenim političarima.

‘Nitko ne bi trebao očekivati da će tiho otići’

A ako se dogodi nezamislivo i sustav iznevjeri Erdoğana u izbornoj noći, kako si može priuštiti poraz? Oporbeni političari već su jasno dali do znanja da će, ako pobijede, tražiti da se on suoči s optužbama za korupciju i zlouporabu ovlasti zajedno s članovima svoje obitelji.

“Ako Erdoğan osjeti poraz, nitko ne bi trebao očekivati da će tiho otići”, smatra Ciddi. “Ako se čini da je poraz neizbježan, suci i izborni dužnosnici lojalni Erdoğanu mogu poništiti rezultate, kao što su pokušali učiniti poništavanjem rezultata izbora za gradonačelnika Istanbula 2019. Ili se čak može osloniti na policiju i oružane snage. Doista, možda se neće odreći vlasti nakon što je izgubio izbore”, dodao je.

Kako se svibanj približava, postoji mnogo razloga za zabrinutost turske oporbe i turskih zapadnih saveznika.